Kompleks zgrada zvani Begovina smješten je uz lijevu obalu Bregave na krajnjoj istočnoj periferiji Stoca. Ovdje se nalaze tri stambena objekta, četiri konaka (musafirhane) i potrebne gospodarske zgrade. Na desnoj obali bregave, suprotno od Begovine, postoji objekat zvani ‘Đulhanumina kuća’ (Mustajbegov konak) koji se sastoji od stambene zgrade, musafirhane i gospodarske zgrade. Begovinu sa Đulhanuminom kućom povezuje Rizvanbegovića most, i svi objekti čine zasebnu urbanu i arhitektnosku cjelinu. Begovina je bila odžak ili, tačnije, malikana porodice Rizvanbegovića.
Podizanje zgrada u Begovini počelo je poslije ukidanja kapetanija u Bosni i Hercegovini 1835. godine. Izgradili su ih četvorica braće Rizvanbegovića. Arhitekturu zgrada u Begovini, koja je, zahvaljujući razumijevanju i brižljivom očuvanju njenih vlasnika, do danas dobrim dijelom očuvana, obradiće stručnjaci – arhitekti, a nas ovaj put zanimaju samo mihrabi u prostorijama koje su služile za skupno obavljanje molitava.
Svaki konak u Begovini imao je posebnu prostoriju s mihrabom udubljenim u zidu, dimenzija oko 120 x 70 x 25 cm koji je služio i za bdesthanu tj. mjesto gdje se je abdest uzimao. U ovoj prostoriji s mihrabom gosti (musafiri) su s vlasnikom konaka i članovima njegove porodice ponekad zajednički obavljali propisane molitve. Mihrabi su se nalazili u:
Osman-begovom konaku dva: u odaji u prizemlju i u ćošku na spratu. Iznad ovog mihraba ranije je bio napisan ajet iz Kur'ana koja se nalazi iznad mihraba u skoro svom džamijama;
Hadži Rizvan-begovom konaku dva: u ćošku i predsoblju (krilu) na spratu;
Zulfikar-begovom konaku, u sobi na spratu;
Husein-begovom konaku, u ćošku na spratu; i
Mustajbegovom konaku (Đulhanumina kuća-9 u predsoblju (krilu) na spratu. Iz natpisa uklesanog na musanderi u ćošku na spratu vidi se da je ovaj konak sagrađen 1273. (1856/57) godine. Ova zgrada koja je u enterijeru bogato ukrašena divnim rezbarijama ima tri etaže.
I u tri stambene zgrade u Begovini koje su danas vlasništvo Fahrudina, Nusreta i Rizvana Rizvanbegovića, nalazi se po jedan mihrab u predsbolju na spratu. Ovi mihrabi nisu u zid udubljeni, kao u musafirhanama, nego su na zidu okrenutom prema kibli šiljatim od kamena izrađenim lukom obilježeni. Ovo je zaista nešto jedinstveno ne samo u Stocu nego u cijeloj Hercegovini, pa, možda, i šire. Obrađujući i razgledajući ovih šest mihraba u Begovini, sjetili smo se kur'anskog ajeta koji u prevodu glasi: “I Mi objavismo Musau i bratu njegovu: U Misiru narodu svome kuće izgradite i bogomoljama ih učinite i u njima molitvu obavljajte; A ti obraduj vjernike”
U sTocu su u prvoj polovini prošlog stoljeća živjeli dvojica šejhova: Šejh Ali-aga Sarajlić, sin Huseinov, i hadži šejh Abdulah-aga (Šejhaga) Mehmedbašić. Prvi je u Stocu zavještao 18182. godine dva dućana za Carevu džamiju. Drugi je potpisan kao svjedok na vakufnami hadži-Sulejman ef. Behmena, sina Ibrahimova, iz 1846. godine. Obojica su živjeli u doba Ali-paše Rizvanbegovića, i bili su, sigurno, pristaše nakšibendijskog tarikata, kome je i Ali-paša pripadao. Ne zna se da je u Stocu ikad postojala tekija, kao ni to da li su spomenuta dvojica šejhova imali ovdje svoje pristaše (muride) i držali u nekoj stolačkoj džamiji ili medresi tehvide i zikrove.
Hivzija Hasanefendić, Muslimanska baština u istočnoj Hercegovini, El Kalem, Sarajevo, 1990.