U ime oca i sina i svetoga duha, amin.
Ja, Ivan, saučesnik u skrbi i u kraljevstvu božijem sudionik, kada na tajnoj večeri padoh na grudi gospoda našeg, Isusa Hrista, rekoh:
– Gospode, koji će te izdati?
A gospod mi odgovori:
– Onaj što umoči u zdjelu zajedno sa mnom, u njega će ući Satana i on će me izdati.
I ja rekoh:
– Gospode, prije nego li je Satana otpao, kakvu slavu imađaše kod Oca?
A on mi kaza:
– Bijaše uzmnožnik nebesni kod prijestolja gospodnjeg i naredbenik nad svršiteljima što služahu Oca. I dok ja sjeđah uz skute Oca moga on se spuštaše s nebesa u nizine i uzlažaše opet do trona nevidimoga Oca. I radeći tako vidje slavu božiju što se prostirala svim nebesima. Pa namisli i on da postavi svoj prijestol na oblacima i postane tako ravan Svevišnjemu. I odmah se dade na posao. I kad se nađe u zraku i pronađe anđela što sjeđaše nad nebom od ajera, reče mu: „Otvori mi vrata vazdušna!“ A ovaj ih otvori… Idući dalje, namjeri se na anđela koji je držao vodu nad zemljom, te mu kaza: „Otvori mi vrata nad vodama!“ i otvori ih anđeo. A kada uđe, vidje on da je sva zemlja pokrivena vodom i ugleda dvije ribe koje ležahu na vodama – bile su sjedinjene kao volovi koji su upregnuti u jaram za oranje. One držahu cijelu zemlju na sebi, po zapovijedi Oca nevidimoga. I kada siđe dolje, nađe goleme oblake što držahu more. A onda siđe još niže i nađe pakao, narečen ognjena geena. I tu nije mogao ući zbog plamena u gorućem ognju te se Satana vrati.
I vraćajući se natrag vas se ispuni zlobom. Anđelu koji je stajao nad vazduhom i anđelu nad vodama se obrati, i reče im: „Da znate, sve ovo je moje! Ako me poslušate – postaviću svoj tron nad oblacima i biću ravan Svevišnjemu. I izdignuću jednu od voda nad nebeski svod, a kada ostale vode saberem u mora – tada više neće biti vode na površini zemlje. A ja ću tu, zajedno s vama, vladati va vjeke vjekoma!“
I rekavši to anđelima poče se penjati na nebesa i pope se čak na treće nebo…
I zasjede na nebesa, zapovijedajući anđelu koji bijaše nad ajerom i onome koji bijaše nad vodama. I podigne dva dijela vode gore u vazduh, a od trećeg dijela satvori pedeset mora. I tako bijaše izvršena podjela voda… Onda ponovo zapovijedi anđelu koji bijaše nad vodama: „Da staneš na dvije ribe!“ I tada podiže jednu, trću ribu, iznad glave svoje i zemlja tu ostade suha. Onda uze vijenac od anđela koji bijaše nad vazduhom, i od polovine vijenca napravi svoj prijestol, a od druge polovine sunčano svjetlo on napravi. Zatim uze vijenac od anđela koji bijaše nad vodama – od jednog dijela napravi svjetlo mjesečevo, a od drugog svjetlo dana. Od kamenja stvori oganj, a od ognja nebesku vojsku i zvijezde. Od njih pak satvori anđele – duhove svoje, kao u Svevišnjeg. Sazdade zatim gromove, daždove, grad i snijeg i postavi svoje anđele nad njima. Zapovijedi on, isto tako, zemlji da rodi svakovrsne životinje, drveće i trave. A moru naredi da ribe rodi, a nebu ptice. (Ptice i ribe ne imađahu duh, kao ni životinje, a ne posjedovahu ni človečiji duh, no ptice i ribe od vode i zraka, a životinje od zemlje i zraka osvajahu za sebe ono što imađahu.)
I tada odluči Satana da satvori človjeka, da ima neko da mu služi. I uze blato sa zemlje i od njega sazda človjeka, po obrazu svojemu. I potom naredi anđelu drugom da uđe u tijelo od blata, a onda uze od njega čest i od nje stvori drugo tijelo u liku žene. Pa naredi anđelu od prvog neba uđe u njega. Anđeli mnogo plakahu, kada spoznaše da imaju smrtno tijelo i da se jedan od drugog razlikuju u liku svome. Najposlije učini da izvrše puteno ljubodejanije u svom glinenom tijelu, a da oni i ne spoznaju da vrše grijeh. K’ tomu, podstrekač na taj prestup, udesio je sve to sam, kako bi ih prevario. I zasadi im raj (to jest, jedan rodni vrt, u kome je bilo dvadeset sadnica oraha, jabuka, krušaka, dunja i ostalog voća. I onda okruži rajski vrt ognjem i posla tamo i Adama i Evu…)
I poslije toga, zapitah Gospoda za sudnji dan:
– Kakav će biti znak za tvoje prišestvije?
I odgovarajući na to, Gospod mi reče:
– Izaćiće glas od arhanđela s nebesa, i čuće se sve do najnižih nizina. Sunce će uto potamnjeti, i mjesec će prestati da svijetli, i zvijezde će pasti s neba,a ačetiri golema vjetra će se razvezati iz svojih uza. Zemlja će se zatresti i more popeti, a humci protužiti…
O tome kako je Satana stvorio ovaj svijet govore dva manuskripta na latinskom jeziku, od kojih se jedan čuva u Parizu, a drugi u Beču. Pariški rukopis nastao je u XIV vijeku i prevod je sa izgubljenog starobosanskog rukopisa, a bečki rukopis, poznat u nauci kao Bečka tajna knjiga, nastao je sredinom XII vijeka i prevod je s nekog starobosanskog rukopisa, što se pretpostavlja i na osnovu jedne marginalije u kojoj se na provom mjestu spominje Bosna.
Ovaj apokrif tipa apokalipse prezentira dualističku kosmologiju i jedan je od rijetkih primjera na osnovu kojih se može rekonstruirati učenje srednjovjekovnih heretika, koji su imali jedno od najjačih uporišta u Bosni. To je vjerovatno jedna od najglavnijih „knjiga nečastivih“, spaljivanih od Plovdiva u Bugarskoj do Tuluze u Francuskoj.
Tekst koji donosimo predstavlja samo dva odlomka iz Bečke tajne knjige. Prevod sadrži niz arhaizama, podobnih starom jeziku Bosne.
V.Doelinger: Beiträge zur Sektengeschichte des Mittelalters, München, 1890.
J. Ivanov: Staroblgarski raskazi, Sofija, 1935.
M. Dizdar: Kako je Satana stvorio ovaj svijet (Pečatom zlatnim pečaćeno, III), Život 7-8, Sarajevo 1968.