Povelja Kulina Bana

0
U ime oca i s(i)na i s(ve)toga d(u)ha.
Ja ban’ bos'n'ski Kulin’ prisezaju tebЪ kneže Kr'vašu i v'sЪm’ građam’ Dubrov'čam’ pravi prijatelj'biti vam'od'selЪ i do vЪka i pravi goj dr'žati s'vami pravu vЪeu dokolЪ s'm’ živ.
V'si Dubrov'čane kire hode po mojemu vladanju tr'gujuće, gdЪ si kto hoće krЪvati godЪ si kto mine pravov’ vЪrov’ i pravim’ sr'(d’)cem’ dr'žati je bez'v'sakoje z'ledi raz'v'Ъ što mi k'to da svojov’ voljov’ poklon’. I da im'ne bude od'moih'čest'nikov sile I do kolЪ u mene budu dati im's'vЪt'i pomoć’ jajire i sebЪ kolikore moge bez’ v'sega z'loga i primis'la.
Tako mi b(og’) pomagaj i sie s(ve)t(o) evan'đelie.
Ja Radoje dijak ban pisah'siju knjigu poveljov’ banov’ od’ roždstva H(risto)va hiljada i s'to i os'm'deset i devet’ IЪt’, mЪseca av'gusta u d'vedesete i deveti d'n’, usЪčenie glave Jovana Kr'stitelja.

U ime oca i sina i svetog duha. Ja, ban bosanski Kulin, obećavam Tebi kneže Krvašu i svim građanima Dubrovčanima pravim Vam prijateljem biti od sada i dovijeka. I pravicu držati sa Vama i pravo povjerenje, dokle budem živ.
Svi Dubrovčani koji hode kuda ja vladam, trgujući, gdje god se žele kretati, gdje god koji hoće, s pravim povjerenjem i pravim srcem, bez ikakve zlobe, a šta mi ko da svojom voljom kao poklon. Neće im biti od mojih časnika sile, i dokle u mene budu, davat ću im pomoć kao i sebi, koliko se može, bez ikakve zle primisli.
Neka mi Bog pomogne i svo Sveto Evanđelje.
Ja Radoje banov pisar pisah ovu knjigu banove povelje od rođenja Kristova tisuću i sto i osamdeset i devet ljeta, mjeseca augusta i dvadeset i deveti dan, (na dan) odrubljenja glave Ivana Krstitelja.
Podijeli.

Komentariši