Književni susreti “Preko rijeka”: Utisci

0

(Predstavljamo radove srednjoškolaca nastale u sklopu književnih susreta “Preko rijeka”.)

U periodu od 10.09.- 13.09. 2015. u Stocu su održani književni susreti „Preko rijeka“ .
Prvenstveni cilj ovog susreta bio je umanjivanje sveprisutnosti granica i podijeljenosti među mladima na nacionalnoj osnovi. Ono čemu mi možemo posvedočiti nakon rada na ovom zadatku je da je taj cilj ispunjen. Gorčin Dizdar, predsjednik Upravnog odbora fondacije „Mak Dizdar“ nam je dao više informacija o tome kako je nastala sama ideja o stvaranju ovakve manifestacije, te kome trebamo biti najviše zahvalni za priređivanje ovakvog, lijepog i zanimljivog iskustva, a nadasve korisnog.

sl.4.1
Naime, sama ideja o ovim književnim susretima se rodila još prije nekoliko godina, nakon Gorčinove posjete književnom festivalu „Na pola puta“ u Užicu. U razgovoru sa Ružicom Marjanović, direktoricom ove manifestacije, rodila se ideja da se nešto slično organizuje i u Stocu, vidjevši kako na ovakvim susretima književnici iz raznih dijelova regiona, te mnogobrojna užička omladina ima priliku za upoznavanjem i razmjenjivanjem raznih znanja i iskustava. Nakon toga su napisali projekat, te aplicirali na nekoliko konkursa, i konačno dobili podršku UNICEF-a u sklopu inicijative Dijalog za budućnost.

sl.5.1U Stocu su se sastali misteriozni učenici škola iz Srbije (Gimnazija “Kreativno pero” – Beograd, Baletska škola “Lujo Davičo” – Beograd, “Užička gimnazija” – Užice), Hrvatske (“Prva riječka hrvatska gimnazija” – Rijeka, “Privatna klasična gimnazija” – Zagreb) te Bosne i Hercegovine (“Opća gimnazija Katoličkog školskog centra” – Sarajevo, “Srednja škola Stolac” – Stolac). Učenici SŠ Stolac, udomaćili su učenike iz drugih gradva i s njima proveli sljedeća četiri dana.

Gosti

Na ovogodišnjim  susretima imali smo priliku razgovarati sa Tanjom Mravak, Nebojšom Lujanovićem, Selvedinom Avdićem, Alminom Kaplanom, Radmilom Lazić, Draganom Mladenović. Održani su razgovori za upoznavanje sa autorima, kako o djelima tako i značenju književnosti u našem životu općenito.

Uzimajući  u obzir pisce koji su sudjelovali na književnim susretima “Preko rijeka” mora se reći da su nadmašili očekivanja svih učenika. Na pitanje kako su to uspjeli postoji bezbroj razloga. Počevši od njihove pristupačnosti nama, znatiželjnim učenicima, do njihovog jedinstvenog šarma. Svatko nas je očarao na svoj način. Prema mišljenju učenika nije bilo zamjerke na odabir pisaca.

Pohvalu svakako treba dati i predavačima od koji smo naučili puno toga. Dejan Ilić se potrudio da nas što više uključi u predavanje I pokaže zašto je važno čitati i pravilno shvatati književnost. Nenad Veličković i Gorčin Dizdar su se potrudili da što više shvatimo književno stvaralaštvo Maka Dizdara, i samu njegovu tematiku.

Iako su se i pisci i predavači dobro potrudili ni učenici nisu ostali dužni. Postavljana su mnoga pitanja, široke tematike.

Čitalački klubovi

Pripreme  školama su počele krajem prethodne školske godine, kada su sve škole aktivno  počele da rade na čitanju i pripremanju predstavljanja pisaca koji su bili gosti festivala ove godine.

S’ obzirom da je ubrzo došao i školski raspust, socijalni mediji su uzeli maha u komunikaciji i kako to već ide, sve se nekako stišalo sa letovanjima, izlascima i prosto lenčarenjem.

Što se tiče učenika koji nisu iz Stoca, njihova očekivanja od grada nisu bila velika što potvrđju reakcije po njihovom dolasku:

Svi su se iznenadili koliko je Stolac zapravo prekrasan grad lokacije u istočnom, ne zapadnom, ili… pa, u Hercegovini je, ne u Bosni, to je ono bitno. Svi su mu se divili a neki od posebnih komentara bili su: „Voljela bih ovdje roditi djecu.“, „Jel’ ovdje negdje živi Smaug iz Hobita?“ „Ovoliko česma po ulicama mislim da nema ni New York iako sam grad vidjela samo u filmovima.“

Dobro, možda smo malo hiperbolisali, ali suština je tu   – Niko nije ni pomislio da će sve biti tolikoo odlično!

Dolazak gostiju u Stolac. Očekivanja i iznenađenja!

(Napomena! Snimci su interpretirani utisci domaćina i gostiju od strane članova ove grupe.

