Piše: Amer Tikveša
Selvedin Avdić je bosanskohercegovački književnik i novinar rođen 1969. godine u Zenici. Do sada je objavio zbirku priča Podstanari i drugi fantomi, knjigu reportaža Zemlja, roman Sedam strahova te knjigu Moja fabrika. U projekt Line uvršten mu je roman Sedam strahova.
Roman je mnogo hvaljen, čak i na engleskom govornom području u kritici Nicholasa Lezarda objavljenoj u Guardianu. Bio je u užem izboru za dvije regionalno značajne književne nagrade – Meša Selimović i Nagrada Jutarnjeg lista. Naravno, to nije jedini razlog zašto je odabran za projekt Line. Odabran je, između ostalog, što se nakon njegovog čitanja možete uvjeriti da sve što je pohvalno o njemu rečeno ima potvrdu u tekstu romana.
Roman se čita lako i brzo, jer je, prije svega, zanimljiv. A to je prvi uslov da bude preporučen target grupi projekta Line, što su srednjoškolci. Zanimljiv je kako za čitanje iz razonode tako i za studiozno čitanje. Omogućava mu to u žanrovskom smislu njegova polimodalnost. Prije svega njegovo prepoznavanje kao detektivskog i fantastičnog romana, s tim što kad kažemo fantastičnog, onda tu treba reći da se radi o fantastici kao masci političkog, po čemu je kod nas, a iz svjetske literature, najprepoznatljiviji Mihail Bulgakov. Naravno, ne radi se tu samo o dva prepoznatljiva žanrovska koda, možemo ga čitati i kao psihološki i kao politički, itd. Međutim, ono što nas u najvećoj mjeri drži u priči i tjera da čitamo dalje jesu njegove detektivska i fantastična potka. Tu je još i forma dnevnika kojom se autor koristi kao sredstvom traganja za Aleksandrom Rankovićem, poznanikom pripovjedačevim. To je Aleksin dnevnik. Dnevnik kao intimistička forma čitaocu omogućava upravo intimizaciju s njegovim autorom, i na planu čisto ljudske, bezinteresne intimizacije, bazirane na simpatiji, ali i ortaštva jer postajemo svjedoci velikih tajni, zbog kojih je, možda, Aleksa i nestao.
Ono što je tematska preokupacija romana jeste rat i tranzicijsko poraće. U tome je posebna njegova vrijednost. On daje odgovore na često postavljano pitanje – kako je bh. stvarnost moguća? Kako opstaje nešto nastalo na ratnom zločinu, a u njega treba uvrstiti ratno profiterstvo kao prvobitnu akumulaciju kapitala koji upravlja tokovima naše evo već dvadesetogodišnje dejtonske istorije. U romanu su nam predstavljeni modeli nastanka i opstajanja takvog društva.
Ništa manje nije značajno ni što se ovaj roman može čitati i kroz prizmu suočavanja s prošlošću. Naime, radi se o prvom romanu koji tematizira ratni zločin na jednom dijelu teritorija koji je u ratu kontrolisala Armija BiH, koji se vrlo lako može prepoznati kao Zenica.
Makar da se zadrže na jednoj stvari u romanu. Bilo da se bave tematiziranjem ratnih zločina ili elementima detektivskog romana, učesnicima projekta Line bit će i zanimljivo i korisno, prije svega novo. Takvog čega naprosto nema u njihovoj obaveznoj literaturi.
Kanonizacijski procesi su spori i može se reći da roman Sedam strahova, iako objavljen 2009., nije imao vremena da bude uvršten u lektiru. Ne treba još biti zlonamjeran pa reći da ga izbjegava kanonizacijska ideološka matrica, koja je ili nacionalistički ili tržišno usmjerena ili kombinuje nacionalizam s tržištem. Međutim, vrijedno je, zbog gore navedenih razloga, početi ga približavati školskim klupama makar i kroz projekte nevladinog sektora.