Govor prvi
O definiciji i podjeli pravničke nauke.
Ilmi Fikh = pravnička znanost (nauka) je poznavanje šerijatskih pravila postojećih o prometu (postupanju, življenju).
Pravnička pravila ili se odnose na budući život, to je pravo (zakoni) o bogoštovlju, ili se odnose na ovaj sviet. Ta se diele na pravila o ženidbenim pogodbama o prometu općem (postupanju) megjusobnom ljudi i o kaznama. A to s toga, što je istiniti svemogući Bog odlučio, da uregjenje ovog svieta, postoji do nekog odregjenog vremena, koje postojanje je vezano za opstanak čovječjeg roda, a ovo vezano je za spajanje muškog spola sa ženskim u svrhu ragjanja i produženja roda ljudskog.
Isto tak biva opstanak (postojanje) čovječjeg roda s održanjem pojedinaca toga roda.Čovjeku treba zbog njegove umjerene (ograničene) naravi za njegov opstanak jela, pića i odjela i stan, a za ovo trebaju mu zanatlijski poslovi (radnje). A za ovo se ište da nastane zajednica i megjusobno potpomaganje pojedinaca.
Kraće rečeno, budući je čovjek pitome naravi, ne može živiti u samoći, kao druge životinje, nego treba da prostre prostirku pitomosti, te da se druži i potpomaže (megjusobno).
Buduć da svaki čovjek traži ono, što njemu godi, a srdi se na ono, što mu ne godi, potrebna su neka utvrgjena (nepomična) pravna pravila, da bi se megju ljudima sačuvao i održao red i pravda bilo u pitanjima ženidbenima, bilo u pitanjima, koja se tiču udruženja i megjusobnog potpomaganja, na čemu se svemu temelji pitomost (civilizacija).
Otuda dva dijela toga prava. Prvi sadrži pravila o ženidbenim pogodbama, drugi o društvenim pogodbama (o megjusobnom načinu života).
Za tim je potrebno postaviti (urediti) kaznene zakone, da bi se mogla održati pitomost (red). Ovo je kazneni dio od pravnih pravila.
Pravila od dijela o društvenim ugovorima koja se najčešće upotrebljuju, izvagjena su iz priznatih knjiga, pa je iz njih sastavljena medžella tako, da su ona podjeljena u knjige, ove u poglavlja, a ova u odsjeke.
Pravila potanja (posebna), po kojima će se postupati pred sudovima, jesu ona, koja su sadržana u slijedećim poglavljima i odsjecima. Ali potanki ispitatelji pravničkih pravila sveli (slili) su pravnička pravila (pitanja) u neka opća pravila (načelna), koja čine temelj, kojim se ostala pravila dokazuju i koja se opća pravila drže za priznata u pravničkim knjigama tako, da svako to opće pravilo obuhvaća i sadrži u sebi više pravničkih pitanja (rješidba za ista pitanja).
Ako se najprije ta opća pravila zapamte, onda će se lahko priljubiti pameti posebna pitanja kojih rješenje je u njima sadržano, pa će opća ta pravila biti sredstvo da se ta pravna pitanja u pameti tvrdo (duboko) smjeste.
Usljed toga skupljeno je devedeset i devet (99) temeljnih pravničkih pravila i navedena su ona kao drugi govor na način koji slijedi i to prije nego se pregje na glavnu stvar.
Makar da imade iznimaka od ovih općih pravila, kad se svako posmatra za sebe (na pose), ne će to kvariti njihove općenitosti, ako se ona posmotre ukupno (u cijelosti) jer jedna od njih ograničuju i pobliže opregjeluju druga.
Medželle i ahkjami šerije, Sarajevo, Tisak i naklada Daniela A. Kajona, 1906.