Close Menu
    • Mak Dizdar
      • Biografija – Kratak pregled života i djela Maka Dizdara
      • Pjesme
      • Interpretacije stihova
      • Kritike
      • Stari bosanski tekstovi
      • Marginalije o jeziku i oko njega
    • Fondacija Mak Dizdar
      • Fondacija Mak Dizdar
        • Misija
        • Vizija
        • Slovo slike – likovni umjetnici Maku
      • Nagrada Slovo Makovo
        • O nagradi
        • Milorad Pejić
      • Enver Dizdar
        • Tekstovi
        • Biografija
    • Makova hiža u Stocu
    • BiH kultura i identitet
      • Stećci
        • Fotografije
        • Kutzlijevi crteži motiva sa stećaka
        • O ideologiji izučavanja stećaka
        • Krleža o stećcima
      • Ororots: stećci iz Armenije
        • Katalog izložbe “Ororots: stećci iz Armenije”
        • Putopis: “Putevima hereze”
        • Intervjui
      • Bosančica
      • Umjetnost u BiH
      • Historija BiH
      • Problematika identiteta
    • E-biblioteka
    • Kontakt
    Facebook X (Twitter) Instagram
    Fondacija Mak DizdarFondacija Mak Dizdar
    Fondacija Mak DizdarFondacija Mak Dizdar
    Nalazite se ovdje:Home»O Maku Dizdaru»Nekoliko pjesama Maka Dizdara na španskom jeziku
    O Maku Dizdaru

    Nekoliko pjesama Maka Dizdara na španskom jeziku

    13/09/2016Updated:19/09/2016
    Facebook Twitter Pinterest LinkedIn Tumblr Email

     

    EL ENCUENTRO

    El viento en el número negro la lluvia en el mármol

    El predestinado cambio de jornadas anuales de la bondadosa primavera a la primavera benévola

    A través de días, años y siglos marchamos tras el sol alto por las rocas, bosques de aquellos montes

    gélidos

    Con un peso molesto sobre el pecho, con el alba en los ojos nos lanzamos temerarios al mar

    amargamente azul oscuro

    Y las trampas seductoras en los signos celestes en los musgos calientes y la brasa amarillenta del pan

    Así nombramos cosas que nos rodean para que sean testigos de nuestros pasos en los límites de

    esta realidad aguda

    Que a la calurosa confianza responden enmudeciendo impasibles revelando

    Nombrando preguntamos plantas preguntamos los pájaros ardientes llamamos las fieras de antaño

    Y n esa fe con ese derecho fijamente los miramos a todos a la cara

    Los paisajes del horizonte infinito rogamos suplicamos despertar del gélido silencio

    Me sumerjo hasta llegar a los secretos de la corriente oscura del pasado

    Ebrios de la incertidumbre del porvenir de lo que pasará mañana

    Llamamos ese estado de formas definidas a medias incluso a nuestro propio ser

    Y solo en sueños vemos aquellas hojas nuestras doradas

    Buscamos el tiempo y él sabe de nosotros como si no supiese nada

    El tiempo que no se fija en ti en el precipicio sin fondo

    En este cuerpo de voces el silencio a su pesar reina en el mundo

    Vamos a dirigirnos con esa flor de silencio

    Vislumbrando el silencio de orígenes enmudeciendo

    Definitivamente destruidos en la ciudad verde en medio de estas tierras

    Apresados en nuestros propios huesos huéspedes de la tierra natal

    Nos lanzamos a sus brazos con pasión amargados por su dulzura

    Y no nos juntaremos nunca con la esperanza de nuestra ciudad

    Ya ninguna voz no se oía por el silencio impuesto en los orígenes

    Solo la campana del sigilo de mi interior

    Limpio del fuego vetusto con el peso del nuevo sentido

    Como el viento a través del bosque de pinos oscuros

    Como la lluvia atravesando los mármoles de la muerte

    Y del cielo entreabierto ante nosotros

    Con el eco hasta las estrellas

     

    CON LA MANO EN ALTO

    Con la mano en alto hasta lo infinito del cielo

    Hablo por medio de los signos grandes

    Todas las letras necesarias guardadas unidas hasta la tumba

    Que me detuvo en el movimiento doloroso

    Para aumentar mi dolor

    En el camino hacia Él

    Párate

    Dije al sol

    Que me estaba quemando la nuca

    Dije firmemente a la tierra

    Dije al día que se iba de nuevo

    Dije firmemente a la tierra inmemorial burlona

    dije al sabio

    que arde en su llama

    en su caminar a menudo

    hacia mis brazos

    todavía sin pensar acordándose

    decía sin pararme

    a mi alrededor todo hervía

    igual en su movimiento

    no gira tras sí hacia Ti durando igual

    de hecho todos encuentran su modo vano

    y la palabra

    dicha en este desierto

    muda y hermética se marchita

    solo mi grito perdura

    fuerte como esta piedra, estable y duradera

     

