Sa približavanjem proljeća započela je i ovogodišnja kulturno-turistička sezona u Stocu: prve grupe učenika osnovnih i srednjih škola protekli vikend krenule su u obilazak Radimlje, Daorsona, Starog grada Vidoškog i drugih znamenitosti grada na Bregavi. U Makovoj hiži, muzejsko-galerijskom centru Fondacije Mak Dizdar, dočekala su ih i dva nova djela akademskog vajara Adisa Fejzića: pjesnikov portret u kamenu, te stećak-stela nazvan Trn srca pjesnikova.
Portret, isklesan u prilepskom mermeru, najbolje opisuje spontana reakcija Makovog sina Maje: “To je Mak, pravi Mak, pun istočnjačke krvi, mongolske, tatarske, a bogami, kako autor ovde ‘kaže,’ i kineske. Kakva tehnika, kakva imaginacija, nevjerovatno… čudo!” Uistinu, i drugi koji su Maka poznvali za života slažu se da je Fejzić u kamenu uspio dočarati Makovu specifičnu karizmu: duboku, gotovo zastrašujuću koncentraciju kombinovanu sa dozom spontante ležernosti koju odražava pjesnikova razigrana kosa.
Stelom Trn srca pjesnikova Fejzić nastavlja višegodišnje umjetničko bavljenje fenomenom stećka i nastojanje da srednjovjekovne bosanske monolite ‘prevede’ u jezik savremene skulpture ili, preciznije, svojim djelom predstavi odraz dijaloga tradicionalnog i savremenog, lokalnog i univerzalnog. Taj produktivni dijalog najbolje izražava oblik srca kojeg tvore dvije strane ovog stećka: ona na kojoj je prikazan motiv dvostruke spirale, vrlo karakterističan za stećke, te druga ukrašena takozvanom Fibonačijevom spiralom, geometrijskim izrazom zlatnog reza. Na taj način objašnjena je i jedna dimenzija naziva ovog djela, jer sama stela svojim oblikom djeluje kao trn koji prodire srce prikazane na njoj. Sa druge strane isklesani su stihovi iz Dizdarove pjesme Slojevito:
A da srcu radost biva
Pod kožu mu
u srce mu
ravno zaći
Ovi stihovi navode nas i na drugu dimenziju ovog naslova, a to je svojevrsni hommage Dizdarevom djelu, sugestija da je stećak bio trn koji je, metaforički, prodro u njegovo pjesničko srce. Sličnu ideju sugeriše i četvrta strana na kojoj je prikazan motiv antropomorfne niše u čije srce prodire još jedan trn na vrhu koplja…
Konačno, tu je i vrlo smjela obrada jabuke, motiva koji se kroz bosanskohercegovačku sepulkralnu umjetnost provlači od stećaka, preko kasnijih krstača i nišana, sve do savremenih nadgrobnih spomenika. Kod Fejzića, jabuka je umnožena, pretvarajući se tako u zasebni semantički element sa višestrukim mogućnostima tumačenja, dajući cjelokupnom djelu vrlo specifičnu estetsku dimenziju.
Makova hiža tako nastavlja rasti, korak po korak, onako kako je i nastala. Ovom prilikom Fondacija Mak Dizdar zahvaljuje se Adisu Fejziću za veliki doprinos razvoju Makove hiže, ovim, ali i drugim djelima. Nastanak stele-stećke podržala je Fondacija za muzičke, scenske i likovne umjetnosti FBiH.