Poštovani g. Dizdar, dragi amidža,
13. decembra 2017. godine redakciji portala klix.ba uputili ste demant na članak u kojem sam tvrdio da iz ličnih razloga nastojite onemogućiti obilježavanje 100. godišnjice rođenja pjesnika Maka Dizdara – Vašeg oca i mog djeda. Moram priznati da me je, bez obzira na moj stav prema istinitosti Vaših tvrdnji, najprije obuzeo osjećaj stida jer sam, barem pasivno, učestvovao u ovom i ovakvom okaljavanju imena Maka Dizdara, jednog od najznačajnijih pisaca i ličnosti u cjelokupnoj historiji Bosne i Hercegovini, čovjeka koji najprije predstavlja nacionalnu i univerzalnu ljudsku veličinu, a tek onda i predmet autorskih prava njegovih nasljednika. U želji da stavim tačku na ovaj nedostojni tretman lika i djela Maka Dizdara, upućujem Vam ovo javno izvinjenje.
Najprije, izvinjavam Vam se što sam u svojstvu predsjednika Upravnog odbora Fondacije “Mak Dizdar” donio odluku da se i bez Vašeg eksplicitnog pristanka štampa jubilarno izdanje “Kamenog spavača”. Međutim, moram Vam naglasiti da je Fondacija “Mak Dizdar”, u dogovoru sa svojim pravnim zastupnikom, ispunila sve zakonske procedure koje su bile potrebne da bi se ovo djelo izdalo, uključujući i potpisivanje ugovora sa nasljednicima dvije trećine autorskih prava Maka Dizdara kao i isplaćivanje honorara svim nasljednicima autorskih prava Maka Dizdara, uključujući i Vas. Istina je da ste iz ovog razloga podnijeli tužbu protiv Fondacije “Mak Dizdar”, ali Vas molim da se suzdržite od nazivanja ovog izdanja “ilegalnim” sve dok sud ne donese svoju odluku (uzgred rečeno, čak i ako sud presudi da su u slučaju izdavanja “Kamenog spavača” narušena Vaša autorska prava, to ovo izdanje ne čini “ilegalnim”). Također, s obzirom da ste, kao što kažete, “čovjek koji vjeruje u pravnu državu i zakone na kojim se temelji”, molim Vas da pokažete malo strpljenja i svojim javnim istupima ne prejudicirate ishod ovog procesa, pri tome nanoseći štetu mom ličnom i ugledu Fondacije “Mak Dizdar”, kao i liku i djelu Maka Dizdara.
Potom, izvinjavam Vam se što sam u svojstvu predsjednika Upravnog odbora Fondacije “Mak Dizdar”, u saradnji sa Muzejom književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine i Bošnjačkom institutom – Fondacijom Adila Zulfikarpašića, pokrenuo i vodio projekt “Mak Dizdar: prvih stotinu godina”, u sklopu kojega je, između ostalog, u čitavom nizu bosanskohercegovačkih, regionalnih i svjetskih gradova promovirano jubilarno izdanje “Kamenog spavača”. Naglašavam da, čak i ako sud presudi da su u slučaju izdavanja “Kamenog spavača” narušena Vaša autorska prava, ove promocije ni u kojem slučaju nisu “nezakonite” niti su njezini promtori “nezakoniti”, kao što to Vi tvrdite. Nadalje, izvinjavam Vam se što sam u sklopu inicijative “Mak Dizdar: prvih stotinu godina” inicirao i suorganizirao čitav niz drugih projekata, kao što su velika izložba o životu i djelu Maku Dizdara, međunarodna naučna konferencija sa preko 50 učesnika, svečana akademija i muzički teatar u kojem je učestvovalo preko 20 domaćih i međunarodnih umjetnika različitih profila, izrada spomenika Maku Dizdaru, izdavanje posebnog broja časopisa “Journal” u izdanju zagrebačkog Preporoda…
Izvinjavam Vam se, dakle, što je Fondacija “Mak Dizdar” inicirala i suorganizirala obilježavanje 100. godišnjice rođenja Maka Dizdara u Zenici, Gradačcu, Mostaru, Stocu, Tuzli, Brčkom, Novom Pazaru, Banjoj Luci, Splitu, Zagrebu, Ljubljani, Torontu, Oslu, Jakarti i Sarajevu, i pri tome ostvarila uspješnu saradnju sa “Zeničkim proljećem”, Muzejom grada Zenica, “Kikićevim susretima”, HD HS Kosačom, “Slovom Gorčina”, Gradom Tuzla, susretima “Cum Grano Salis”, Gradskom bibliotekom Brčko, novopazarskim Bošnjačkim nacionalnim vijećem, banjalučkim Banskim dvorom, Muzejom grada Splita, splićanskim “Preporodom”, Leksikografskim zavodom Miroslav Krleža, norveškim “Preporodom”, Ambasadom Bosne i Hercegovine u Jakarti, Narodnim pozorištem u Sarajevu, Historijskim muzejom Bosne i Hercegovine… Izvinjavam Vam se što su mediji u Bosni i Hercegovini redovno pratili i izvještavali o ovim događanjima. Izvinjavam Vam se što sam za organizaciju i učešće u nekim od ovih događaja dobio i skroman honorar, dok je u nekoliko slučajeva Fondacija “Mak Dizdar” – a nerijetko i ja lično – održavanje događaja financirala vlasititim sredstvima.
