Autor: Gorčin

14. jula navrišilo se 40 godina od smrti Maka Dizdara

U petak, 3. juna 2011. godina, u Stocu  je usvojen važan dokument kojim kulturni djelatnici BiH predlažu niz mjera u cilju sistematskog reformisanja kulturne politike koja bi u budućnosti trebala polaziti od umjetnika i obuhvaćati sve gradove nače zemlje. STOLAČKA DEKLARACIJA O KULTURI U BOSNI I HERCEGOVINI Dosadašnji rezultati pokazali su kolika je snaga i potencijal umjetnosti i kulture u našoj zemlji. Kulturna djelatnost čini da postajemo bolji ljudi i bolje društvo, nezamjenjiva je u procesu pomirenja, ima spektakularan uspjeh u predstavljanju Bosne i Hercegovine u svijetu, i ključna je kao edukacijski i civilizacijski proces u Bosni i Hercegovni. Narodi…

General franjevačkog reda izvještava provincijala u Asiziju o uspjesima franjevaca bosanske vikarije u Bugarskoj. Dragi ministre! Jučer od slavnog ugarskog kralja Ljudevita i od bosanskog vikara radostno sam primio nieke listove, svakim duha milinjem prepunjene… Ovimi listovi prijavljeno mi je, da od skora Gospodin po svojih slugah, braći našega reda, bosanske vikarije, tako velika djela izvadja, da premda so oni mlogi brojem, nisu ipak dovoljni, da trčeće na preporadjajuće kupalište okrste, nit da podjele ljudem svete tajne. Medju ostalimi jedno obznanit želim: na molbu velekrstjanskog i velepobožnog ugarskog kralja moj bosanski vikar poslao je u onu pokrajina (tj. Bugarsku), kraljevstvu…

Iskušenje fra Matije Divkovića u Mlecima Ivan Lovrenović Tokom cijele plovidbe, od časa kad se ukrcao, fratru je grlo najčesće bilo stegnuto a usta gorka, nešto zbog siva i uzbrazdana mora i niska neba, više zbog posla koji treba obaviti u Mlecima, a oko kojega su se u njegovoj glavi, uz riješenost, plele neizbrojive prepreke, sumnje i opasnosti. Koliko je plovidba, dakle, bila pusta i brižna, toliko je jače ovo čudo – grad iskrsao iz vode – hrupilo fratru u oči i zbunilo ga do temelja. Kratak januarski dan (šesti po Novoj, 1611-oj, na blagdan Sveta Tri Kralja) pred…

Prokleti smo i bačeni na strašna dna besmisla i nesnalaženja, krvoločno kidani i razdirani, ispolinski iznutra napinjani i razapinjani stihijskom silom ljudske istorije nemilosno, nesamilosno gonjeni napred preko mrtvih, dalje od samih sebe, u budućnost! Napred sinovi stvoritelji; novo, dublje, lepše, jače izgradite svoje svetove nego što su očevi učinili, hrabro, ne žaleći se, kroz smeh, kroz bedu, preko mora slina i preko bara bljutavosti što su pred vama, napred prema suvom, na zračne i sjajne, neokaljane obale vaše, savršenije, bolje, bestijalnije, dublje, više čovečanske, nebeskom carstvu bliže! Pobedničkom i svemoćničkom voljom osloboditi se treba svoje sapetosti, ispraviti, ojačati od…

–         Ovoliko ljudi dosad ni u cijeloj godini ovuda ne bi prošlo – konstatuje prva nena, zaibrećeno obgrlivši i češkajući šakom podbradak –         Kud će već i oni u Dizdara…, a đe će stat ovoliki, majko moja… I još ih eto odozdo…- kazuje druga pokazujući ispruženom rukom i prstom ka posljednjim kućama udnu sokaka Stoje njih dvije jedna preko puta druge, sve pomišljajući kako su dosad mislile da su sva čuda svijeta vidjele i preturile, a eto se opet čudom moraju čuditi, jedna čučnula a druga se na prste propinje, svaka na basamaku ispred svojih  vrata avlijskih. Pored njih, uzbrdo,…

U petak 29. travnja, u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu, održana je se poetsko-muzičko-filmsko veče pod naslovom „Mak Dizdar / Kameni pjevač“. Ovaj multimedijalni omaž posvećen bh. pjesniku novi je performans iz serijala „Zagrebačke posvete“ što ga, kao autor i akter cjelokupnog projekta, potpisuje Goran Matović, još od ex-yu vremena najpoznatiji zaljubljenik i ljubavnik, prometejski misionar poetske riječi na ovim našim bližnjim i bliskim prostorima i širinama… Rečeno Matovićevim riječima, ovo je događaj kojim „ …se istaknuti umjetnici scenskim događanjem suočavaju i ogledaju u porukama i tajnama „Kamenog spavača“ i tako iskazuju svoje divljenje prema cjelokupnom, po svemu…

