„Ključ budućnosti Bosne i Hercegovine sastoji se u tome da je Srbi i Hrvati prepoznaju kao vlastitu državu“ – ova očigledna i toliko puta izrečena konstatacija ipak je zvučala drugačije na kraju predavanja Mehmeda Dizdara, nekadašnjeg komandira stolačke policije, o ratnom i poslijeratnom periodu u ovom hercegovačkom gradiću. JNA koja postaje sredstvo velikosrpske politike, sukobi između HVO-a i HOS-a, dezorijentisani Bošnjaci izgubljeni između dvije neprijateljske strane i dogovorene bitke samo su neki od elemenata komplesknog zapleta ove nadasve balkanske tragedije koja je kulminirala u progonima, mučenjima, silovanjima i uništavanju kulturnog naslijeđa neprocjenive vrijednosti. Kulminirala, ali nažalost ne i završila, kao što su se članovi grupe „Humanity in Action“, koja je od 29. do 31. jula gostovala u Makovoj Hiži, mogli uvjeriti pri obilasku poslijeratnih spomenika koji se nadmeću u nametanju vlastitog viđenja recentne prošlosti ovog grada. Najjezgrovitiji primjer nastavka ove bitke svakako je razbijena ploča postavljena na zidu nekadašnje koštane bolnice, koja je tokom rata služila kao „prihvatni centar“ u kojem su pripadnici snaga HVO-a mučili i ubijali uhapšene Bošnjake... Ploča je dosada postavljana i razbijana tri puta, no u stanju u kojem se trenutno nalazi možda najpreciznije govori o stolačkoj prošlosti i sadašnjosti. Fondacija „Humanity in Action“ je internacionalna ...

Ministri Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske i Crne Gore nadležni za kulturu potpisali su danas u Sarajevu pismo namjere za uspostavljanje međuinstitucionalne suradnje za pripremu i prezentaciju zajedničkog projekta nominacije stećaka za upis na Listu svjetske kulturne baštine UNESCO-a. Na pres-konferenciji tim povodom istaknuto je da su utvrđene aktivnosti s definiranim obavezama i rokovima, a uskoro bi trebalo da budu imenovani i koordinatori za rad. Četiri resorna ministra povremeno će se susretati radi razgovora o rezultatima. Među potpisnicima pisma namjere je i Ljiljana Ševo, koja je taj dokument potpisala u ime Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH. Ministar civilnih poslova BiH Sredoje Nović taj je dokument okarakterizirao kao jedan od najkrupnijih projekata u oblasti kulture koji se radi na regionalnom nivou te istaknuo da će to UNESCO sigurno znati prepoznati u konačnoj realizaciji projekta. Nebojša Bradić, ministar kulture Srbije, istaknuo je da ove prostore prepliću brojne kulture i civilizacije, te da to sve u regionu ohrabruje da realiziraju ovaj projekt. On je uvjeren da će četiri države regije uskoro zajedno imati razlog za radost da stećci (srednjovjekovni nadgrobni spomenici) budu upisani u Listu svjetske kulturne baštine UNESCO-a, tako da svaka od država svojoj listi spomenika, što ih ima na UNESCO-ovoj listi kulturne baštine, može ...

http://www.depo.ba/page.php?id=7408 Utorak | 20.10.2009 Osvrćući se na na nedavne polemike, započete u Danima a nastavljene u Dnevnom avazu, Enver Dizdar, sin velikog bh. pjesnika Maka Dizdara, za DEPO rasvjetljava razloge koji su davne 1971. godine „ubili“ njegovog oca. U intervju koji slijedi naš sagovornik prisjeća se  kako su Makova zbirka „Kameni spavač“ i  antologija „Stari bosanski textovi“ bili dočekani „na nož“ u časopisu „Lica“ od strane Rajka Noge i Marka Vešovića, kako su se „neprijatelji Bosne“ tada pobojali od buđenja bosanske svijesti, a za Abdulaha Sidrana priželjkuje državnu platu od 10.000KM mjesečno... Razgovarala: Jasenka KRATOVIĆ Zadnjih dana se u Dnevnom avazu mogla pratiti polemika, započeta u Danima, na liniji Abdulah Sidran, Muhamed Filipović i Vi, a vezana je za odnos bh. društva naspram vašeg oca i posredno za razlog njegove smrti. Od čega je u stvari umro Mak Dizdar? Mak je ranjavan i mrcvaren postepeno, vješto doziranim instrumentima i metodima „specijalnog rata“, psihološkim i „književno-estetskim“ presingom i torturom, a konačno umoren. dokrajčen užasno ponižavajućom falsifikovanom optužbom, surovim udarom na egzistenciju i mogućnost opstanka... A evo i konkretnog odgovora na Vaše pitanje... Dva Makova kapitalna djela, poetska zbirka „Kameni spavač“ i antologija „Stari bosanski tekstovi“ (obje bi se mogle nazvati dijelom korpusa „svetih knjiga bosanstva“),  dočekana ...

