Piše: Milorad Pejić
Vijest da je moja knjiga pjesama Hyperborea nominovana za Nagradu ”Slovo
Makovo/Mak Dizdar” došla mi je sredinom oktobra preko USA. Prijatelj mi je poslao
mail o tome. Do tada nisam znao ni da je Nagrada ustanovljena ali nakon toga
naglo mi se probudila radoznalost pa sam u medijima budno pratio daljnji ”razvoj
situacije”. Razumljivo da je prijatno osjećanje biti nominovan za ovako veliku
nagradu pa kad se krug suzio na samo pet knjiga shvatio sam da nije isključena
mogućnost da moja knjiga, unatoč jakoj konkurenciji, bude proglašena i kao
najbolja. Moj prijatelj Adin Ljuca koji živi u Pragu i koji je najviše uradio da bi
se Hyperborea uopšte štampala, upozorio me, medjutim, da je prerano ići po
šampanjac podsjetivši takodje da ”književne nagrade ne treba shvatati za ozboljno
ni kad se ne dobiju a naročito ako se dobiju”. Zato sam nastavio mirno spavati.
Sinoć sam se nakon 14 sati putovanja vratio kući u Švedsku i na pitanje moje
supruge kako ocjenjujem boravak u Bosni dao sam cijelom ”paketu” devet od
deset mogućih poena. Onaj jedan što nedostaje može se objasniti mojim intimnim
razočarenjem u pogledu katastrofalnog siromaštva i socijalne nesigurnosti velikog
broja ljudi u Bosni uz istovremeni luksuz i neobjašnjivo bogatstvo i egoizam
poslijeratne ”bosanske elite”. Vidio sam naravno koliko malo novca ima za kulturu
ali me impresionirao i u Sarajevu i u Tuzli entuzijazam sa kojim se oni koji
nemaju mnogo bave i proizvode, unatoč svemu, kulturu na vrhunskom nivou.
Izgleda da u ”nedostatku hljeba” Bosna pokušava i uspijeva još uvijek utoliti glad
koncertima, izložbama, knjigama, filmskim festivalima, pozorišnim predstavama…
Nagradu ”Slovo Makovo/Mak Dizdar” u njenom novčanom dijelu nisam stoga ponio
sa sobom u Švedsku već odmah usmjerio u dva nova knjževna projekta u Tuzli i u
Sarajevu.
Na osnovu svega što sam vidio u medijima kao i na osnovu ličnog iskustva iz
kontakata sa predstavnicima Grada Sarajeva vezano za Nagradu i oko Nagrade
mogu reći da su cijeli ”posao” uradili na visokoprofesionalnom nivou. Drago mi
je naravno da je Nagrada pripala meni ali još više to da je Bosna i Hercegovina i
sama dobila jednu vrhunsku nagradu za poeziju i da se zajedno sa Nagradom ”Meša
Selimović” za roman svrstala rame uz rame sa bogatim evropskim zemljama koje,
unatoč ekonomskoj krizi, ulažu mnogo u kulturu. Na ceremoniji dodjele Nagrade
podsjetio sam da pored Grada Sarajeva dijelim Nagradu i sa mojim prijateljima
koji već više od dvadest godina žive sa mojom poezijom. Oni su, da budem i malo
neskroman, dobili nagradu za ”dobar ukus”. Na kraju, postoji i četvrti dobitnik a
to je veliki pjesnik Mak Dizdar kojem Bosna i Hercegovina i cijeli region, makar i
posthumno, odaje veliko priznanje za verhunsko poetsko djelo. Osjećam zato danas
i zahvalan sam da na neki način i sam pripadam Makovoj ”familiji”.
Po povratku u Švedsku iznenadilo me interesovanje ovdašnjih medija vezano za
Nagradu ”Slovo Makovo/Mak Dizdar”. Švedjani su dobro informisani i danas sam
na primjer nekoliko sati slao materijal na više adresa novinarima koji žele pisati
o tome. Nadam se da ću time doprinijeti da se promoviše sama Nagrada i ovdje
te ”reklamira” malo bosanskohercegovačka književniost u Skandinaviji. Prevodjenje
nagradjene knjige na švedski takodje je u toku pa vjerujem da će njeno publiciranje
isto tako pobuditi interes za našu literaturu pa čak kad se radi i o ”neprevodivim”
pjesnicima kao što je Mak Dizdar.
Sollefteå, 1. decembra 2012.