Biografija

13

8

Mak (rođenim imenom Mehmedalija) Dizdar rođen je 17. oktobra 1917. godine u bajkovitom, jedinstveno pitoresknom hercegovačkom gradiću Stocu, izraslom na čarobnim vodama rijeke Bregave i ovdašnjim, neprekidanim, višemilenijumskim tragovima ljudskog i čovječnog života.

Kao dječak odlazi na školovanje u Sarajevo, gdje živi do svoje smrti, 14. jula 1971. godine. Prije svoga punoljetstva pripada naprednom socijalnom pokretu i ulazi u profesionalno novinarstvo. Sa 19 godina objavljuje svoju prvu poetsku zbirku, “Vidovopoljska noć”, u štampariji prepolovljenu od državne cenzure.

Odmah početkom II svjetskog rata njemačko-ustaška okupatorska vlast uskraćuje mu mogućnost javnog djelovanja, a on se priključuje ilegalnom oslobodilačkom pokretu. Pred sami kraj rata, neuspješna policijska potjera za Makom i njegovim starijim bratom Hamidom, takođe pripadnikom pokreta otpora, završava zvjerskim premlaćivanjem srednjeg brata i odvođenjem u logor Jasenovac i smrt majke i najmlađe sestre. Mak se nikada nije oporavio od ovog zločina, noseći stradanje svoje porodice kao vlastiti grijeh, kao bolest i tešku ranu do kraja svoga života.

Nakon rata, u socijalističkoj Jugoslaviji, najprije se, veoma uspješno, vratio novinarstvu. Potom, po odluci vlasti, osniva “Seljačku knjigu”, izdavačku kuću za prosvjećivanje širokih narodnih masa. Ta mala Makova kuća ubrzo prerasta u “Narodnu prosvjetu”, jednog od najvećih i najznačajnijih izdavača na Balkanu.

Nesklon socijalističkoj dogmatici i socrealističkoj estetici, pisanju panegirika novim vladarima, kao pjesnik ponovo progovara tek 1954. godine. Iako glavni urednik moćnog izdavača, u vlastitom izdanju štampa malu plaketu, poemu “Plivačica” koja je, uz još nekoliko paralelnih pjesničkih pojava u zemlji, hametice ove prostore uvela u umjetnost Evrope i Svijeta.

Kako se i “Narodna prosvjeta” “otela”, učinila opasne i neoprostive pomake u odnosu na kontroliranu i doziranu izdavačku praksu, vlast je ukida. Mak posljednje dvije decenije života nikada nije dobio stalno i adekvatno zaposlenje. Sa porodicom živi uglavnom na granici siromaštva. No, njegovo je stvaralaštvo sve bogatije i plodonosnije. Objavljuje niz novih poetskih zbirki i naučnih radova iz oblasti početaka bosanske pismenosti i književnosti.

Zbirka “Kameni spavač”, objavljena 1966. godine, vrhunac je Makova stvaralaštva i jedan od najznačajnijih događaja u cjelokupnoj bosanskohercegovačkoj umjetničkoj i duhovnoj povijesti. No, da se radi i o djelu sa dubokim i dalekosežnim političkim korjenima, porukama i mogućim posljedicama, prvi su prepoznali baš neprijatelji onoga što je Mak otkrivao, argumentirao i zagovarao. “Kameni spavač” namah je od njih, ispravno, protumačen kao silan podstrek i temelj u elaboriranju i dokazivanju bosanskohercegovačkog povijesnog i duhovnog identiteta, autohtone bosanske historije, državnosti, prava na prošlost i budućnost. Pojava epohalnog Makova djela, “Starih bosanskih tekstova”, antologije srednjovjekovne bosanske pismenosti, sa još bjelodanijim i istaknutijim probosanskim kontekstom, dolilo je ulje na lomaču koja je odvajkada žarila i još gori za paljevinu zemlje Bosne.

Ostavši bez ikakve zaštite i pomoći u odbrani svoga djela i života, Mak Dizdar postaje žrtvom specijalnog rata što ga protiv njega vodi politička i intelektualna velikosrpska mafija u Beogradu i Sarajevu, sve do njegovog doslovnog, precizno programiranog i znalački izdizajniranog fizičkog nestanka.

Mak je, u godini svoje smrti, objavio poetsku zbirku “Modra rijeka”, sa istoimenom pjesmom koja ga je istinski proslavila, a evropska je kritika imenovala “evropskom pjesmom”.

Trebao se, dvije decenije nakon Makove smrti, desiti i posljednji zločinački atak na Državu Bosnu i Hercegovinu pa da žitelji i prijatelji Zemlje Bosne, tog tisuć godina trajnog svjedoka i sudionika evropske povijesti, postanu svjesni kako je Mak još onomad sve znao i sve (pro)rekao. I ktomu – kako ni ovi novi vladari Bosne nisu zaslužili niti ičim odužili one stare, i vječne – bosanske sanjare.

Podijeli.

13 komentara

  1. Mak je uhvatio srz poruke sa stecaka. On je zivio u svojoj dimenziji. Njene obrise vidimo mu u ocima na ovih par njegovih fotografija. Mak Dizdar je poznavao tajne Kosmosa u sebi, nasao sebe. “Covjek moze vidjeti ono sto nije vidio, cuti ono sto nije cuo, okusiti ono sto nije okusio, biti tamo gdje nije bio, al uvijek i svagdi samo sebe moze naci ili ne naci.” pise na stecku u Radmilji. Godina 1094.

    Mak je imao znanje o sebi i svijetu oko sebe – svojoj projekciji ravno znanju suvremenih spiritualnih psihologa i filozofa. Cak bi mu se i Osho, najveci indijski filozof, naklonio.

    Makove rijeci nikad nece umrijeti.
    Mak je jedan od mojih najboljih prijatelja.

  2. Nepoznato on

    mak dizdar je napisao mnogo lijepih djela ali jedno koje se meni najvise svidja je ,,kameni spavač,,

  3. njegov dijela su veoma zagonetna sto daje volju citaocima da saznaju o cemu sa radi

  4. Što se ne navede da se pisao i osjećao Hrvatom muslimanske vjeroispovijesti?! Jel to toliki problem

  5. Nepoznato on

    Kako se čovjek koji je posvetio cio svoj život jednoj zemlji – svojoj domovini – ne smatra njenim državljanom ?

  6. Kako god da se Mak DSizdar licno osjecao, mrzio ili ne mrzio, ljubio ili volio, to je njegovo pravo kao covjeka da se izjasni kako god on hoce.Nasega Maka treba da prihvatimo kakav god on bio.Licno uvjek pokusavam da odvojim djelo od umjetnika.Polemike ko je ko, i sta je ko bio, samo vode do unistavanj naseg zajednickog korpusa i bijede nasih umnih glava jer i njih u njihovoj smrti dijelimo na ove ili one umjesto da ih ljubumurno cuvamo i budemo njima ponosni

  7. bravo za maka alije sramota sto stolacki macici ptomovisu sebe preko makovi djela sta reci jednostavno to je zalosno

  8. Knjige Maka Dizdara jako volim čitati,jer su stvarno predobre,a meni,najbolja je “Kameni spavač”. 🙂

  9. Nepoznato on

    Makov jezik mi je fascinantan. To je pred-vukovski jezik. Ja ga zovem hrvatskim, jer sam hercegovački Hrvat, a ne bih imao ništa protiv da ga zovemo jednostavno “makovskim” jezikom.

Komentariši