Oblast Gacka se prvi put spominje u Ljetopisu popa Dukljanina, kao sastavni dio Podgorja, koje je bilo smješteno između Huma, Neretve, Travunije i Dulklje (na jugu) i Bosne (na sjeveroistoku i sjeveru), koje su teritorijalno pripadale prostoru zvanom Zagorje.
Pomenuti Ljetopis u svojoj XXX glavi kaže, da je kralje Predimir svoju zemlju podijelio sinovima: Hvalimiru – Zetu, Boleslavu – Trebinje, Dragoslavu – Hum, a Podgorje ili Submontanu (vjerovatno najmlađem sinu) Svevladu. U Ljetopisu takođe stoji da su u sastav Pdogorja tada ulazile ove župe: Onogošt, Morača, Komarnica, Piva, Gerico (Gacko), Gvizemo, Netusini, Kom, Debreca, Neret i Rama.
Teško je utvrditi da li ja mjestu današnjeg gradića, u dalekoj prošlosti bilo kakvo naselje, a kamo li tvrditi da je tu bio centar župe Gacko.
U XUU vijeku je u sjevernm dijelu polja, ispod brda Zečice, formirano mjesto, pa je otuda izveden naziv za naselje koje se formiralo. Taj nazic se zadržao i u doba osmanske vladavine. U njemu je počela da se razvija trgovina (metohija). Donedavno se ovo naselje, koje je preraslo u gradić, nazivalo Metohijom.
Prije pada pod Rašku, na Humskom prijestolu, pod čiju je upravu došlo Gacko, nalazio se sin Nemanjinog brata Miroslava, Andrija. Andriji su bosanski vladari oduzeli dijelove Podgorja (Nevesinje, Gacko i Dabar). U onim oblastima koje su ostale pod upravom Andrije, osilila se domaća vlastela, te je humska zemlja počela da slabi, a naročito za vrijme njegovog naslijednika.
Crepu su napala braća Branivojević, porazili ga i ubili, a njegove zemlje podijelili između sebe. Zbog okrutnosti koju su Branivojevići ispoljavali prema stanovništvu Crepovih zemalja, bosanski ban Stjepan II, je vojskom pošao na njih.
Po Dušanovoj smrti, počelo se raspadati i slabiti njegova država. Gackom su zavladali potomci vojvode Vojina, Vojislav, Toma i Altoman. Poslije Vojislavove smrti, zemlje mu se dograbio Altomanov sin Nikola (Altomanović), velmoža zle ćudi, koji je ubio strinu (Vojislavovu ženu) i njene sinove Doborovoja i Stefana. Pomenuti Nikola se vrlo loše slagao sa svojim susjedima, koji su ga kao saveznici napali i zbacili sa vlasti 1373. godine.
Osvojenu zemlju od Nikole Altomanovića, knez Lazar i ban Tvrtko su podijelili. Tako je Gacko ušlo u sastav Bosne. Veoma je bitno napomenuti da je Gacko imalo veoma važan strateški značaj, zbog čega su se oko njega otimali mnogi vladari.
Istom prostoru će kasnije pridavati veliki značaj „kralj Gacka“ Sandalj Hranić, te njegov sinovac Stjepan, a potom Turci i Austrija.
Za kratko vrijeme Sandalj je postao prvi velmoža Bosne. Sebi je na pojsedu sagradio prijestolni grad Ključ. Kako je u njegovo vrijeme u Bosni bilo mnoštvo meufeudalnih sukoba, i sam Sandalj je bio u njih uvičen. Najveći protivnici su mu bili Pavlovići, sa kojima se često sukobljavao. Poslije smrti Pavla Radenovića i Hrvoj Vukčića, Sandalj je ostao najmoćniji velmoža Bosne.
Salko Čampara, Mongrafija Gacko, Sarajevo: Ajsela, 2000.