Estetički monisti dozvoljavaju da vizuelna prisutnost na njih utiče direktno, bez transcendirajućih ideja i asocijacija, dok estetički dualisti naglašavaju ideje i asocijacije na račun forme. Ciljevi estetički monizma zadovoljeni su najpotpunijim opisom vizuelne prisutnosti koji kritičar može ponuditi, kao i vizuelnog iskustva koje ono nudi. Estetički dualisti tragaju za znakovima, tako da se njihova analiza odvaja od vizuelnog prisustva. Oni se ne zadovoljavaju sa egzistencijalnom činjenicom vizuelnog prisustva, već pokušavaju da otkriju teleologiju koje ustvari nema. Estetički dualizam zavodi manje vizuelno nastrojene kritičare u iscrpne historijske, literarne, psihološke, simboličke i druge oblasti. A što se diskusija više udaljava od objekta, povratak prema vizuelnom prisustvu postaje sve teži. Klement od Aleksandrije, veliki kršćanski filozof drugog stoljeća, prepoznavao je estetski kvalitet slike, ujedno negirajući njihovu simboličku vrijednost. „Parijski kamen je prekrasan, ali on ipak nije Posejdon. Slonovača je prelijepa, ali ona ipak nije olimpijski Zeus... neka umjetnost primi svoju mjeru pohvale, ali neka ne zavrava pretvarajući se da je istina.“ Romaneksna alegorija Sudnjeg dana, puna đavola koji grabe duše, strašnih groteska i spašenih koji sviraju srednjovjekovne instrumente, ne govori nam ništa o budućem životu, ali mnogo toga o intenzivnim oblicima, rotirajućim pokretima i ekstatičnim izrazima koje su stvorili ovi anonimni umjetnici. Po istom ...

Knjiga postanka Glava prva U početku ti stvori nebo i zemlju A zemlja bješe bez obličja i pusta I bješe tama nad bezdanom I ti reče Da bude svjetlost I bi svjetlost I vidje ti da je svjetlost dobra I rastavi od nje tamu I svjetlost nazva dan a tamu nazva noć I bi veče I bi jutro Dan prvi Potom stvori nebo I namjesti prestolje svoje na njemu I bi veče I bi jutro Dan drugi I stvori zatim suho i nazva ga zemlja a zborište voda nazva more I reče da je dobro Pa zemlja pusti travu i bilje što ponese sjeme I drvo poče da rađa plodovima I vidje ti da je dobro I stvori sunce i mjesec i zvijezde Da vidjela bude danju i noću I bi jutro četvrti dan I ti stvori ribe u moru i ptice na nebu A peti dan stvori na zemlji sitne i krupne životinje i zvijeri I ti vidje da je to dobro I reče Da načinimo čovjeka po obličju svojem kao što smo i mi Čovjeka koji će biti gospodar od riba morskih od ptica nebeskih i od stoke i cijele zemlje i svijeh životinja što miču se po zemlji I stvori ti čovjeka po obličju svojem Stvori muško i žensko Stvori ih i blagoslovi i reče Rađajte se i množite se Tada ti ...

Jedan od simbolično najizražajnijih dijelova tijela. Prema Aristotelu, ruka je 'oruđe oruđa'. Kvinitilijan kaže 'gotovo da se može reći da ruke govore. Zar ih ne koristimo da bismo zahtjevali, obećavali, okupili, otjerali, prijetili, molili, izrazili odbojnost ili strah, pitali ili odbijali? Zar ih ne koristimo da bismo izrazili sreću, žalost, oklijevanje, priznavanje, kajanje, mjeru, količinu, broj i vrijeme? Zar one nemaju moć da uzbude i zabrane, da izraze odobravanje, čuđenje, sramotu?' Ruke označavaju moć, snagu, dalekovidnost, blagoslov. Božja ruka je božanska moć; prenos duha; zaštita; pravda. Velika ruka prikazuje vrhovnu moć, Božanstvo. Ruka štiti od zla i nevolja. Simbolični stavovi ruke su: na prsima – potčinjenost, stav sluge ili roba; sklopljene – unija, mistično ujedinjenje, prijateljstvo, odanost; prekrštene – počivanje, nepokretnost; preko očiju – sramota, strahota; prekrižene na zglobovima šake ­– vezivanje ili zarobljavanje; položene – prenos moći i milosti ili liječenje; na vratu – žrtvovanje; otvorene – dobrostivost, slobodoumlje, pravda; stisnute – prijetnja, agresija; ispružene – blagoslov, zaštita, dobrodošlica; jedna u drugoj – prisega službe, desna ruka priseže životni princip; položene zajedno – bespomoć, pokornost vazala pred nadređenim, inferiornost, bezazlenost, pozdrav, odanost; jedna na drugoj sa palčevima usmjerenim prema gore – meditacija, prijemljivost; podignute – obožavanje, molitva, pozdrav, zapanjenost, ...

