I dok je Mak dao sve za Bosnu, ona mu se nikada nije dovoljno odužila
Mehmedalija Mak Dizdar, jedan od najvećih pjesnika koje je Bosna i Hercegovina imala, do posljednjeg daha borio se za njenu auotnomnost. Činio je to svojim cjelokupnim djelom, pa i glasno govorio i dokazivao da je Bosna svoja, zemlja sa svojim – bosanskim jezikom, svojom kulturom, i to u trenutku kada se o tome nije smjelo ni šaptati, što je mnogima smetalo, pa su se pobrinuli da ga uklone.
Nema para
Bosna je, naime, u to vrijeme iz Beograda i iz Srpske akademije nauka i umjetnosti, ali i iz podzemnih političkih i vojnih krugova, ponovo bila planirana za nestanak. Pa je, kako tvrdi Makov sin Majo – a o tome će pisati i u svojoj knjizi – prije fizičke agresije na BiH, trebalo između ostalih maknuti Maka, čovjeka koji je bio na putu da zabetonira jedan od četiri noseća stuba Bosne, onaj koji dokazuje i jasno imenuje njeno kulturno-historijsko naslijeđe, sa svime što ono podrazumijeva, pa i sa stećcima, koji su bili njegov izvor nadahnuća.
I dok je Mak dao sve za Bosnu, ona mu se nikada nije dovoljno odužila. Uspomenu na njega danas uglavnom čuva i njeguje njegova porodica, i to kroz istoimenu Fondaciju. Značajan pomak u vrednovanju njegova lika i djela dogodio se u julu 2012. godine, kada je Gradsko vijeće Grada Sarajeva donijelo odluku o utvrđivanju nagrade „Slovo Makovo/Mak Dizdar“, kao međunarodne godišnje nagrade za najbolje poetsko djelo objavljeno u prethodnoj godini na bosanskom, crnogorskom, hrvatskom ili srpskom jeziku. Nagrada je ustanovljena u čast Maku, a u saradnji s PEN Centrom BiH, Fondacijom “Mak Dizdar” i Društvom pisaca BiH. Trebala je, simbolično, biti dodjeljivana 17. oktobra na Makov rođendan, ali je dodijeljena samo 2012. godine Miloradu Pejiću za zbirku poezije “Hyperborea”, i nikad više.
– Godinu kasnije u nekoliko navrata pisali smo gradonačelniku i članovima gradske skupštine, zahtijevajući odgovor na pitanje zašto se ne provode aktivnosti u vezi s dodjelom nagrade. Saznali smo i da selektorima nagrade za Srbiju, Hrvatsku i Crnu Goru 2012. godine nisu isplaćeni honorari, što je zaista osramotilo kako instituciju Grada Sarajeva, tako i Makovo ime. Tek nakon što smo zaprijetili zvaničnim ukidanjem nagrade, pozvani smo na sastanak na kojem nam je gradonačelnik objasnio da “nema para”. Pretprošle godine Fondacija “Mak Dizdar” dobila je finansijsku podršku Ministarstva civilnih poslova za projekat Književni susreti “Slovo Makovo”. Organizirali smo nominaciju pjesnika iz četiri države, doveli ih u Sarajevo, Mostar i Stolac, organizirali dvije večeri poezije, i izdali knjigu u kojoj je bio sadržan izbor poezije svih nominiranih pjesnika. Gradu Sarajevu samo je ostalo da proglasi pobjednika, međutim ponovo niko nije odgovorio na dopise, niti prisustvovao događajima. Nikada nismo dobili potvrdu obećanja da će doći do obnavljanja nagrade. Ovakvo ponašanje nadležnih smatramo prije svega ilegalnim, jer je Skupština Grada donijela odluku o dodjeljivanju godišnje nagrade koju ne sprovodi – kazao nam je Makov unuk Gorčin.
Izgubljena šansa
On dodaje da se radi o nedostatku pažnje prema jednom od najznačajnijih pjesnika ove zemlje, a nestanak nagrade smatra, prije svega, izgubljenom šansom da se Sarajevo profilira kao regionalni kulturni centar.
– Znamo šta je nagrada “Meša Selimović” učinila za Tuzlu. Ne radi o velikim sredstvima, jer cjelokupna organizacija, uključujući i samu nagradu (7.000 KM), košta oko 20.000 KM. Uz malo volje, Grad Sarajevo može naći ta sredstva. Nadamo se da će iduće godine, povodom 100. godišnjice rođenja Maka Dizdara, doći do njenog obnavljanja – optimističan je Dizdar.
Pokušali smo jučer stupiti u vezu sa aktuelnim gradonačelnikom Sarajeva Ivom Komšićem, ali do zaključenja ovog teksta nismo uspjeli. Poslali smo mu i e-mail, pa se nadamo da će nam u narednim danima poslati odgovor.
(Preuzeto sa portala faktor.ba)