Sebe nazivam nacionalistom, ali moj nacionalizam širok je kao i sam svemir. On u sebe uključuje sve nacionalnosti ovoga svijeta. Moj nacionalizam uključuje dobro za cijeli svijet. Ne želim da se moja Indija uzdigne na pepelu drugih zemalja. Ne želim da iskoristi ma i jedno jedino ljudsko biće. Želim da Indija bude snažna da bi svojom snagom zarazila i ostale narode. Takva danas nije ni jedna nacija u Evropi; one ne daju snagu drugima. Mahatma Gandhi

Istina je sasvim suprotna: autor nije neodređeni izvor signifikacija koje ispunjavaju jedno djelo; autor ne prethodi djelima; on je određeni funkcionalni princip kojim se, unutar naše kulture, ograničava, isključuje i odabire; ukratko, kojim se onemogućava slobodna cirkulacija, slobodna manipulacija, slobodna kompozicija, dekompozicija i rekompozicija fikcije. Ustvari, ako smo naviknuti da predstavimo autora kao genija, kao neprestani izljev invencije, razlog je taj što u stvarnosti zapravo činimo da on funkcioniše na sasvim suprotan način. Moglo bi se reći da je autor ideološki proizvod, jer ga predstavljamo kao suprotnost njegove historijski stvarne funkcije. (Kada je historijski data funkcija predstavljena u figuri koja je njena inverzija, radi se o ideološkoj funckiji.) Autor je stoga ideološka figura kojom se obilježava priroda straha od širenja značenja. Ove riječi možda djeluju kao poziv na oblik kulture u kojoj fikcija ne bi bila ograničena figurom autora. Bio bi međutim čisti romanticizam zamišljati kulturu u kojoj bi fiktivno operisalo u sasvim slobodnom stanju, u kojoj bi fikcija bila stavljena na raspolaganje svakome i razvijala se bez prolaska kroz neku vrstu neophodne ograničavajuće figure. Iako je, od osamnaestog vijeka, autor igrao ulogu regulatora fiktivnog, ulogu sasvim karakterističnu za naše doba industrijskog i buržujskog društva, individualizma i privatnog vlasništva, ipak, s ...

Ministri Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske i Crne Gore nadležni za kulturu potpisali su danas u Sarajevu pismo namjere za uspostavljanje međuinstitucionalne suradnje za pripremu i prezentaciju zajedničkog projekta nominacije stećaka za upis na Listu svjetske kulturne baštine UNESCO-a. Na pres-konferenciji tim povodom istaknuto je da su utvrđene aktivnosti s definiranim obavezama i rokovima, a uskoro bi trebalo da budu imenovani i koordinatori za rad. Četiri resorna ministra povremeno će se susretati radi razgovora o rezultatima. Među potpisnicima pisma namjere je i Ljiljana Ševo, koja je taj dokument potpisala u ime Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika BiH. Ministar civilnih poslova BiH Sredoje Nović taj je dokument okarakterizirao kao jedan od najkrupnijih projekata u oblasti kulture koji se radi na regionalnom nivou te istaknuo da će to UNESCO sigurno znati prepoznati u konačnoj realizaciji projekta. Nebojša Bradić, ministar kulture Srbije, istaknuo je da ove prostore prepliću brojne kulture i civilizacije, te da to sve u regionu ohrabruje da realiziraju ovaj projekt. On je uvjeren da će četiri države regije uskoro zajedno imati razlog za radost da stećci (srednjovjekovni nadgrobni spomenici) budu upisani u Listu svjetske kulturne baštine UNESCO-a, tako da svaka od država svojoj listi spomenika, što ih ima na UNESCO-ovoj listi kulturne baštine, može ...