Najpoznatiji svirač lutnje iz tog vremena bio je Franjo Bosanac. Rođen je na kraju petnaestog vijeka negdje u Bosni, kao što njegovo ime govori, i neko vrijeme živio je u Veneciji. Komponovao je za lutnju i glas, a njegovi najbitniji radovi bili su talijanski ricercare i frottole. Njegovi originalni ricercare, koncipirani kao preludiji za individualne frottole, bile su prve solo kompozicije napisane za lutnju. Sa svojim frottoleama ušao je u svjetsku historiju muzike jer je otvorio put za običaj vokalno-instrumentalog solo muziciranja, postajući prethodnik rane barokne monodije. Njegove dvije sačuvane kolekcije objavio je Ottavio Petrucci u Veneciji 1509 i u Fossombroneu 1511. Uroš Dojčinović, 'The place of the guitar in the musical history of Yugoslavia', http://www.angelfire.com/sk2/title/yugointro.pdf[PSGallery=o107ois8qu]

U sklopu Kid's Festivala, koji se održavao od 12. do 17. juna 2009. u Sarajevu, Fondacija Mak Dizdar bila je organizator radionice pod nazivom 'Bosančica'. Nekoliko stotina djece iz čitave BiH imalo je priliku da se upozna sa srednjovjekovnim bosanskohercegovačkim pismom i nauči njime napisati svoje ime. Svako dijete koje je učestvovalo u radionici na poklon je dobilo razglednicu sa cjelokupnom abecedom bosančice. Fondacija Mak Dizdar se zahvaljuje Amili Handžić i Irmi Šukalo za vođenje ove radionice, koja je, kako kažu, bila jedna od najpopularnijih na cjelokupnom Kid's Festivalu. Nadamo se da jo ovo bio tek početak niza aktivnosti što će ih Fondacija u budućnosti organizovati na polju promocije i popularizacije srednjovjekovnog i drugog bosanskohercegovačkog naslijeđa, u mjeri u kojoj to finansijske okolnosti budu dozvoljavale.[PSGallery=n8i1qb3uu]

Pogledajte prilog RTS-a povodom dodjele Nobelove nagrade velikom romansijeru Bosne i Hercegovine Ivi Andriću 10. decembra 1961. godine.

... napisao KARANFIL BEG, Srpanj 24, 2009 ZA STOCANE HRVATE DA SE ZNA STA JE VASE OGRADITE BODLIKAVOM ZICOM RAZVUCITE JE I PREKO MAGISTRALE JEBI TI TO NEK SE ZNA ... napisao Artemije, Srpanj 23, 2009 Niko, ama bas niko, ne smije da bije srpski narod sem srpske policije.... ... napisao Artemije, Srpanj 23, 2009 jovo evo ti moja kara pa budi karajovo.... ... napisao blee, Srpanj 22, 2009 Mrki budala vazda bio znam ga voli popit beksa ... napisao - -, Srpanj 22, 2009 Imate vi vase seher sarajevo i rahat lokum u findan drzavi hahahahaha............. ... napisao - -, Srpanj 22, 2009 STOLAC JE HRVATSKI BIO I OSTACE I ........ ... napisao MRKI, Srpanj 22, 2009 E SVASTA EVO I MICKO POLUDIJO SVI VJERUJU DA SU SRBI JACI I OD AMERIKE!SVASTA!SULUDO!PA NEZNAM SAMO JESU LI ONI LUDI ILI SE PRAVE BUDALE ZA JAVNOST! ... napisao Micko, Srpanj 22, 2009 -Bosnjace,Bosnjace, jadni bedace, ne idi,ne idi Srebren izvoru! Vidjece,vidjece Jovo s planine, sjurice,sjurice vojsku u polje, svirace,svirace zice tanane!!!.- ... napisao MRKI, Srpanj 22, 2009 JOVO NIJE JASNO GDJE SI TI VIDIJO SRBINA VOJNIKA I SJETI SE HRVATSKE I RATA KAO I BOSNE I NA KRAJU KOSOVA PA I NATA 1999 I VIDJETI CES DA NIJEDAN RAT NISTE DOBILI!HEHEHEE!NIJE LI TO ZNAK ZA PROMJENU STAVOVA! ... napisao MRKI, Srpanj 22, 2009 JOVO!HAJDE COVJECE NA KOSOVO PA POKAZI SRPSTVO,A STO SE TICE SREBRENICE ...

