(Predstavljamo radove srednjoškolaca nastale u sklopu književnih susreta “Preko rijeka”.)
Sa obje strane rijeke Bregave, u čarobnom kamenitom amfitetatru, koji grade surovi visovi planine Hrgud, dok se liticama spuštaju i nestaju u ravnicama Vidova polja, leži grad Stolac. Najmanje 3.500 godina ljudi žive na ovom dijelu hercegovačkog krša, tako da je stolačko područje pravi muzej pod otvorenim nebom.
Stolac je kao grad sa bogatom historijskom baštinom, pod zaštitom UNESCO-a od 1980. godine. Podneblje čuva tragove brojnih kultura i civilizacija koje su vladale ovim područjem. Od mnogobrojnih, predstavićemo tri kulturno-istorijska spomenika.
Ćuprija Sare Kašiković
Ćuprija Sare Kašiković (Djevojačka ćuprija) nalazi se na desnom kraku Bregave iznad Inat ćuprije, idući prema Begovini. Most je na jedan svod čiji je luk segmentan, sličan polukrug. Građen je od poluobrađenog kamena i izveden ustaljenim formama domaćeg graditeljstva. Sa južne nizvodne strane nalazi se ugrađena ploča na kojoj s ćirilskim natpisom piše da je most Sare Kašikovića pravljen 1896. godine. Sa sjeverne uzvodne strane nalazi se čuvena plaža Kreševac. Most je privatno vlasništvo kojim se ide preko Bregave u baštu. Ovaj most napravljen je pored hotel ”Evrope”, a vlasnica je bila Sara Kašiković. Legenda govori: Zaljubila se Sara u svog komšiju Salku koji je stanovao na drugoj lijevoj strani obale. Čuo otac Sarin da mu se kćerka zaljubila u inovjerca i udade je na silu za drugoga. Sara je kasnije uspjela u životu kao ugostitelj i snalažljiva žena i napravi na onom mjestu gdje se sastajala sa Salkom ugostiteljski objekat kome dade ime hotel ”Evropa”. Hotel je imao visoko potkrovlje sa dvije sobe i dva mala prozora sa kojih je Sara uvijek gledala na drugu stranu obale i čeznula za Salkom. Jednog dana, dok je gledala sa prozora, dosjeti se da bi trebala da napravi i ćupriju na pomen svojoj velikoj ljubavi Salki. Što je sanjala to je i odsanjala. I tako nastade Djevojačka ćuprija. Na ovom mjestu i danas se mogu vidjeti zaljubljeni parovi kako gledaju u rijeku Bregavu. Tako i danas kruže legende o najljepšim ćuprijama u Stocu, a trajaće dok god bude Stočana i Stoca.
Stećci
Kulturni spomenici, koji najbolje simboliziraju doba srednjega vijeka u Bosni i Hercegoini i obližnjim krajevima, su stećci. Na prostorima bivše Jugoslavije zabilježen je broj od 69.356 stećaka od koji se 59.593 nalazi u Bosni i Hercegovini, 4.447 u Hrvatskoj, oko 3.049 u Crnoj Gore i 2.267 u Srbiji. Stećci se prvi put pojavljuju u 12. stoljeću dok svoj vrhunac postižu u 14. i 15. Obično dolaze u dva oblika, položeni i uspravni. Kod uspravnih stećaka imamo različite varijante poput nišana, stupa, krstača i stela. Položeni stećci, koji su i najbrojniji, dolaze u tri oblika: sanduk, sarkofag i ploća. Oblik stećka govori dosto toga o periodu iz kojeg datira i o osobi kojoj je namjenjen. O vjerskoj i etničkoj pripadnosti, imovinskom stanju i društvenom položaju. Tako su primjerice uspravni stećci tipa nišan karakteristični za kratko razdoblje, početkom dolaska turaka na ovom području. Detelji uklesani na stečke, također nam dosta toga govore. Uglavnom su to srednjivjekovni simboli vjerskog i svjetovnog karaktera, kao na primjer ljiljan, križ, polumjesec, ples, lov i slično. Ovi nam ornamenti objašnjavaju srednjovjkovno društvo na ovim prostorima. Pokojnikove želje su bile veoma štovane prilikom rezbarenja. Njaznačajnije podatke nam otkrivaju stećci ispisani pismom bosančice. Njih je svega oko 5000. Najpoznatija nekropola je Radmilja kod Stoca. Po broju stećaka zastupljenih u svim osnovnim oblicima i umjetničkoj vrijednosti koje nose, Radmilja je najznačajnija nekropola stećaka u Bosni i Hercegovini ali i šire.
Badanj
Paleolitsko nalazište Badanj je smješteno niže sela Borojevića kod Stoca.. Kanjon rijeke Bregave je na tom dijelu dug 18 km i oko 100 m dubok u eocenskom vapnencu, između Vidova polja i Neretve. Usjek je u vrijeme Rimljana korišten kao važna saobraćajnica između Narone i Dilunta.Arheološkim putem je ovo nalazište datirano u kasni period mlađeg paleolita – kasnog epigravettiena, tj. 13000 do 12000 godina p.n.e. Nalazište je otkriveno 1976. godine. Uz potkapinu nađena je gravura, i to je prvi nalaz ove vrste na istočnoj obali Jadrana.Prostornim planom Republike Bosne i Hercegovine do 2002. godine arheološko područje Badanj je evidentirano, valorizirano kao spomenik I. kategorije od nacionalnog značaja.Badanj je vrlo bogato paleolitsko i višeslojno pećinsko nalazište. Arheološki lokalitet Badanj je potkapina ili pripećak uz pliće udubljenje u stijeni koja se strmo spušta na desnu obalu Bregave.Posebno je važno otkriće graviranog crteža u stijeni badanjskog nalazišta i on predstavlja jedan od najstarijih spomenika umjetnosti u Bosni i Hercegovini. Crtež je dijelom oštećen. Urezan je u koso položenu površinu velikog uglačanog bloka kamena koji je odlomljen od masiva pećine.Crtež se nalazi u jugozapadnom uglu stijene i predstavlja, vjerovatno, figuru konja gledanog sa desnog boka napadnutog strelicama. Sačuvana je samo zadnja polovina tijela, sa bedrima tipičnim za konja i dijelom trupa, dok je ostatak crteža uništen. Dubina reza je 5 mm. Gravura konja u Badnju nije bila anatomski savršeno reproducirana figura, što i nije bilo važno za tadašnjeg čovjeka. Za njega je bilo važnije ono što je tim trebalo biti rečeno. Teme su obično bile lovačkog sadržaja. Osnova teme ove umjetnosti bilo je vizualno ovladavanje životinjama, simbolika nadmoći nad prirodom i svijet magije.