http://www.depo.ba/page.php?id=7408 Utorak | 20.10.2009 Osvrćući se na na nedavne polemike, započete u Danima a nastavljene u Dnevnom avazu, Enver Dizdar, sin velikog bh. pjesnika Maka Dizdara, za DEPO rasvjetljava razloge koji su davne 1971. godine „ubili“ njegovog oca. U intervju koji slijedi naš sagovornik prisjeća se  kako su Makova zbirka „Kameni spavač“ i  antologija „Stari bosanski textovi“ bili dočekani „na nož“ u časopisu „Lica“ od strane Rajka Noge i Marka Vešovića, kako su se „neprijatelji Bosne“ tada pobojali od buđenja bosanske svijesti, a za Abdulaha Sidrana priželjkuje državnu platu od 10.000KM mjesečno... Razgovarala: Jasenka KRATOVIĆ Zadnjih dana se u Dnevnom avazu mogla pratiti polemika, započeta u Danima, na liniji Abdulah Sidran, Muhamed Filipović i Vi, a vezana je za odnos bh. društva naspram vašeg oca i posredno za razlog njegove smrti. Od čega je u stvari umro Mak Dizdar? Mak je ranjavan i mrcvaren postepeno, vješto doziranim instrumentima i metodima „specijalnog rata“, psihološkim i „književno-estetskim“ presingom i torturom, a konačno umoren. dokrajčen užasno ponižavajućom falsifikovanom optužbom, surovim udarom na egzistenciju i mogućnost opstanka... A evo i konkretnog odgovora na Vaše pitanje... Dva Makova kapitalna djela, poetska zbirka „Kameni spavač“ i antologija „Stari bosanski tekstovi“ (obje bi se mogle nazvati dijelom korpusa „svetih knjiga bosanstva“),  dočekana ...

Pripovjeda mi ovih dana jedan veoma ugledni i omiljeni sarajevski spisatelj, musliman po imenu inače, ali niti znam niti me interesuje kako se stvarno ćuti, prepričava mi jedan svoj navodni događaj... - Tražim – kaže on - „Oslobođenje“, a prodavačica mi veli kako „Oslobođenja“ nema i nudi mi „Avaz“. A ja njoj velim kako sam jutros uzeo abdest i zato u ruke ne mogu te novine uzimati... Je li se spisatelj šalio ili nije – to nisam dokučio. No, sudeći po dijelu njegova inervjua u „Avazu“ u kojem se osvrće na moj tekst „(Lj)Ubi bližnjeg svoga“ objavljen nedavno u „Danima“, Abdulah Sidran izgleda ima upravo takav odnos prema „Danima“: ne uzima ih u ruke, niti mu ih, pak, kogod naglas čita. Jer, ničim drugim ne mogu objasniti njegov malim izazvan a neumjesno zapjenjen i uvrijedljiv komentar mojega teksta. Po prvom čitanju, mada istinski osupnut, volio sam da vjerujem kako mu je tekst ustvari pogrešno prepričao neko ko je nesviknut ozbiljnom čitanju i razumijevanju iole kompleksnijeg teksta. I, uz to, još doboga zlonamjeran intrigant. Sada više ne. Bilo kako bilo - Sidran ...

(Talev drenovak u Džeminim rukama; Dani 638, o4. o9. o9., str. 56 – 58.) Je li Mak Dizdar ubijen 14. jula 1971. godine ? Ako jeste – zašto ga je, ko ga je ili šta ga je toga vrelog sarajevskog ljetnjeg predvečerja, prije gotovo četiri decenije, ubilo ?! Ne prođe mnogo, a neko se u javnosti iznova dohvati ove već legendarne pitalice, pa ni Dani evo ne odolješe... Tema, svakako, jeste indikativna, intrigantna, višeslojna i mnogoznačna, posebno danas kada se - i u relativno bliskoj prošlosti događanja u yu. i bh. kulturi - možda više nego ikada, traga za barem djelićem mogućih prepoznatljivih i, još više, oni kriptogenih inicijacija ovog užasa kojeg danas živimo. No, nije li, uprkos simboličnosti i znakovitosti priče o nasilnoj smrti jednog pjesnika, ipak krajnje nečovječno, bezosjećajno i necivilizirano (pa zato i okrutno, sasvim grmaljski, sablažnjivo, degutantno, neinteligentno i kurvanjski) baviti se tako „tabloidno“, bez ikakva poštovanja i pijeteta, smrću bilo kojeg čovjeka ?! Pa tako i Makovom smrću; baviti se njome u, bez izuzetka, sasvim nedostojnim, mediokritetskim i inferiornim novinskim kamenovanjima isfrustriranih i iskompleksiranih, samozvanih „gurua“ nekih svojih ...

