Prijatelji u svemiru
Oni koje znam ostarjeli su, raseljeni prijatelji.
Rđa snijeg u Švedskoj, sa druge strane globusa
sitne elektronske poruke: ili jest požar il` nije
požar. Nijedna vijest nije vijest, sve su već čuli
moji umorni prijatelji.
Jedino je uspomena novost za koju još imamo
radoznalosti. Uspomenama prilazimo bez sumnje,
zalutalu mačku, crnu sa bijelim šapama, da jede
iz ruke. Mada gladna, prvo bi omirisala prstenje.
Otkrića
Novine čitam dok su još hladne, tek donešene
spolja, sa minus dvadeset sedam. Od jutrošnjih
listova pamtim samo jedan samohran članak:
medju reklame i božićne čestitke, kao recept
za brzi kolač, utrpan spisak naučnih dostignuća
2003. Pronadjeno je staklo koje prelama svjetlost
pod negativnim uglom.
Sretni su oni kojih se ovo ne tiče, čija tijela
uvijek nalaze put natrag, iz svakog zrcala.
Supruga direktora kompanije za kupoprodaju
nekretnina spušta češalj i zadiže malo grudi
prije nego krene na svečanu večeru bridžkluba.
Samo su četiri procenta Svemira u kojem stanuješ
normalna materija: zvijezde, brda i automobili.
Sve je ostalo crna masa i mračna energija.
Miran je onaj koji ne zna. Taksista što prodaje
minute čekajući suprugu direktora kompanije
za kupoprodaju nekretnina. Njegov život u 13
milijardi godina starom Univerzumu nije ni jedan
jedini treptaj. Nije ništa.