Muhamed Sefo kao jedan od domaćina:

Sara Škrbo kao jedan od gostiju:

Iz ugla učenika

Govoriti ćemo najprije o rasporedu, točnije o dijelovima dana gdje smo „razvijali svoje moždane vijuge“. Bio je loš. Eto, svi se slažemo, zar ne? Šala mala. Dobro, srednje velika šala… a u svakoj šali, pola je istine, ne? Ovdje ćemo skratiti na nekakvu petinu istine, jer raspored ipak nimage3ije toooliko bio loš.  Ono što je uglavnom smetalo većini jesu malo prevelika otezanja. Samo malo. Bez ljutnje. Razgovori, intervjui, večeri poezije, predavanja… sve je to bilo dugo i do kasno. Mada većina ima primjedbe tek za večeri poezije, koje su htjeli preimenovati u „Predvečeri poezije“ (Bože sačuvaj!)  Sve u svemu, raspored se po želji mnogih trebao završavati oko 19h. – sl.1

Dosta humora, sad ćemo o ozbiljnim večernjim izlascima i dosadnom slobodnom vremenu koje su učenici imali na raspolaganju. Opet šala. Samo bez ikakvog udjela istine. „Provodi su bili nezaboravni!“ Da, možeš si misliti. Maleni oblici amnezija (znate svi već kakvih) bile su gotovo sveprisutne. Ali, srce nam ostaje zaigrano, timage4-2ako da znamo da smo se lijepo proveli. I, čak i ako zanemarimo noćne izlaske, stvarno jesmo. Svi priznaju da su se bojali prvih dojmova o svojim novim prijateljima, ali ubrzo smo shvatili kako napetosti u zraku uopće nije bilo. Jednom riječju, bilo je… nezamislivo dobro. To su dvije riječi, ali znate što je pisac htio reći.  sl.2


Zašto je ovaj festival važan?

Okupili smo se, ove godine u Stocu, prije svega, radi razmenjivanja naših stavova o pročitanim djelima izabranih autora. Naučili smo što znači biti pismen i znati čitati  – čitanje ne predstavlja  zurenje u knjigu, čitanje znači razumljivost pročitanog. A u međuvremenu naučili smo i slušati jedni druge, razmenjivati mišljenja i savjete. Bitna činjenica je da smo se svi družili, i da nije bilo nikakvih predrasuda između nas, shvatili smo da mi u suštini i nismo različiti, jer sve nas zanimaju identične stvari. Nitko od nas nije imao iskrivljenu sliku u smislu religijskog pogleda. Nas ne zanima prošlost, mi ne strepimo o budućnosti, mi smo tu da promijenimo sadašnjost, zaboravimo na ograničenost. Svi smo imali istu zanimaciju, književnost.

Najveći cilj, svima nama, jeste da okupimo što veći broj omladine, iz što većeg broja gradova, sa što različitijim stavovima i mišljenjima. Nama, učenicima uvijek dobro dođe upoznavanje, druženje , te konsultacije s nekim tko ne razmišlja na isti način kao mi. Najveća želja nam je da se ovi susreti nastave, kako s našim tako i s budućim generacijama, cilj nam je da nas bude više, dakle priključiti sve više zainteresiranih učesnika. Ovo možemo unaprijediti samo ako budemo složni, i sigurni u ono što želimo. Ne želimo da se ovaj projekat prekine, težimo nastavku, ako ne u Stocu ponovno, onda svakako u nekom drugom gradu iz regiona.

Emanuel Muratović kao jedan od gostiju o festivalu i zašto treba da se ponovi:

Uživali smo!

image6Da li je ovih 20-ak dana bilo naporno? Jeste. Društvene mreže jesu olakšale i omogućile našu komunikaciju, ali treba to sve uklopiti. A onda, kada se uzme u obzir naš zadatak, mi smo trebali uklopiti, otprilike, 10 puta više ljudi nakon što se mi sami uklopimo. A onda saznati njihova iskrena mišljenja i osećanja.  Bez obzira, mislim da je svako od nas 8 uživao radeći ovaj zadatak i da smo se proveli odlično (u prilog čemu i govore slike dole priložene). Nekako, svaki naš sastanak bi počeo radno, to bismo završili ekspresno, zato što svi žurimo, a onda bi još dva sata pričali. I da nije bilo tako, krajnji rezultat ne bi bio ovako dobar.

‘’Bilo je zimage5animljivo raditi na prikupljanju podataka jer je uvijek zabavno čuti drugačije utiske o susretu, a opet vrlo slične jer je svima bilo super. Veoma je zanimljivo bilo snimanje videa u kojima su iznesene konkluzije jer smo se međusobno snimali i to se ponavaljalo po sto puta, zbog smijeha koji se čuo iza kamere.’’ –Muhamed Sefo

HVALA!

Nakon što smo mišljenja svih vas predstavili, iskoristićemo ovaj prostor za naše (i nećemo dužiti): Svi ste bili neverovatno strpljivi sa anketom. A onda i sa našim dodatnim pitanjima nekima. Hvala. Što se tiče samog festivala, šta da kažemo a da nije rečeno? Pogledajmo snimak:

Još jednom HVALA za neverovatnu i predivnu priliku! – Muhamed, Sara,Ibrahim, Nina, Matej, Ena, Emanuel i Milica <3

Podijeli.

Komentariši

%d bloggers like this: