I gledahomo našim očima gdi naši virni polivahu svoje svitlo oružje krvju turačkom

1

Stjepan Dabiša, 15. aprila 1392.

Buduće že mi kraljevstvu na svakom miru bespečalno:

I tagda pride na kraljevstvo mi plna moć vojske turačke i ulize naprasito u vladanije kraljevstva mi.

I tada, hitaje, pospišno skupih kraljevstva mi boljare, vojevode, banove, knezove, tepačije, župane i ine velmožani, vlastele že i vlasteliće.

I potegoh na rečenu turačku vojsku, dnem i noću. I božijim htijenjem i tajnimi svojimi milostimi im že me smilova, a naših virnih srčanim trujenjem – rečenu vojsku turačku pobismo i pod mač obratismo.

I gledahomo našima očima gdi naši virni polivahu svoje svitlo oružje krvju turačkom od udarac mačnih kripkijeh ih desnice, ne štedeće se nam’ poslužiti, a svoje mišice nasladiti v’ poganskoj krvi.

I u tom rečenom boju i rvaniji posluži mi, viteški mirno i srdačno, kraljevstva mi vsesrdačni i vazmožni vitez, virni naš vojevoda Hrvoje, sin vojevode Vukca.

I za tu njegovu službu virnu, stvori milost kraljevstvo mi i s bogoljubimom  gospojom, s blagodarvanom mi kraljicom kir Jelenom, rečenomv vojevodi Hrvoju dasmo mi naši dvi seli gospodski…

Darovnica kralje Dabiše vojevodi Hrvoju Vukčiću kojim ga nagrađuje za njegovo junačko držanje u borbi protiv Turaka, jedan je od mnogobrojnih dokumenata iz kojih se vidi da se Bosna odupirala Osmanlijama decenijama. Za nas je ovaj tekst zanimljiv po nečemu drugome – ovo je najslikovitija bosanska povelja, a po mnogo čemu i najpoetskija južnoslavenska povelja uopće.

Đ. Šurmin: Hrvatski spomenici, I, 95, Zagreb, 1896.

M. Dizdar: Jedna poetska bosanska povelja, Odjek 10, Sarajevo, 1965.

Mak Dizdar, Stari bosanski tekstovi, Svjetlost, Sarajevo, 1971.

Podijeli.

1 komentar

Komentariši

%d bloggers like this: