– Ovo je žarište, najljepša moguća kulminacija onoga što smo ja, kao Makov sin, i moja dva sina nakon osam godina postojanja fundacije Mak Dizdar mogli postići – tim je riječima Enver Dizdar započeo razgovor s nama po završetku zagrebačke promocije dvotomne monografije svoga oca, koja je u Kulturni centar Veleposlanstva BiH u Zagrebu privukla brojne štovatelje Makova lika i djela.
Knjige ‘Slovo o Maku’ i ‘Slovo Makovo’ redom su izbor kritika i eseja objavljenih o njegovom radu i izbor iz najpoznatijih Dizdarevih zbirki. Četiri godine sam se borio s administracijom u Bosni da je uopće osnujem i kad sam je preko silnih veza uspio registrirati, prvo su me pitali koliko milijuna imam! o osnutku fondacije Mak Dizdar
– Čovjek bi mogao i stati na ovome, međutim, mi imamo još mnogo, mnogo planova da neke stvari oslonimo na Maka i na Makovo djelo i njegovu ideju i da nešto za onu našu jadnu Bosnu i Hercegovinu uradimo. Kupili smo jednu kuću u Makovom rodnom gradu u kojoj smo adaptirali jedan stari prostor, napravili smo galeriju, imamo dnevnike, Makove rukopise – kazao nam je gospodin Dizdar, napominjući kako se priprema pokretanje kulturnog centra koji bi bio ”nukleus nekog novog događanja, nekog novog stvaranja.”
Fundacija Mak Dizdar osnovana je prije osam godina kako bi se brinula o očuvanju Makovog naslijeđa. Iako to tako lijepo zvuči, počeci nisu bili nimalo ružičasti.
– Možda ovo ne bih trebao reći, ali kod nas nema laži – fundacija je moj mobitel. Fundacija kao takva ne postoji. Četiri godine sam se borio s administracijom u Bosni da je uopće osnujem i kad sam je preko silnih veza uspio registrirati, prvo su me pitali koliko milijuna imam jer su u to vrijeme neki Nijemci, koji financiraju propagandu svog jezika i svoje kulture, donijeli neke pare, ali ja sam rekao da je namjera fundacije da skupi novac koji će se zaista uložiti u to da ne damo da se Mak zaboravi.
Enver također ističe kako ima mnogo istomišljenika koji vjeruju da bi Makovo djelo moglo zaživjeti kao medij u kojem će se događati ”povratci na neke lijepe stvari koje smo nekad živjeli.” Bosna je danas apsolutno razvaljena, razbucana. Muslimani i Hrvati tamo žive toliko razdvojeno kao da je između njih onaj mač što je dijelio Tristana i Izoldu; ne postoji nikakav jezik ni žarišta. Mi želimo da Mak, koji pripada i jednoj i drugoj literaturi, bude motiv da se ljudi počnu družiti, surađivati i stvarati neke zajedničke vrijednosti.
– Bosna je danas apsolutno razvaljena, razbucana. Postoji, a mi pokušavamo da u tom istom gradiću, u Makovom rodnom gradiću Stolcu nešto učinimo. Muslimani i Hrvati tamo žive toliko razdvojeno kao da je između njih onaj mač što je dijelio Tristana i Izoldu – ne postoji nikakav jezik ni žarišta. Mi želimo da Mak, koji pripada i jednoj i drugoj literaturi, bude motiv da se ljudi počnu družiti, surađivati i stvarati neke zajedničke vrijednosti – kazao nam je Enver o plemenitoj misiji na koju se dao zajedno sa svojim sinovima. Predstavljanje Makove monografije uveličali su scenski umjetnici Božidar Boban i Enes Kišević. Dvorana Kulturnog centra orila se od pljeska po završetku njihove interpretacije Makove pjesme ‘Modra rijeka’ te su se Enes i Boban osjetili primoranima izvesti bis. No, kako je uopće došlo do toga da knjige budu promovirane upravo u Zagrebu?
– Kako Zagreb? To se dogodilo po nekakvoj inerciji koja očigledno nije besmislena. Mi smo knjigu promovirali u Stolcu, kad smo taj mali muzej otvorili, i u Sarajevu. Ja sam se radovao što ćemo doći ovdje, volim Zagreb i znam da su Zagrepčani voljeli Maka. Ali tek sad kad sam vidio što se ovdje događa, jasno mi je zašto smo izabrali Zagreb. Zato što je Zagreb izabrao nas – zaključio je dirljivo Enver, a tko smo mi da kvarimo.
Nikolina Pavleković, www.javno.com