Odbor za Nagradu “Slovo Makovo – Mak Dizdar”, u sastavu: Amir Brka, predstavnik Društva pisaca BiH, Ferida Duraković, predstavnica PEN-centra BiH, Hadžem Hajdarević, predstavnik Grada Sarajeva i predsjednik Odbora za Nagradu, Željko Ivanković, predstavnik Grada Sarajeva, Miro Petrović, predstavnik Grada Sarajeva, i Stevan Tontić, predstavnik Fondacije „Mak Dizdar“, od dvadeset i jednog kandidiranoga pjesničkog djela pisanog na bosanskom, crnogorskom, hrvatskom i srpskom jeziku, koja su predložena od strane selektora (za Bosnu i Hercegovinu i bosanskohercegovačko iseljeništvo: članovi Odbora; za Crnu Goru: Bogić Rakočević; za Hrvatsku: Ervin Jahić; za Srbiju: Duško Novaković), na više održanih sjednica tokom septembra i oktobra 2012. godine, sveo je najuži izbor djela za Nagradu, najprije, na pet, pa onda na tri pjesničke knjige (Enes Halilović: Pesme iz bolesti i zdravlja, Fadila Nura Haver: Vidikovac na Odri i Milorad Pejić: Hypeborea), da bi, na svome posljednjem sastanku (23. oktobar/listopad 2012.), odlučio da Nagrada “Slovo Makovo – Mak Dizdar” pripadne Miloradu Pejiću za knjigu pjesama Hypeborea (”Aula”, Prag, 2011.).
Obrazloženje
(Milorad Pejić: Hypeborea)
Milorad Pejić je knjigom pjesama Hypeborea majstorski poetizirao sučeljenje subjekta opustošenog poviješću s mitskom Hypeboreom – u kojoj je vječito sunce, harmonija i trajni mir, i u kojemu lirski subjekt, opterećen i progonjen poviješću, samome sebi se otkriva kao božanski zadato biće slućene sreće i obećanoga zemaljskog raja. Tako, stihovi: “U nedostatku ruševina pokazivali su nam rijetke / mahovine i provlačili nas ispod vodopada” sugeriraju iskonski čovjekov san o spokojstvu, ostvaren tamo gdje ga se jedino i može naći: u imaginaciji, gdje nas, kako pjesnik veli, “prerušene u naša prava lica, / niko ne prepoznaje”, s obzirom da je već ispod ruševina nestao ili je, pak, prikriven istinski naš lik.
Cijela ova knjiga pjesama jedna je vrhunska poetska alegorija o potrazi za mirom, srećom, unutarnjim zadovoljstvom, što je, kako sugerira lirski subjekt, moguće tek onda kad se sa zapretane biti čovjeka skinu naplavine povijesti, patvorina laži o identitetu, mreže civilizacijskih obmana i kad jedini čovjekov prtljag, koji ga otuđuje od njegova suštastva, postane, kao u poenti pjesme “New York”: “…Svakoga jutra / pakuje nanovo svu svoju imovinu i sa savijenim / madracem na leđima, kao s puževom kućicom njuši zrak.” Vlastiti život nanovo je utopljen u Univerzumu.
Hyperborea je oblikovana kao živi izraz čistosti i otvorenosti, kao iskonsko osjećanje lijepog i svega onoga što poezija danas može podariti… Svojom je pjesničkom ostvarenošću u službi svevremene biti pjesništva: da bude jedna od fundamentalnih stvaralačkih energija u razumijevanju svijeta i mijena u njemu. Hyperborea slavi poeziju i čini je ponositom, a pritom sadržajem ne nameće ni autora-pjesnika, niti nameće samu sebe kao trajnu istinu o svijetu i životu. U najviše visine uzdiže suštu supstanciju pjesničkoga, uzdiže i pjesnika, i život, i Boga, i sve drugo što se bilo kadro obujmiti ili doslutiti ovom autentičnom pjesničkom magijom.
Sve su ovo primarni razlozi zbog čega je Odbor za Nagradu “Slovo Makovo – Mak Dizdar”, u svojstvu Žirija, odlučio da Nagrada “Slovo Makovo – Mak Dizdar”, koju je utemeljio Grad Sarajevo i koja nosi ime jednog od najvećih bosanskih i svjetskih pjesnika Maka Dizdara, pripadne pjesničkoj knjizi Hyperborea i njezinu autoru pjesniku Miloradu Pejiću.
Sarajevo, 13. novembar/studeni 2012.