Mak Dizdar: Slovo o sinu

0

Slovo o sinu

Šutjela bih kao kamen
  ali kamen jadna nisam

Oprostite zato slovu
  koje će se skameniti:

Ljuto hrastu zgromovljenog
  uzeše mu zelen grane

Skršiše mu vite ruke
  kojima se gorju dizo

Na putima nebosklonu
  sa govorom nadonosnim

Kojima je ka zvijezdama
  svoju vjeru govorio

Uzeše mu obje ruke
  ostaviše rane dvije

Grdne rane neprebolne
  jednoj boli inokosnoj

Sve mrtvace sahraniše
  A on osta tavnu vranu

Šta će majka samohrana
  Na svijetu bešćutnome?

(—————)

Šutjela bih kao kamen
  ali kamen jadna nisam

Neka barem ovo slovo
  hudu povijest okameni

Podijeli.