Dragi Nesime,
kao što znaš, mi smo zadnjih godina često diskutirali o odgovornosti svakog čovjeka prema svojim bližnjima. Tada sam često kritizirao da umjetnici zauzimaju premalo utjecaja u kreiranju društvenog zajedništva. Postoji samo mali dio umjetnika koji se pored svog rada angažiraju i društveno-politički.
I tvoje mišljenje je bilo, da umjetnik već kroz same svoje radove dovoljno utječe na svoj kulturni krug.
U međuvremenu nastali razvoj situacije u bivšoj Jugoslaviji i posebno u tvojoj domovini Bosni i Hercegovini, tebe prisiljava na boravak u Njemačkoj. Iz početno planiranih mjesec dana nastala su tri mjeseca. Nakon ova protekla tri mjeseca bez vize, ovdje ti se daje produžetak za još tri mjeseca (“Duldungserlaubnis”).
U tvojoj bivšoj domovini Jugoslaviji, u zadnjih desetak godina stvorilo se dvoklasno društvo, na jednoj strani gornji sloj funkcionera, vojske i umjetnika, a na srugoj strani niži sloj ljudi “običnog društva”. Ta funkcionerska politika u Jugoslaviji je vođena silom diktature za održavanje vlasti, to znači “za održavanje privilegija”. Prema životu devedeset posto ljudi, funkcioneri su bili ravnodušni. Ja ovdje tvrdim, da je i veći dio umjetnika prema etičkom i moralnom razvoju naroda, bio isto tako potpuno ravnodušan.
Takva težnja se ne pojavljuje samo u Jugoslaviji nego i na istočnoevropskim područjima. I njemački predsjednik, gospodin von Weizsacker je u svojoj najnovijoj knjizi tačno konstatirao, da se demokraciju u Njemačkoj razvija prema partijskoj državi uz pomoć činovničkih funkcionera. Može se jasno vidjeti da političke vođe u zapadnoj Evropi bez razmišljanja o sutra, teže ka stvaranju pastijskih država.
Vjerodostojnost njihovih izlaganja je sve manja. Više se ne može govoriti o jedinstvenim vrijednostima u etičkom ili u moralnom smislu.
Zato težnje ka ovakvom razvoju društva širom otvaraju vrata barbarima, kao što se to već desilo u Jugoslaviji. Niko se ne bori protiv vlasti, nego svako protiv svakog, neorganizirano, bez vodstva.
Dragi Nesime, početkom Aprila si sa zadnjim putničkim letom došao iz Sarajeva za Dusseldorf. Planirali smo tada boravak od četiri sedmice. Iz toga su nastala tri mjeseca. Tvoja porodica, s kojom si skoro svaki dan u telefonskom kontaku, ostala je u Tuzli. Tvoja žena Mirjana, i tvoje dvoje djece, majka sestra i brat uspjevaju i uz svakodnevne borbe ostati relativno dobro.
Tvoj boravak u Njemačkoj si svakim danom koristio za svoj rad, u kojem se sada ogleda cjelokupna patnja i život jednog naroda, koji sada, u inače civiliziranoj Evropi pada u ponore barbarizma.
Čestitam Ti na uspjelim radovima!
Ratingen, 1. Jula 1992.
Ewald Hein
Ewald Hein, Kunst, Krieg, Mensch – Kunstwerke des bosnischem Malers Nesim Tahirović uber die Katastrophe seines Volkes, Melina Verlag, 1992
[PSGallery=im10i64h5u]