Projekat provincijalizacije “Evrope” odnosi se na historiju koja još ne postoji: zbog toga mogu govoriti samo programatski. U cilju sprječavanja nesporazuma moram međutim naglasiti šta on nije dok opisujem šta bi on mogao biti. Za početak, to nije projekat koji poziva na naivno, potpuno odbacivanje moderne, liberalnih vrijednosti, univerzala, nauke, razuma, sveobuhvatajućih narativa, totalizirajućih objašnjenja itd. Frederic Jameson nas je nedavno upozorio da je jednostavno poistovjećivanje “filozofske koncepcije totaliteta” i “političke prakse totalitarizma” “pogubno”. Ono što interveniše između njih jeste historija – kontradiktorni, pluralni  i raznoliki sukobi čiji rezultati nikada nisu predvidivi, čak ni retrospektivno, u skladu sa shemama koje…

Zanimljivo je obratiti pažnju na kontrast između zapadnih predstava „pada Rima“ i paralelnih teorija „uspona Zapada“. U slučaju Rima, priznaje se, uz negodovanje, prethodno postojanje interne dekadencije, no sam „pad“ se gotovo uvijek pripisuje nesposobnosti Rima da se odbrani od barbarskih napada. Koliko se, međutim, razlikuju faktori koji se uzimaju u obzir pri objašnjavanju „uspona Zapada“! Ukoliko se posmatra kritički, većina literature na ovu temu ima izrazito samodopadan prizvuk. Ta literatura, grubo rečeno, odgovara na pitanje: „Šta je bilo toliko posebno na Zapadu da mu je omogućilo da osvoji svijet?“ Pa čak i kada je to pitanje invertirano u oblik…

Evropski pisci o Indiji u osamnaestom i devetnaestom vijeku proširili su klevetu, tvrdeći da zbog nedostatka historijske svijesti među Indijcima ne postoje gotovo nikakvi izvori o indijskoj historiji, izuzimajući nekoliko dvorskih hronika, hagiografija i genealoških tablica sumnjive vjerodostojnosti. Ova lažna predstava ne bi trebala biti pripisana samo zlonamjernosti kolonijalnog uma koji je nastojao ocrniti karakter osvojenog naroda. Postojali su temeljitiji problemi sa samom koncepcijom historije kao oblika znanja u Evropi nakon Prosvjetiteljstva. Sudeći iz evropske perspektive, velika većina materijala koji su oblikovali institucije i prakse društvenih odnosa među Indijcima, i koji su preživjeli kao opipljivi dokazi živuće prošlosti, jednostavno nije…

Istinski umjetnik je, poput vidovnjaka, uvijek svjestan svoje uloge prenosioca istine. Moguće je da umjetnik uvid stekne u obliku božanskog ludila, u kojem mu se istina otkriva u ekstazi; ili pak putem skromnosti poput naučnika koji svoju disciplinu smatra nečim što je mnogo značajnije od njegovog individualnog jastva. Kao što je to prepoznao Vivekananda: „Ako čovjek odbaci taštinu svijeta, drugi ga smatraju ludim, ali takvi ljudi su sol zemlje. Iz takvog ludila su proizašle sile koje su pokretale ovaj svijet, i samo iz takvog ludila će proizaći moći budućnosti koje će pokretati svijet.“ Prema jogi, discipline nauke, metafizike i filozofije…

Odakle potiče ova koncepcija boga po kojoj on stvara svijet uz pomoć đavola, potom zaspe, uspješno odbrani od napada đavola, ali se onda, barem u nekim varijantama, pokaže nesposobnim da sam dovrši svoje kozmogonično djelo? Kao što je već rečeno, bilo je pokušaja da se ove balkanske legende interpretiraju kao posljedice bogumilskih predstava. Prema Vesolvskiju, Hasdeu i Dahnhardtu, Slavisti poput Joran Ivanova, F. Haasea i drugih branili su ove hipoteze raznim argumentima. Problem bogumilstva je značajan; ne namjeravamo ga ovde diskutirati u potpunosti. Želimo, međutim, naglasiti da se hipoteza o bogumilskom porijeklu kozmogničnog mita susreće sa poteškoćama. Najprije, ovaj mit…