Kada pak vidjesmo pismo koje do tada vidjeli nismo
Pred naše oči stiglo iz vremena davna i daleka
Duga i golema šutnja neka
Među nas
Uđe
Muk taj prekide tad jedan smiren i smion glas –
Ovaj stari zapis kao da je risan
Kao rukom dijaka da
I nije
Pisan
Potome drugi o zapisu će u nedoumici reći o tome –
Ovaj zapis kao da ne ide s lijeve strane na desno
On teče bez brige s desna na lijevo Naopako
Kome je ovaj zapis pisan tako
Kome
Prevarit će se ipak svi oni čitači koji ga
Sa desne strane na lijevu čitali budu –
Reći će tretji pomalo zbunjen
I pomalo
U čudu
Gle zapis ovaj tajni iz tamnih i drevnih vremena
Kao da niče pred nama iz dna nekog mutnog sna
Njegovi znaci su kao iz kakvog pisma
U zrcalu gledana –
Šapnuše slova
Tiha i ledena
Usta Jedna
A peti od nas iz čvrstih pesti i drhtavih prsti
Ogledalo spasonosno i jasno
Nehotice
Na tle
Pusti
Prepoznavši u tome trenu u njemu
Izgubljeno
Svoje
Davno
Lice