Program Kulturne manifestacije   SLOVO GORČINA Stolac,  1.10-4-10. 2009. Četvrtak, - posjeta učenika i nastavnika grobu pjesnika Maka Dizdara 01. oktobar - obraćanje: načelnik ili predsjednik OV Stolac Sarajevo, - polaganje cvijeća Groblje Bare, - recital Makove poezije, učenici stolačkih  škola 11h: __________________________________________________ Ferhadija, 12 h: - posjeta učenika i nastavnika grobu Alije Isakovića - čitanje odlomaka iz Isakovićevog putopisa ___________________________________________________________________________ Stolac, 19:30 Bašča Gradske kafane nastup: KUD Preporod Konjic ___________________________________________________________________________ Petak, 02.oktobar Stolac, Gradski park 19:30h: - svečano otvaranje manifestacije Slovo Gorčina - recital poezije Maka Dizdara, učenici stolačkih  škola __________________________________________________________________________ Radimlja, 20:30h: - pjesničko večer pjesnika Ivan Kordić - o poeziji Ivana Kordića govori književnica Jasmina Musabegović - recital poezije Ivana Kordića: stihove  govore : Jasminka Šipka, Vlado Jokanović i Muharem Osmić - dodjela književne nagrade Mak Dizdar mladim pjesnicima ___________________________________________________________________________ Subota, 03.oktobar Šarića kuća,(bivša galerija Branko Šotra) 10: 00h: -otvaranje izložbe slika  akademskog slikara Džeke Hodžića - prigodna riječ: Vefik Hadžismajlović ________________________________________________________________________ Restoran San Piero 11:00h: - promocija knjige: Divan- Arif-bega Hikmeta Stočevića; prevela Lamija Hadžiosmanović - promotori: prof.dr. Fehim Nametak, prof.dr. Alija Pirić i Nusret Omerika ___________________________ ________________________________________________ Restoran San Piero 18:00h: - promocija knjige: Bibliografija o Stocu - promotori: prof.dr. Fahrudin Rizvanbegović, prof.dr. Vesna Mušeta- Aščerić, doc. dr. Esad Kurtović ___________________________________________________________________________ Bašta Gradske kafane. 20:00h -pozorišna predstava: Ay Carmela, Sartr -autor: José Sanchis Sinisterra -dramaturg: ...

Da li to pokazuje da je nacionalizam, ipak, nebitan? Ili čak da je on proizvod ideologije, izmišljotina grozničavih filozofa koja je na neki misteriozni način zavladala nekim misteriozno podložnim nacijama? Ni u kojem slučaju. Takav bi se zaključak, ironično, približio jednom prešutnom, zaobilaznom prihvatanju najveće zablude ideologije nacionalizma: tvrdnje da su 'nacije' tu, u samoj prirodi stvari, i samo čekaju da ih neki 'buditelj' 'probudi' (omiljena nacionalistička fraza i predstava) iz svojih nesretnih drijemanja. Iz činjenice da se većina potencijalnih nacija nije nikada 'probudila' i da ne dolazi do velikih potresa koji čekaju svoje ispunjenje, dalo bi se zaključiti da nacionalizam ipak nije bitan.  Ali takav zaključak prihvata društvenu ontologiju 'nacija', samo priznajući, možda blago iznenađeno, da nekima od njih nedostaje snage i vitalnosti koji su im potrebni da bi ispunili sudbinu koju im je historija namjenila. Ali nacionalizam nije buđenje stare, latentne, uspavane sile, iako se takvim zaista predstavlja. On je zapravo duboko internaliziran i ovisan o obrazovanju visokih kultura zaštićenih vlastitim državama. On koristi neke od postojećih kultura, uglavnom ih u tom procesu transformirajući, ali je nemoguće da iskoristi sve i jednu. Jednostavno ih postoji previše. Održiva država koja podupire višu kulturu ne može pasti ispod određene minimalne veličine ...