Ono što me, međutim, u ovom slučaju najviše boli jeste Vaša implikacija da se ja ovim poslom bavim radi vlastitog interesa i promocije. Kao što će to pokazati i javni izvještaj o realizaciji projekta “Mak Dizdar: prvih stotinu godina” koji će uskoro biti objavljen, Fondacija “Mak Dizdar”, kao i druge institucije koje su bile uključene u ovaj projekt, za ove svrhe prikupile su veoma skroman budžet. Pored mene, još čitav niz osoba na realiziciji ovog projekta radilo je za nikakav ili veoma skroman honorar: Sanjin Kodrić, priređivač autenitčnog i definitivnog izdanja “Kamenog spavača”, Belma Bešlić, autorica muzičkog teatra “Mak Dizdar: prvih stotinu godina” i Adis Fejzić, autor “Fragmenata spomenika Maku Dizdaru”, samo su najistaknutiji među njima. Oni su, kao i ja, radili najviše zbog osjećaja dužnosti prema naslijeđu Maka Dizdara i značaju ovog projekta. I zbog toga Vam se, i u njihovo ime, izvinjavam.
Izvinjavam Vam se, također, zbog nesposobnosti da, i pored najbolje volje, pretjerano cijenim skromne rezultate Vašeg “predanog, strpljivog i upornog rada” na proučavanju i promoviranju lika i djela Maka Dizdara. Iz meni dostupnih izvora, Vaš rad u ovoj godini svodi se na jedan kratki memoarski tekst objavljen u časopisu “Život” (koji sadržava i netačnu, a senzacionalistički predstavljenu informaciju o datumu smrti Gun Bergman, kao i neukusne aluzije na detalje privatnog života Vašeg oca) i nekoliko izjava za različite medije, ukoliko, naravno, u taj “rad” ne ubrajamo i desetine Vaših pisama u kojima klevećete Fondaciju “Mak Dizdar” i osporavate njezin rad. Prije toga, objavili ste osrednju knjigu sjećanja na svog oca (ova knjiga nikako se ne može smatrati “biografijom”, jer taj žanr ima određene standarde), kao i, sa Vašom suprugom Senadom, priredili dvotomno izdanje “Slovo Makovo/Slovo o Maku”, što svakako smatram Vašim najvećim uspjehom.
Doduše, izdavač ovog djela – što Vi redovno prešućujete – bila je upravo Fondacija “Mak Dizdar”, a Vi vrlo dobro znate da ste na tom poslu bili angažirani isključivo radi blagonoklonosti – da ne koristim neku u većoj mjeri inkriminirajuću riječ – mog oca Envera Dizdara prema Vama, blagonaklonosti koju ste – i to valja primjetiti – veoma dobro naplatili. Pomalo mi je i neugodno podsjetiti Vas i da Vas Vaše formalne kvalifikacije, odnosno njihov nedostatak, ne preporučuju za ozbiljniji naučni rad. Možda je i to razlog zašto se Vaš “rad” na proučavanju i promoviranju lika i djela Maka Dizdara uglavnom svodi na uporno iznošenje teorije zavjere prema kojoj je on ubijen, bez da ste za sve ove godine za ovu tvrdnju uspjeli pronaći i javnosti predstaviti i jedan jedini dokaz za tu tvrdjnu. Izvinjavam se što sam, barem na polju akademskih kvalifikacija i rezultata, u svojim godinama postigao dosta više od Vas, pored prethodno navedenih uspjeha u organizaciji kulturnih događaja.
Ukoliko Vam ova izvinjenja nisu dovoljna, molim Vas da Vašu borbu protiv Fondacije “Mak Dizdar” i mene ne provodite u javnosti, jer time nanosite ogromnu štetu sjećanju na Vašega oca i mog djeda. Molim Vas, također, da konačno odgovorite, javno ili privatno, na pitanje zašto Fondaciji “Mak Dizdar” niste dali pristanak na štampanje “Kamenog spavača”? Jer, upravo u tome krije se suština ove situacije, a ne u Vašoj tobožnjoj borbi za vladavinu zakona. Također Vas molim da odgovorite na pitanje zašto izdavačkoj kući “Vrijeme” ne želite dati dozvolu da štampa Sabrana djela Maka Dizdara, iako su za tu svrhu obezbijeđena sredstva, uključujući i veoma pristojne honorare za nasljednike njegovih autorskih prava? I zašto izdavačkoj kući “NAM” niste dali dozvolu da štampa lektirno izdanje “Kamenog spavača”? I zašto Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti Bosne i Hercegovine niste dozvolili da digitalizira i publicira rukopisnu ostavštinu Maka Dizdara? Izvinite, ali i uz najbolje namjere ne mogu da shvatim na koji način smatrate da Vašim destruktivnim djelovanjem doprinosite promociji lika i djela Vašeg oca?
Nakon ovolikih izvinjenja i molbi, postavljam Vam i nekoliko zahtjeva: u najkraćem roku objavite demant na silne neistine koje ste izgovorili u Vašim javnim nastupima, i ubuduće se ograničite na jedinu istinitu konstataciju, a to je ona da ste protiv Fondacije “Mak Dizdar” podigli tužbu za kršenje autorskih prava. U suprotnom, bit ću prisiljen da protiv Vas podignem tužbu zbog klevete. Nadalje, ubuduće provjerite izvore podataka koji se navode u pojedinim člancima prije nego što ih pripišete meni: ja, naime, nikada nisam tvrdio da je Mak Dizdar preminuo u kući na adresi Luledžina 12. I konačno, ono najvažnije: prestanite sa prostačkim i jalijaškim napadima na najbliže članove moje porodice, o čemu evidencija postoji u policijskoj upravi “Stari Grad”, koja je ovim povodom protiv Vas pokrenula prekršajni postupak.
Srdačan pozdrav,
dr. Gorčin Dizdar, predsjednik Upravnog odbora Fondacije “Mak Dizdar”