Close Menu
    • Mak Dizdar
      • Biografija – Kratak pregled života i djela Maka Dizdara
      • Pjesme
      • Interpretacije stihova
      • Kritike
      • Stari bosanski tekstovi
      • Marginalije o jeziku i oko njega
    • Fondacija Mak Dizdar
      • Fondacija Mak Dizdar
        • Misija
        • Vizija
        • Slovo slike – likovni umjetnici Maku
      • Nagrada Slovo Makovo
        • O nagradi
        • Milorad Pejić
      • Enver Dizdar
        • Tekstovi
        • Biografija
    • Makova hiža u Stocu
    • BiH kultura i identitet
      • Stećci
        • Fotografije
        • Kutzlijevi crteži motiva sa stećaka
        • O ideologiji izučavanja stećaka
        • Krleža o stećcima
      • Ororots: stećci iz Armenije
        • Katalog izložbe “Ororots: stećci iz Armenije”
        • Putopis: “Putevima hereze”
        • Intervjui
      • Bosančica
      • Umjetnost u BiH
      • Historija BiH
      • Problematika identiteta
    • E-biblioteka
    • Kontakt
    Facebook X (Twitter) Instagram
    Fondacija Mak DizdarFondacija Mak Dizdar
    Fondacija Mak DizdarFondacija Mak Dizdar
    Nalazite se ovdje:Home»Bosanske teme»Stari bosanski tekstovi»Tvrtko Kotromanić – Sazidah grad i narekoh mu ime Sveti Stefan (2. XII 1382)
    Stari bosanski tekstovi

    Tvrtko Kotromanić – Sazidah grad i narekoh mu ime Sveti Stefan (2. XII 1382)

    30/04/2009Updated:30/04/2009
    Facebook Twitter Pinterest LinkedIn Tumblr Email

    Sije bo blagočastivo i zelo prijetno i dostaljepno pohvaliti i istinoju vjeru i željanoje slovo prinesti k tebje, o prvomučeniče Hristov Stefane, ti bo o pobivajuštih te moljaše, se glagolje:
    “Gospodin, ne postavi im grijeha sego, ne vjedjet bo čto tvoret!”
    Togo radi, mnogostradalče, jakože bo za onijeh moljaše se pobivajuštih te, boljše že moli se vladije mojemu Hristu bogu za vsegda molješta te i prizivajušta i ispovjedajušta te za Hrista boga, postradavša i vsa blaga tvorešta o gospodi mojem boze i tebe na pomošt prizivajušta, poneže moljenijem tvojim prijeh blagodet ot gospoda boga, i spodobljen bih vijenca i č'sti i ksifetra carska prvih mojih roditelj’ svetih, gospode srbske, kraljeva i cara.
    I posljeduje žitiju ih i vjere i pravilom carskim i vsa nedostatčnaja ispravljaje i ispl'njaje v’  zemljah bogodarovanago mi kraljevstva i sih prje bivajuštu mi, obrete kraljevstvo mi v’ Primoriji, v’ Župije dračevičkoj, mjesto podobna na s'zidanije grada. I, togda, prizvah na pomošt gospoda boga i svetago i velikago mučenika arhidijakona Stefana, jakože bo i više rekoh, i v’ ime jego s'zdah grad na rečenem mjestje, i narekoh ime jemu Sveti Stefan.
    I tuzi bješe reklo kraljevstvo mi postaviti slanicu i da budet trg soli prodavanija.
    I tojo vidjenijem dojde Dubrovniku…
    Zato poslaše kraljevstvu mi vlastelina svoga, kneza Dragoja Gučetića, a mole kraljevstvo mi i prose – da tuzi, u tom mjestje, u gradu (i) pod onjem gradom, ne postavi kraljevstvo mi slanice, ni da se sol prodaje. A govore Dragoje kraljevstvu mi – kako Dubrovnik ima zakone stare sa vsijemi raškimi gospodami da u Primoriju ne bude nigdjere postavljen novi trg, razvije na mjesto gdje jest bil postavljen u prvih…
    Da kraljevstvo mi razumjevši zakone prve, što su imjeli Dubrovčane s gospodom raškom da se ne more postaviti nigdije u Primorije trg soli, razvije na obična mjesta – ne hotje kraljevstvo mi potvoriti zakone stare grada Dubrovnika što su imali s gospodom raškom, n’ bolje potvrdih, kako su imali ot prva zakone s gospodom prvom, umili se kraljevstvo mi po Dragoju Dubrovniku da ne budet u onom gradu, ljubo pd gradom, trg soli prodanija do vjeka.
    I sija vsa više pisanja da ne potvori kraljevstvo mi, ni sin kraljevstva mi, ni kto ljubo ot surodnik’ kraljevstva mi, da sijega nikoliže ne potvori, dokole grad Dubrovnik i vlastele dubrov'čsci sijega ne potvore i njekojom nevjerom ne izgube – oni i njih’ djetca, i njih’ posljednji…

    GRAD SVETI STEFAN sagradio je kralj Tvrtko 1382. godine u župi Dračevica, na mjestu gdje je kasnije izrastao sadašnji Herceg-Novi. Grad je trebalo da bude glavna luka za trgovinu sa Srbijom, Dalmacijom i Hrvatskom, ali su se Dubrovčani žestoko oduprli razvoju ove luke zbog zaštite monopola soli što su ga imali u svojim rukama. Povelju je pisao logotet Vladoje, a potvrdili su je najugledniji Bošnjaci što su se zatekli u dvoru Bišću, pod Blagajom u Humu.

    F. Miklošić: Monumenta, SHS

    Mak Dizdar, Stari bosanski tekstovi, Svjetlost, Sarajevo, 1971.

    Share. Facebook Twitter Pinterest LinkedIn Tumblr Email
    Previous ArticleAdil-beg Zulfikarpašić: Mak je bosanski Šekspir
    Next Article Ali-paša Rizvanbegović

    Related Posts

    Povelja Kulina Bana

    Glose nepoznatog krstijanina (XIV-XV vijek)

    I gledahomo našim očima gdi naši virni polivahu svoje svitlo oružje krvju turačkom

    Stjepan Kotromanić – Bi milost naša gospodinu jere ostavi hrvatskoga gospodina (po 1323. godini)

    Kameni spavač – Autentično i definitivno izdanje

    Kameni spavac

    Posjetite Makovu hižu

    Program obilježavanja stogodišnjice

    Oznake
    Adis Fejzić Almin Kaplan Amer Tikveša Amila Buturović Amra Hadžimuhamedović Autentično i definitivno izdanje Behar Boris Dežulović Bošnjački institut Crkva bosanska Dragana Mladenović Ema Mazrak Enver Dizdar Fondacija Mak Dizdar Gorčin Dizdar Hazim Šabanović Hivzija Hasanefendić Ivan Lovrenović Journal Kameni spavač LINE Mak100 Mak Dizdar Makova Hiža Marko Vešović Miljenko Jergović Miraš Martinović Miroslav Krleža Modra rijeka Mostar Muhamed Filipović Muhamed Šator Muzej grada Zenica Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti BiH Preko rijeka Preporod Sanjin Kodrić Sarajevo Slovo Gorčina Stogodišnjica Stolac Tanja Mravak Tonko Maroević Užička književna republika Šefik Bešlagić
    Facebook X (Twitter) Instagram Pinterest Vimeo YouTube
    © 2026 ThemeSphere. Designed by ThemeSphere.

    Type above and press Enter to search. Press Esc to cancel.