U srijedu naveče 8. rebi’ al-ahira (24. oktobra) 1697. zadesila je Sarajevo najveća nesreća. Te noći je gotovo sve u pepeo pretvoreno, nakon što ga je toga dana potpuno opljačkala vojska autrijskog vojskovođe Princa Eugena Savojskog i mnogo roblja odvela. Do ove katastrofe došlo je na ovaj način:
Poslije poraza turske vojske kod Sente 11. septembra 1697., kada je poginuo i veliki vezir Almas Mehmed-paša i mnoštvo paša i dostojansvenika, između njih samih osamnaest beglerbega, odlučio je Princ Eugen Savojski, nakon što je saznao da je bosanski vezir Korča Gazi Mehmed-Paša svisnuo od žalosti i da je Bosna bez vojske, da provali u Bosnu, da je pohara i popali da bi izazvao strah i zbunjenost u unutrašnjosti. Dvanaestog oktobra prešao je Savu kod Broda sa sedam-osam hiljada vojnika. Na putu nailazi na male otpore, dok 22. oktobra nije stigao u blizinu Visokog. Prije toga uputio je izvidnice prema Sarajevu s pismom, u kome je pozvao Sarajlije na predaju i zatražio da pošalju nekoliko izaslanika. U pismu je stajalo: “Ova naša opomena je učinjena u dobroj namjeri, ali izjavljujemo, ako se ona ne uvaži i ako ostanete uporni, naša dobrota će se izvrnuti u strogost, pa ćemo sve uništiti mačem i vatrom. Nećemo poštediti ni dijete u majčinoj utrobi, jer je pripravljeno teško topništvo.” 23. oktobra krenuo je prema Sarajevu. Sat i pol poslije odlaska iz visočkog logora povratio se njegov pismonoša koji je prethodne večeri odnio pismo, sav krvav. Muslimani su u blizini Sarajeva ubili trubača, koji je s njim bio, a njega ranili. Kada je vojska bila blizu primijećeno je da narod bježi iz grada. Te noći planu Sarajevo, nakon što je opljačkano, i u požaru izgorje gotovo cijeli grad. Ostali su samo neki dijelovi po periferiji. Sutradan su gonili Sarajlije, koji su bježali, te su mnoge sasjekli i mnoštvo plijena prikupili i zarobljenike odveli. Kako je zima bila na pragu povukoše se odmah, a s njima pođe i mnogo kršćanskog žiteljstva, jer su i prije s njime imali veze, a Batinić ističe da su Franjevci dali princu Eugenu prethodna izvješća o turskoj sili i položaju mjesta. Vračajući se spalili su sva muslimanska imanja na drumu. Petog novembra princ Eugen je prešao Savu vračajući se sa svojom vojskom.
Domaći izvori vrlo malo govore o ovoj katastrofi. U njima se uglavnom govori o posljedicama ovog strašnog slučaja. Iz molbe poslate sultanu vidi se da su gotovo sve džamije izgorjele. Prepis jednog dijela te molbe čuva se u Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Iz nje se vidi da su izginuli Imami i muezini mnogih džamija. Sačuvane su i tri savremene pjesme na turskom o ovoj katastrofi koje kao svjedočanstva savremenika pružaju dragocjenih podataka. Po njima iz grada je odvedeno deset hiljada zarobljenika među kojima je bilo mnogo djevojaka, da je uzrok mesreći što su zemlja i narod ostali bez poglavara i što su Bošnjaci potcjenjivali neprijatelja.
Hazim Šabanović, Književnost muslimana na orijentalnim jezicima, Svjetlost, Sarajevo, 1973.