Nebojša Lujanović, rođen je 1981. godine u Novom Travniku (BiH). Živi u Splitu i radi kao viši predavač na Filozofskom fakultetu. Diplomirao je politologiju na Fakultetu političkih znanosti te sociologiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na istom je i doktorirao 2012. godine iz područja teorije književnosti. Autor je brojnih pripovjedaka, eseja, putopisa, književnik recenzija i znanstvenih radova. Radovi su mu objavljivani u domaćim i inozemnim književnim i stručnim časopisima. Bavio se kratko uređivanjem knjiga, selekcijom tekstova, te organiziranjem promocija i prezentacijom književnika. Dosad je objavio sljedeća prozna djela: roman „Stakleno oko“ (Parnas, 2007.), zbirku priča „S pogrebnom povorkom nizbrdo“ (Algoritam, 2008.), roman „Godina svinje“ (Algoritam, 2010.) i roman „Orgulje iz Waldsassena“ (EPH-Liber, 2011.).
Nebojša Lujanović jedan je od značajnijih predstavnika novog splitskog književnog kruga. Lujanović je debitirao romanom “Stakleno oko” međutim o njegovu pripovjednom talentu počelo se govoriti nakon zbirke priča “S pogrebnom povorkom nizbrdo”, koja je autora olako smjestila u ladicu proze koju obilježava tradicija bosanskohercegovačkog pripovijedanja. Očito vraćajući dug zavičaju, dio je priča smjestio u Bosnu i sugestivno oslikavao specifičan mentalitet i atmosferu.
Lujanovićev roman Godina svinje žestok je, eksplicitan i u literarnom smislu vrlo uvjerljiv odgovor na jednu od floskula kojom su nas često bombardirali. Hrvatska – društvo znanja. Roman je to o jednoj godini u životu trojice prijatelja; dvojica od trojice mogu se pohvaliti fakultetskom diplomom, jedan od njih (u čijem liku pronalazimo i podosta autobiografskih iskustava samog autora) čak s dvije, no to im u “društvu znanja” otvara samo ona vrata iza kojih ih čeka odbijenica za posao u struci.
Stoga im preostaje raditi po garderobama diskoklubova, čistiti snijeg, baviti se građevinskim poslovima, a očaj i beznađe otapati u alkoholu i približavati se opasnoj crti na kojoj kriminal postaje jedinim mogućim oblikom preživljavanja.
“Godina svinje” odmotava godinu dana u životu trojice prijatelja i njima pridružuje sporedne likove koje prate slične sudbine, pa se kao jedan od izlaza (ako ne zaglavite u Remetincu ili Vrapču) nadaje bijeg što dalje od licemjernog “društva znanja” u kojem i dalje dominiraju sitni kriminalci, nasilnici, korumpirani službenici i represivni policijski sustav. No, većina ipak biva pretvorena u luzere. U ovome romanu nema happy enda, a svaki se aktivizam pretvara u sumorni i sivi fade out.
Vrlo pismen na svim razinama, jezično i stilski uvjerljiv, Lujanović zna kako graditi prozu s jasnom socijalnom motivacijom, a pri tome ne upasti u zamke dociranja.