U ime oca i s(i)na i s(ve)toga d(u)ha. Ja ban' bos'n'ski Kulin' prisezaju tebЪ kneže Kr'vašu i v'sЪm' građam' Dubrov'čam' pravi prijatelj'biti vam'od'selЪ i do vЪka i pravi goj dr'žati s'vami pravu vЪeu dokolЪ s'm' živ. V'si Dubrov'čane kire hode po mojemu vladanju tr'gujuće, gdЪ si kto hoće krЪvati godЪ si kto mine pravov' vЪrov' i pravim' sr'(d')cem' dr'žati je bez'v'sakoje z'ledi raz'v'Ъ što mi k'to da svojov' voljov' poklon'. I da im'ne bude od'moih'čest'nikov sile I do kolЪ u mene budu dati im's'vЪt'i pomoć' jajire i sebЪ kolikore moge bez' v'sega z'loga i primis'la. Tako mi b(og') pomagaj i sie s(ve)t(o) evan'đelie. Ja Radoje dijak ban pisah'siju knjigu poveljov' banov' od' roždstva H(risto)va hiljada i s'to i os'm'deset i devet' IЪt', mЪseca av'gusta u d'vedesete i deveti d'n', usЪčenie glave Jovana Kr'stitelja.

ISCJELJENJE BOLESNE ŽENE Žena krvotočiva jest - ljudije božiji, eže Hristos očisti od grijeh' ih'. A vračeve - zakonici. A dvanadesete ljeti - dvanadesete apostol, iže vse dni grijehe obličajut, jako že i Hristos reče i jevađelji: ašte ne Hristos prišal i ne glagolal im grijeh ne bi imjeli... PRIČA O MILOSRDNOM SAMRARJANINU On človjek jest - plijenici. A Jerusalim - žilište svetih. Jeriha - mir. A jazvi - grijesi. A jerej - Mojsij. A levgit - Ivan Vodonosac. A Samarijanin - Isus. A olij i vino - milost božija. A skot - zakon. A gostinica - crkva. A gostinik - Petar. A sva pinjeza - vjera Jidina. PROROČANSTVO HRISTOVO Avram, Isak, Jakov i vsi duhovni proroci - ljudije božiji sut. A sinove carstva - otstupnici ježe uvede Sotona u skrovišta skudilnije. PRIČA O BLUDNOM SINU On' človjek jest - otac nevidimi. A sin manji - anđeli ježe shini Sotona. A sin stariji - anđeli iže vinu ocu služe. A telac upitjenij - Hristos. PRIČA O BOGATAŠU I PRISTAVU On' človjek - knez vijeka. A ikonob - starješina crkve jego. A dlžnik - zakonici iže po vse dni grijehe otpuštaju človjekom i tako gube duđe človječ'ske. PRIČA O BOGATOM I UBOGOM LAZARU Bogati človjek - sinove vijeka, ideže jest prostranoje žitije. To je i gospodin vijeka. A ubogi Lazar - ljudi božji. A Avram - otac nebesni. A lono - krilo. ČUDO SA PET ...

Stjepan Dabiša, 15. aprila 1392. Buduće že mi kraljevstvu na svakom miru bespečalno: I tagda pride na kraljevstvo mi plna moć vojske turačke i ulize naprasito u vladanije kraljevstva mi. I tada, hitaje, pospišno skupih kraljevstva mi boljare, vojevode, banove, knezove, tepačije, župane i ine velmožani, vlastele že i vlasteliće. I potegoh na rečenu turačku vojsku, dnem i noću. I božijim htijenjem i tajnimi svojimi milostimi im že me smilova, a naših virnih srčanim trujenjem - rečenu vojsku turačku pobismo i pod mač obratismo. I gledahomo našima očima gdi naši virni polivahu svoje svitlo oružje krvju turačkom od udarac mačnih kripkijeh ih desnice, ne štedeće se nam' poslužiti, a svoje mišice nasladiti v' poganskoj krvi. I u tom rečenom boju i rvaniji posluži mi, viteški mirno i srdačno, kraljevstva mi vsesrdačni i vazmožni vitez, virni naš vojevoda Hrvoje, sin vojevode Vukca. I za tu njegovu službu virnu, stvori milost kraljevstvo mi i s bogoljubimom  gospojom, s blagodarvanom mi kraljicom kir Jelenom, rečenomv vojevodi Hrvoju dasmo mi naši dvi seli gospodski... Darovnica kralje Dabiše vojevodi Hrvoju Vukčiću kojim ga nagrađuje za njegovo junačko držanje u borbi protiv Turaka, jedan je od mnogobrojnih dokumenata iz kojih se vidi da se Bosna odupirala Osmanlijama decenijama. Za nas je ovaj tekst zanimljiv ...