Prema tome, sadržaj najstarijih kozmogoničkih mitova koji objašnjavaju izlazak i zalazak sunca je sljedeći: jelen (zemaljsko stvorenje) je ukrao sunce-djevicu iz podzemnog svijeta i s njom pobjegao u nebo; bijesni gospodar podzemnog svijeta ga je proganjao, srušio i vratio djevicu. Prošlo je hiljade godina, izvorni mitovi su zaboravljeni, ali njihovi odjeci su preživjeli do današnjeg dana. U jednoj gruzijskoj bajci, mladi jelen žudi za prelijepom Jelenom. Mladi jelen se sukobljava sa Davom (transformisanim arhaičnim bogom podzemnog svijeta)  koji je takođe zaljubljen u Jelenu. Kralj vjetra (još jedna aluzija na koncept „podzemne zmije“ koja stvara oluje dižući se u nebo) ljepoticu čuva zaključanu pod devet kapija. (devet je broj koji se vezuje za boga podzemnog svijeta). Jelenina majka je čarobnjakinja koja ima moć ubijanja i oživljavanja (nebeska boginja je bila izvor života i smrti). Mit i ritual su nerazdvojivi u obredima i sačinjavaju obred u cjelosti. Mit koji posmatramo nekada vjerovatno nije predstavljao sadržaj samo verbalnih tradicija, već i obreda. Čini se da je festival Jelena sa zlatnim rogovima ostatak takvog obreda. Rituali koji su ilustrirali sukob pretendenata na sunce-djevicu su vjerovatno takođe postojali. Izgleda da razne igre sa loptom odatle vuku svoje porijeklo: Asteška ritualna igra s loptom ili proljetne igre s ...

Estetički monisti dozvoljavaju da vizuelna prisutnost na njih utiče direktno, bez transcendirajućih ideja i asocijacija, dok estetički dualisti naglašavaju ideje i asocijacije na račun forme. Ciljevi estetički monizma zadovoljeni su najpotpunijim opisom vizuelne prisutnosti koji kritičar može ponuditi, kao i vizuelnog iskustva koje ono nudi. Estetički dualisti tragaju za znakovima, tako da se njihova analiza odvaja od vizuelnog prisustva. Oni se ne zadovoljavaju sa egzistencijalnom činjenicom vizuelnog prisustva, već pokušavaju da otkriju teleologiju koje ustvari nema. Estetički dualizam zavodi manje vizuelno nastrojene kritičare u iscrpne historijske, literarne, psihološke, simboličke i druge oblasti. A što se diskusija više udaljava od objekta, povratak prema vizuelnom prisustvu postaje sve teži. Klement od Aleksandrije, veliki kršćanski filozof drugog stoljeća, prepoznavao je estetski kvalitet slike, ujedno negirajući njihovu simboličku vrijednost. „Parijski kamen je prekrasan, ali on ipak nije Posejdon. Slonovača je prelijepa, ali ona ipak nije olimpijski Zeus... neka umjetnost primi svoju mjeru pohvale, ali neka ne zavrava pretvarajući se da je istina.“ Romaneksna alegorija Sudnjeg dana, puna đavola koji grabe duše, strašnih groteska i spašenih koji sviraju srednjovjekovne instrumente, ne govori nam ništa o budućem životu, ali mnogo toga o intenzivnim oblicima, rotirajućim pokretima i ekstatičnim izrazima koje su stvorili ovi anonimni umjetnici. Po istom ...