Nema potrebe za romantizacijom muslimanske većine u Bosni. Ali oni su razvili kulturu koja izražava pluralističku i tolerantu stranu osmanske tradicije – nešto od ovog suptilnog i raznolikog karaktera se može naći u pričama Ive Andrića, jugoslavenskog nobelovca – i nemaju pretenzija prema teritoriji ili identitetu drugih. Bosanski predsjednik, Alija Izetbegović, je praktikujući musliman, što ga čini izuzetkom među njegovim sugrađanima. Pročitao sam njegovu knjigu, Islam između istoka i zapada, pomalo ekscentrično djelo prožeto gotovo sitinčavom posvećenošću ideji simbioze između „tri monoteizma“ i humanističkoj tradiciji društvene reforme. U donekle nadrealnoj atmosferi konferencije za novinare pod granatama, pitao sam Izetbegovića, kojeg i Srbi i Hrvati optužuju da želi proglasiti fundamentalističku republiku, šta misli o fatvi protiv Salmana Rushdiea. Odvratio je odgovorom koji definiše „umjerenog“ muslimana, tvrdeći da mu se knjiga ne sviđa, ali da se ne može složiti sa nasiljem protiv autora. Moguće je sresti pokojeg bosanskog muslimanskog fanatika, i istina ja da su neki od njih pokušali da zarobe neke sarajevske Srbe u fudbalskom stadionu. Ali ta akcija je ubrzo zaustavljena i jednoglasno osuđena u Oslobođenju. Nijedan od bosanskih Srba koje sam sreo nije se žalio na okrutnost ili diskriminaciju, a u onim slučajevima u kojim su čuli za izolovane slučajeve ...

Za razvoj nacionalnosti iz jedne ili više etnija daleko najbitniji i najprisutniji faktor je postojanje široko rasprostanjene književnosti na lokalnom jeziku. Duga borba protiv eksterne prijetnje takođe može imati značajan uticaj kao i, pod određenim uslovima, stvaranje države, iako ono u drugim slučajevima ne mora imati apsolutno nikakvog uticaja na nacionalnost. Nacija može prethoditi ili slijediti svoju državu, ali joj ona sasvim izvjesno pomaže pri uspostavljanju veće samosvijesti. Većina takvih razvoja je stimulisana idealom nacionalne države i svijeta kao društva nacija  izvorno „imaginiranog“, ako vam se dopada ta riječ, kroz ogledalo Biblije, prvog udžbenika Evrope, ali pretvorenog u formalnu političku filozofiju ne prije devetnaestog vijeka a zatim gotovo kanoniziranog od strane predsjednika Woodrowa Wilsona i Versailleskog mirovnog ugovora iz 1920. Etnija je grupa ljudi sa zajedničkim kulturnim identitetom i jezikom. Ona ...

Prema podacima časopisa Kelamu’l šifa’, koji izdaje hastahana– tekija Mesudija u Kaćunima, nedaleko od Sarajeva, u Bosni i Hercegovini danas ima ukupno 56 mesta gde se izvodi zikr. Od tih 56 mesta, 17 su tekije u pravom smislu reči, dakle, centri s propratnim objektima i prostorijama u kojima se izvodi zikr (semahana), konačištima, kuhinjama, odajama u kojima boravi šejh, itd. Ukupno 16 objekata su zavije, uglavnom privatne kuće ili njihovi delovi koji nisu prvobitno bili predviđeni za život derviša. Ostalo su džamije u kojima se takođe izvodi zikr. Čak 84% ili ukupno 47 od tih objekata pripada danas nakšibendijama, ubedljivo najrasprostranjenijem tarikatu u BiH, dok pet tekija pripada kadirijama, tri rifaijama, a samo jedna (u okolini Tuzle) šazilijama. Nisu sve tekije pod okriljem Tarikatskog centra BiH: to, na primer, nije većina kadirijskih, jedina šazilijska i sve rifaijske tekije u Bosni. Rifaija danas ima u Sarajevu, Varešu i Srebreniku, a šazilija u okolini Tuzle. Bosanske tekije, po pravilu, potiču još iz osmanskog perioda, ali ima i novih, kao što je tekija Mejtaš u Sarajevu. Ove grupe uglavnom rade pod blagoslovom Islamske zajednice, unutar njenih struktura (iako su registrovane i kao udruženja građana), ali treba imati u vidu da su derviški redovi tradicionalno ...