Sije bo blagočastivo i zelo prijetno i dostaljepno pohvaliti i istinoju vjeru i željanoje slovo prinesti k tebje, o prvomučeniče Hristov Stefane, ti bo o pobivajuštih te moljaše, se glagolje: "Gospodin, ne postavi im grijeha sego, ne vjedjet bo čto tvoret!" Togo radi, mnogostradalče, jakože bo za onijeh moljaše se pobivajuštih te, boljše že moli se vladije mojemu Hristu bogu za vsegda molješta te i prizivajušta i ispovjedajušta te za Hrista boga, postradavša i vsa blaga tvorešta o gospodi mojem boze i tebe na pomošt prizivajušta, poneže moljenijem tvojim prijeh blagodet ot gospoda boga, i spodobljen bih vijenca i č'sti i ksifetra carska prvih mojih roditelj' svetih, gospode srbske, kraljeva i cara. I posljeduje žitiju ih i vjere i pravilom carskim i vsa nedostatčnaja ispravljaje i ispl'njaje v'  zemljah bogodarovanago mi kraljevstva i sih prje bivajuštu mi, obrete kraljevstvo mi v' Primoriji, v' Župije dračevičkoj, mjesto podobna na s'zidanije grada. I, togda, prizvah na pomošt gospoda boga i svetago i velikago mučenika arhidijakona Stefana, jakože bo i više rekoh, i v' ime jego s'zdah grad na rečenem mjestje, i narekoh ime jemu Sveti Stefan. I tuzi bješe reklo kraljevstvo mi postaviti slanicu i da budet trg soli prodavanija. I tojo vidjenijem dojde Dubrovniku... Zato poslaše kraljevstvu ...

V' ime otca i sina i svetoga duha. Az sveti Grgur, a zovom ban Stjepan, sin gospodina bana Stjepana, po milosti božijej gospodin vsim zemljam' bosan'skim, u Soli i Usori i Dolnjim krajem, i Hlmske zemlje gospodin, i brat moj knez Vladislav: Bi milost naju knezu Vlkoslavu, sinu kneza Hrvatina Ključkog, jere ostavi hrvatskoga gospodina i Bapšiće, - naju milost djela. I dasva mu u djedinu i isklad u vijeku, jemu i jegovu posljednjemu, dokole je naše sjeme u Bosni i dokole je vjeran nam Vlkoslav. A ni jednomu jegovu bratu ne dasmo, ni sinovcu jegovu, razvje knezu Vlkoslavu. I jako bi (bio) božiji osujenik u djetci Vlkoslav, komu hošte dati – voljan je da ot onoga služi gospodinu banu. I da ondje nije ni jednoga dohotka k' nam', ni sade, razvje kada hošte Vlkoslav. I da nije inoga vladavca ondje, razvje da su vladavci kneza Vlkoslava. A da od onoga služi godpodinu oružjem – kako može najbolje. I zato, dasva knezu Vlkoslavu one župe za jegovu vjeru – a one župe bista nevjerne i stasta naprotivu nam' polog Hrvata. A tomu daru biše svjedoci dobri Bošnjane... A kto hošte sije potvoriti i poreći bez nevjere – da je proklet otcem i sinom i svetim duhom, i četirije evanđelisti i ...

U ime oca i sina i svetoga duha, amin. Ja, Ivan, saučesnik u skrbi i u kraljevstvu božijem sudionik, kada na tajnoj večeri padoh na grudi gospoda našeg, Isusa Hrista, rekoh: - Gospode, koji će te izdati? A gospod mi odgovori: - Onaj što umoči u zdjelu zajedno sa mnom, u njega će ući Satana i on će me izdati. I ja rekoh: - Gospode, prije nego li je Satana otpao, kakvu slavu imađaše kod Oca? A on mi kaza: - Bijaše uzmnožnik nebesni kod prijestolja gospodnjeg i naredbenik nad svršiteljima što služahu Oca. I dok ja sjeđah uz skute Oca moga on se spuštaše s nebesa u nizine i uzlažaše opet do trona nevidimoga Oca. I radeći tako vidje slavu božiju što se prostirala svim nebesima. Pa namisli i on da postavi svoj prijestol na oblacima i postane tako ravan Svevišnjemu. I odmah se dade na posao. I kad se nađe u zraku i pronađe anđela što sjeđaše nad nebom od ajera, reče mu: „Otvori mi vrata vazdušna!“ A ovaj ih otvori... Idući dalje, namjeri se na anđela koji je držao vodu nad zemljom, te mu kaza: „Otvori mi vrata nad vodama!“ i otvori ih anđeo. A kada uđe, vidje on da je sva zemlja pokrivena vodom ...

Az, rab božiji Matej, imenom ban bosn'ski Ninoslav, klnu se obćini dubrovačkoj: Da stoji s vami u mir i u vsaku pravdu - kako su stali i moji stari. I da svobodno hodite u mojej zemlji - da vi nije desetka nikogare. Ako vi tko učini krivinu mojih kmeti - da se pri pred' mnom. A ako vi ja pravine ne učini, to - to ja kriv. I, ako se razratite s kraljem s raškim - da vas ne dam, s vsim vašim dobitkom. I da vi uhranu. I čto se učinilo prije ili poslje - da se pri. I da nije izma, n' da je pravda. Da se ne uzimlje desetka - dokole sam ja živ, i moje dijete, i moje unučje. Kto sije preskoči - da je klet. I kada pridu u Dubrovnik - da na me ne ustane niktore. Dje ja s'm sad, u svojej zemlji - kto hoće iskati, išti! Dje ja s'm rad pravdu učine. I ako pravdu ne učini - da s'm kriv... I ne bješe moje pečati velije - odnesena bješe. Da tozi je moja pečat - ka je pri knjizi!... Povelja o vječnom miru i prijateljstvu koju je ban Ninoslav izdao Dubrovčanima, nalazila se u Beogradu, ali joj se od 1941. godine zameo trag - možda je ...