Pripovjeda mi ovih dana jedan veoma ugledni i omiljeni sarajevski spisatelj, musliman po imenu inače, ali niti znam niti me interesuje kako se stvarno ćuti, prepričava mi jedan svoj navodni događaj... - Tražim – kaže on - „Oslobođenje“, a prodavačica mi veli kako „Oslobođenja“ nema i nudi mi „Avaz“. A ja njoj velim kako sam jutros uzeo abdest i zato u ruke ne mogu te novine uzimati... Je li se spisatelj šalio ili nije – to nisam dokučio. No, sudeći po dijelu njegova inervjua u „Avazu“ u kojem se osvrće na moj tekst „(Lj)Ubi bližnjeg svoga“ objavljen nedavno u „Danima“, Abdulah Sidran izgleda ima upravo takav odnos prema „Danima“: ne uzima ih u ruke, niti mu ih, pak, kogod naglas čita. Jer, ničim drugim ne mogu objasniti njegov malim izazvan a neumjesno zapjenjen i uvrijedljiv komentar mojega teksta. Po prvom čitanju, mada istinski osupnut, volio sam da vjerujem kako mu je tekst ustvari pogrešno prepričao neko ko je nesviknut ozbiljnom čitanju i razumijevanju iole kompleksnijeg teksta. I, uz to, još doboga zlonamjeran intrigant. Sada više ne. Bilo kako bilo - Sidran ...

(Talev drenovak u Džeminim rukama; Dani 638, o4. o9. o9., str. 56 – 58.) Je li Mak Dizdar ubijen 14. jula 1971. godine ? Ako jeste – zašto ga je, ko ga je ili šta ga je toga vrelog sarajevskog ljetnjeg predvečerja, prije gotovo četiri decenije, ubilo ?! Ne prođe mnogo, a neko se u javnosti iznova dohvati ove već legendarne pitalice, pa ni Dani evo ne odolješe... Tema, svakako, jeste indikativna, intrigantna, višeslojna i mnogoznačna, posebno danas kada se - i u relativno bliskoj prošlosti događanja u yu. i bh. kulturi - možda više nego ikada, traga za barem djelićem mogućih prepoznatljivih i, još više, oni kriptogenih inicijacija ovog užasa kojeg danas živimo. No, nije li, uprkos simboličnosti i znakovitosti priče o nasilnoj smrti jednog pjesnika, ipak krajnje nečovječno, bezosjećajno i necivilizirano (pa zato i okrutno, sasvim grmaljski, sablažnjivo, degutantno, neinteligentno i kurvanjski) baviti se tako „tabloidno“, bez ikakva poštovanja i pijeteta, smrću bilo kojeg čovjeka ?! Pa tako i Makovom smrću; baviti se njome u, bez izuzetka, sasvim nedostojnim, mediokritetskim i inferiornim novinskim kamenovanjima isfrustriranih i iskompleksiranih, samozvanih „gurua“ nekih svojih ...

Program Kulturne manifestacije   SLOVO GORČINA Stolac,  1.10-4-10. 2009. Četvrtak, - posjeta učenika i nastavnika grobu pjesnika Maka Dizdara 01. oktobar - obraćanje: načelnik ili predsjednik OV Stolac Sarajevo, - polaganje cvijeća Groblje Bare, - recital Makove poezije, učenici stolačkih  škola 11h: __________________________________________________ Ferhadija, 12 h: - posjeta učenika i nastavnika grobu Alije Isakovića - čitanje odlomaka iz Isakovićevog putopisa ___________________________________________________________________________ Stolac, 19:30 Bašča Gradske kafane nastup: KUD Preporod Konjic ___________________________________________________________________________ Petak, 02.oktobar Stolac, Gradski park 19:30h: - svečano otvaranje manifestacije Slovo Gorčina - recital poezije Maka Dizdara, učenici stolačkih  škola __________________________________________________________________________ Radimlja, 20:30h: - pjesničko večer pjesnika Ivan Kordić - o poeziji Ivana Kordića govori književnica Jasmina Musabegović - recital poezije Ivana Kordića: stihove  govore : Jasminka Šipka, Vlado Jokanović i Muharem Osmić - dodjela književne nagrade Mak Dizdar mladim pjesnicima ___________________________________________________________________________ Subota, 03.oktobar Šarića kuća,(bivša galerija Branko Šotra) 10: 00h: -otvaranje izložbe slika  akademskog slikara Džeke Hodžića - prigodna riječ: Vefik Hadžismajlović ________________________________________________________________________ Restoran San Piero 11:00h: - promocija knjige: Divan- Arif-bega Hikmeta Stočevića; prevela Lamija Hadžiosmanović - promotori: prof.dr. Fehim Nametak, prof.dr. Alija Pirić i Nusret Omerika ___________________________ ________________________________________________ Restoran San Piero 18:00h: - promocija knjige: Bibliografija o Stocu - promotori: prof.dr. Fahrudin Rizvanbegović, prof.dr. Vesna Mušeta- Aščerić, doc. dr. Esad Kurtović ___________________________________________________________________________ Bašta Gradske kafane. 20:00h -pozorišna predstava: Ay Carmela, Sartr -autor: José Sanchis Sinisterra -dramaturg: ...