    EL JUSTO

    Yendo por la tierra

    Por noches y por días

    Ha visto la envidia

    Ha visto la enfermedad

    Ha visto las heridas

    Y pronunció la letra

    Volviendo la cabeza hacia el cielo

    Preguntando sobre el secreto

    En el camino a la tumba

    Preguntando sobre el secreto

    Sobre el cielo

    Y la pena de plomo

    Y su habla han oído

    Los que no tienen alma

     

    viber-image

    G. Bećirović, recite nam najprije nekoliko riječi o sebi, čime se bavite, itd.?

    Pored što sam već deset godina zaposlen u Ministarstvu vanjskih poslova Bosne i Hercegovine bavim se književnim prijevodima već pune tri decenije.

    Kako je došlo do Vaše odluke da se samoinicjativno upustite u tako zahtjevan posao kao što je prevođenje
    Kamenog spavača?

    Za mene je bio izazov prijevod jednog ovakvog djela koji je bio pravi filigranski posao.

    Šta za Vas lično znači poezija Maka Dizdara? Koja je Vaša omiljena Makova pjesma?

    Za mene je Mak DIzdar je jedan moderan autor koji na jedan osebujan lični način

    govori o našoj kulturnoj i duhovnoj prošlosti. Njegovo djelo uvijek vidim kao cjelinu.

    Kako je tekao proces prevođenja? Koji su bili najveći izazovi?

    Sve je teklo lako i bez napora. Najveći izazov je bilo prenijeti muzičku stranu djela,

    jednu vrlo ličnu melodiju.

    Koji su idući koraci? Da li već imate u vidu neke španske izdavače koji bi mogli biti

    zainteresovani? Da li ćete neke pjesme objaviti u stručnim časopisima?

    Možda bi prvi korak mogao biti jedan prikaz u Reviji za kulture Mediterana iz Madrida

    Da li ima nekih dodirnih tačaka između španske poezije i Kamenog spavača? Da li Vas

    njegov stil podsjeća na nekog španskog pjesnika?

    Mislim da su autori kao što je Mak rijetki u europskoj književnosti i da su u ovom

    slučaju poređenja vrlo nezahvalna.

    Da li biste istakli prevod neke Makove pjesme kao posebno uspješan? Da li ste uspjeli

    inkorporirati i značenje i zvuk Makove poezije?

    Mislim da jesam.

    Dragan Bećirović Mak Dizdar
    Share. Facebook Twitter Pinterest LinkedIn Tumblr Email
    Previous ArticleOkrugli sto: Stećci, UNESCO i Bosna i Hercegovina
    Next Article U Bošnjačkom institutu održan okrugli sto “Stećci, UNESCO i Bosna i Hercegovina”

    Related Posts

    Iskaz petog svjedoka

    Kako je prepuklo srce Maka Dizdara

    Mak Dizdar – partizanski ilegalac, boem, genij

    Ranko Risojević: “Kameni spavač”, pedeset godina kasnije

    Kameni spavač – Autentično i definitivno izdanje

    Kameni spavac

    Posjetite Makovu hižu

    Program obilježavanja stogodišnjice

    Oznake
    Adis Fejzić Almin Kaplan Amer Tikveša Amila Buturović Amra Hadžimuhamedović Autentično i definitivno izdanje Behar Boris Dežulović Bošnjački institut Crkva bosanska Dragana Mladenović Ema Mazrak Enver Dizdar Fondacija Mak Dizdar Gorčin Dizdar Hazim Šabanović Hivzija Hasanefendić Ivan Lovrenović Journal Kameni spavač LINE Mak100 Mak Dizdar Makova Hiža Marko Vešović Miljenko Jergović Miraš Martinović Miroslav Krleža Modra rijeka Mostar Muhamed Filipović Muhamed Šator Muzej grada Zenica Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti BiH Preko rijeka Preporod Sanjin Kodrić Sarajevo Slovo Gorčina Stogodišnjica Stolac Tanja Mravak Tonko Maroević Užička književna republika Šefik Bešlagić
    Facebook X (Twitter) Instagram Pinterest Vimeo YouTube
    © 2026 ThemeSphere. Designed by ThemeSphere.

    Type above and press Enter to search. Press Esc to cancel.