Bosanski novac

0

Kovanje novca u Bosni stvarno počinje tridesetih godina XIV. vijeka i traje do propasti Bosanske države u XV vijeka. Nešto ranije, između 1302 i 1312, ban hrvatski i gospodar Bosne Pavle Šubić kovao ja se svoj novac – dinar po ugledu na mletački matapan (na aversu predstavljen ban kako od svetitelja prima zastavu, dok je okolo natpis Dux Paulus-ban Mladen; Dux-Paulus-ban Mladen Secundus; na reversu Spasitelj spreda sedi na prestolu s visokim naslovom). Taj se Šubićev dinar smatra prvim domaćim bosanskim novcem. Na njemu dolaze imena bosanskih banova Mladena I. Šubića (1301-04) i Mladena II Šubića (1305-22). U početku bosanski novac je kovan za potrebe spoljne trgovine, u prvom redu sa Srbijom i Dubrovnikom, i zato su na njemu natpisi na latinskom jeziku, a pretstave na aversu i reversu iste kao na srpskom i dubrovačkom novcu. Novac od srebra (do Tvrtka II kovao se samo dinar, a od Tvrtka II u tri veličine: poludinar, dinar i groš u vrednosti od dva dinara) i zlata (poznat samo jedan primerak od četiri dukata kralja Tvrtka I, kovani su od početka u u kovnici koja se nalazila negdje u Bosni (Konjic?). Na bosanskom novcu, sem na onome Stjepana II Kotromanića, nema oznake kovnice, što znači da je u Bosni postojala samo jedna kovnica; na novcima kovanim u XV vijeku nalaze se sigle (slova, monogram, krin, ptica, rozeta, petokraka zvezda), po svoj prilici oznake emisije. U nekoliko mahova za njih su rađeni kalupi u Dubrovniku (možda za novce Stjepana II Kotromanića, kovane posle 1346; sigurno za bana Tvrtka 1367), dok su neki dinari Stjepana II Kotromanića bili iskovani u rudničkoj kovnici cara Dušana, jer je pretstava na njihovu reversu slična pretstavi na reversu srpskih novaca izrađenih u to vremen na Rudniku, pored koje je i ista oznaka kovnice, R-V; Tvrtko I kao kralj kovao je svoje dinate po svoj prilici u Kotoru. Na novcu Stjepana II Kotromanića nalaze se oznake još nekih kovnica (N-S, S-T) koje nisu bliže određene. Bosanski novac u početku, rađen po ugledu na srpski i dubrovački, bio je kovan u najviše tipova. U XV vijeku na aversu novca je državni grb, a na reversu pretstava zaštitinika Bosne sv. Grgura iz Nazijanza ili sv. Grgura pape ili monogram kraljeva imena.

Stjepan II Kotromanić počeo je kovati novac posle 1330 po ugledu na dinare kralja Dušana, jer najstariji tip njegova novca (na njemu je navedeno njegovo ime i cela Titula Stefanus banus Bosne Dei gratia) po pretstavi na aversu (šlem sa razvijenom koprenom, čelenkom i perjanicom) i reversu (Spasitelj spreda sedi na prestolu s visokim naslonom) i težinom potpuno odgovara prvoj emisiji dinara kralja Dušana. Posle 1346  on kuje novac po ugledu na dinare prve emisije novaca cara Dušana i na tim njegovim novcima natpis je na narodnom jeziku pisan latinicom (na aversu Stefan ban pretstavljen sa kupolastom krunom na glavi kako spreda sedi na prestolu bez naslona držeći obema rukama mač položen preko krila; na reversu Spasitelj spreda sedi na prestolu s velikim naslonom). Ti su novci rađeni delom u rudničkoj kovnici cara Dušana (na reversu oznaka R-V), delom kalupima izrađenim u Dubrovniku. Iz poznijeg su vremena dinari onog tipa na čijem je reversu pretstava Spasitelja spreda kako stoji u mandorli ili sv. Vlaha (ovi su dinari zbog toga očevidno bili namenjeni trgovini sa Srbijom i s Dubrovnikom, gde su tada kovani novci sa istom pretstavom). Pred kraj njegove vlase kovani su dinari, na čijem je aversu pretstavljen ban spreda kako stoji držeći desnom rukom mač, levom skiptar s krstom na vrhu i natpisom Stefanus banus, a na reversu je Spasitelj koji spreda sedi na prestolu s visokim naslonom ili stoji u mandorli.

Tvrtko I kao ban nastavio je kovanje dinara istog tipa kao što su novci kovani pred kraj Stjepanove vlade. Na njihove aversu je pretstava bana koji spreda stoji na prestolu držeći obema rukama mač (na reversu Spasitelj spreda sedi na prestolu s visokim naslonom) ili kako stojeći drži mač i skiptar s krstom na vrhu; dok je na reversu pretstavljen Spasitelj kako stoji u mandorli; na oba natpis Tvertco ban Bosne. Kao kralje kovao je dinare s natpisom Tvertco rex Bosne et Rasie, koji po pretstavi na aversu (kralj spreda sedi na prestolu bez naslona držeći skiptar s krinom na vrhu i šar sa krstom) odgovaraju kotorskim groševima kovanim za careva Dušana i Uroša i kralja Ludovika I, dok je na reversu pretstavljen Spasitelj spreda kako stoji u mandorli kao na njegovim banskim novcima. Tvrtko je prvi od srednjovjekovnih vladara na slovenskom jugu kovao zlatan novac (na aversu grb Kotromanića i natpis Moneta aurea regis Stefani, na reversu grb Bosne i natpis Gloria tibi Deus spes nostra; pogrešno pripisan Stjepanu II Tomaševići).

Posle Tvrtka u Bosni se jedno vreme ne kuje novac i tek Tvrtko II obnavlja kovanje. Za Tvrtka II bosanski novac dobija oblik koji ostaje do kraja kovanja – na aversu grb ili monogram kraljeva imena, na reversu pretstava sv. Grgura iz Nazijanza. Isto tako on prvi kuje tri vrednosti. Njegovi naslednici Tomaš i Stjepan II Tomašević nastavljaju da kuju iste vrste novaca, samo se na njihovim dinarima sem latinskog u natpisu upotrebljava i narodni jezik (Gos. Tomas Cralj) Bosne; Stefan cragl (kralj), sv. Grgur iz Nazijanza zamenjen je sv. Grgurom papom; Stjepan Tomašević nije kovao groševe.

Među bosanske novce ubrajaju se novci Nikole Iločkog, titularnog kralja Bosne, rađeni po ugledu na akvilejske (na aversu grbovi patrijarha Antonija II i Ludovika II, a na reversu orao ili, kao na ugarskom, Bogorodica s Isusom na rukama) i ugarske (na aversu ugarsko-hrvatsko-češki grb, na reversu Bogorodica s Isusom na rukama; natpis na obe vrste Moneta Nicolai Dei gratia regis Bosne).

Enciklopedija Jugoslavije, Leksikografski zavod FNRJ, 1960.[PSGallery=3va7g042s8]

Podijeli.

Komentariši