U sklopu Kid's Festivala, koji se održavao od 12. do 17. juna 2009. u Sarajevu, Fondacija Mak Dizdar bila je organizator radionice pod nazivom 'Bosančica'. Nekoliko stotina djece iz čitave BiH imalo je priliku da se upozna sa srednjovjekovnim bosanskohercegovačkim pismom i nauči njime napisati svoje ime. Svako dijete koje je učestvovalo u radionici na poklon je dobilo razglednicu sa cjelokupnom abecedom bosančice. Fondacija Mak Dizdar se zahvaljuje Amili Handžić i Irmi Šukalo za vođenje ove radionice, koja je, kako kažu, bila jedna od najpopularnijih na cjelokupnom Kid's Festivalu. Nadamo se da jo ovo bio tek početak niza aktivnosti što će ih Fondacija u budućnosti organizovati na polju promocije i popularizacije srednjovjekovnog i drugog bosanskohercegovačkog naslijeđa, u mjeri u kojoj to finansijske okolnosti budu dozvoljavale.[PSGallery=n8i1qb3uu]

Prateći, nedovoljno redovno i revnosno nažalost, polemike u „Oslobođenju“ koje bih, radi identifikacije, mogao imenovati „ i bogu mrskom borbom oko bogumila i stećaka“, znajući o toj temi i borbi ponešto i otprije, ne mogu a ne reći kako imam utisak, kako vidim svojim očima i razumijem svojom glavom da se ovdje sasvim malo radi o znanstvenoj, i po metodologiji i po ciljevima, već je na djelu pseudopolitička, još prije – polemika sa sasvim nevješto kamufliranim pa ponekad čak i neskrivenim, da tako kažem - revizionističko-nacionalističkim motivima i namjerama. Malo je tu, sasvim malo stećaka i pravog, istinski dobronamjernog, svekorisnog odnosa prema ovom našem izuzetnom kulturnohistorijskom i, danas nesumnjivo veoma iskoristivom i veoma profitabilnom, ovim mramorovima oplemenjenom ambijentalnom naslijeđu i blagu. Neću tvrditi ništa ekskluzivno, ali ću - ponukan viđenim i vođen iskustvom o sličnom, povodom stećaka i svega što se ispod i oko stećaka zapravo valja, mulja i odnedavno i ne krije – „prozvati“ samo jednu od zaista brojnih i raznorodnih dimenzija karakteristika onoga što sam na vašim stranicama u „ratu stećaka“ uspio prepoznati. .A to je da je vaš ...

Fondacija Mak Dizdar je izdala ovu publikaciju o svojim dosadašnjim aktivnostima i planovima za budućnost. [issuu layout=http%3A%2F%2Fskin.issuu.com%2Fv%2Flight%2Flayout.xml showflipbtn=true documentid=090711152043-2a05d7b84cb34122a6529909892eca6c docname=annual username=bordizdar loadinginfotext=Fondacija%20Mak%20Dizdar%20-%20Prva%20Decenija showhtmllink=true tag=stolac width=420 height=249 unit=px]

2. maja 2009. u 19:00 h u prostorijama galerije Makove hiže u Stocu biće otovorena izložba grafika članova Laibach, muzičkog krila slovenačke umjetničke grupacije Neue Slowenische Kunst (NSK). Riječ je o jedinstvenoj seriji grafika koja je štampana u samo 65 multioriginala. Govoreći o Laibachu, slovenački filozof/teoretičar kulture Slavoj Žižek, čiji počeci također sežu u grupu NSK, u jednom članku iz 1993 rekao je sljedeće: „U procesu dezintegracije socijalizma u Sloveniji, [Laibach] je predstavio agresivnu i nekonzistentu mješavinu staljinizma, nacizma i ideologije krvi i tla. Prva reakcija prosvijetljenih ljevičarskih kritičara bila je da Laibach protumače kao ironičnu imitaciju totalitarističkih rituala; međutim, njihovu podršku Laibacha uvijek je pratio nelagodan osjećaj: „Šta ako oni to stvarno misle? Šta ako se stvarno identificiraju sa totalitarističkim ritualom?" - ili, u lukavijoj verziji, prenoseći vlastiti osjećaj na drugog: „Šta ako Laibach precijenjuje svoju publiku? Šta ako publika ozbiljno shvati ono što Laibach podrugljivo imitira, tako da Laibach ustvari osnažuje ono što naizgled potkopava?" Ovaj nelagodni osjećaj održava se pretpostavkom da ironička distanca automatski predstavlja subverzivan stav. Šta ako je, naprotiv, dominantni stav savremenog „postideološkog" univerzuma upravo cinična distanca prema zvaničnim vrijednostima? Šta ako ova distanca, daleko od toga da predstavlja bilo kakvu prijetnju sistemu, ustvari predstavlja ...