Stolac se nalazi u istočnoj Hercegovini. Smješten je u podnožju srednjevjekovnog grada Vidoški i cestovnim je saobraćajem povezan, preko Dubrava i Domanovića, sa Čapljinom i Mostarom, preko Ljubinja i Popova polja s Trebinjem i Dubrovnikom i preko Dabarskog polja s Nevesinjem, Gackom i Bilećem.
Tvrđava u Stocu locirana je na jednom obronku brda Stolački grad, nedaleko od lijeve obale rijeke Bregave, gdje joj se ruševine i danas vide. U izvorima od početka prošlog stoljeća spominje se pod imenom Vidoški, a ovo ime dobila je po rijeci Videštici ili Vidovoj rijeci koja se danas zova Bregava. Sjevernji manji dio Stolačkog polja, kojim teče rijeka Radimlja, zove se opet Vidovo polje.
Vidoški se prvi put u izvorima spominje 18. februara 1444. godine kao grad u zemlji Hercega Stjepana. Turci su ga zauzeli ubrzo poslije 1465. godine i u njihovoj vlasti je ostao sve do austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine. Iz jedne bibliografske bilješke saznajemo da je tvrđava Vidoški u vilajetu Hercegovini bila 1593. godine ruševna (harab). U Memibegovića opisu Bosanskog pašaluka i Putopisu Evlije Čelebije nema spomena gradu u Stocu, što znači da je on polovinom 17. stoljeća bio zapušten i nenaseljen. Turci su ga obnovili nakon mira u Karlovcima 1699. godine zbog čestih napada uskoka iz Dalmacije koji su, naročito za vrijeme kandijskog rata 1645. do 1699. godine, u manjim četama dolazili do Stoca, pljačkali sve do čega bi došli i u zarobljeništvo odvodili sve muslimane koje bi žive uhvatili. Prilikom obnove grada početkom 18. stoljeća Turci su ovdje sagradili sedam četvrtastih kula spojenih do dva metra debelim zidovima, zatim kulu za municiju (barutanu, džebhanu), džamiju, deset čatrnja (cisterni) za vodu i niz stambenih zgrada. Ovdje su stanovali: dizdari, kapetani, posadnici tvrđave i njihove porodice. U grad se može ući samo s istočne strane do koga iz centra mjesta vodi usku serpentinasti put. Ovo je sve do početka prošlog stoljeća bio najprostraniji grad u Herecegovini. Naselje Stolac je suburbium grada Vidoški.
Kad je počela i kako je tekla isamizacija u Stocu i okolini pouzdano se ništa ne zna. Godine 1519. sagrađena je prva džamija u Stocu koja je, poslije Sinan-pašine u Mostaru i sultan-Bajezidove u Nevesinju, najstarija islamska sakralna ustanova u Hercegovini. Ova činjenica jasno govori da je u Stocu početkom 16. stoljeća živjela manja muslimanska zajednica koja je bila sastavljena od doseljenih osvajača – janjičara i spahija, ali se ne zna da li su oni bili domaći ljudi ili stranci (Turci). Na ovom području su u predtursko doba živjeli bogumili, što svjedoče brojni srednjovjekovni stećci kojih i danas u ovom kraju ima na više mjesta. Historijski je utvrđeno da su bogumili dragovoljno i bez ičije prisile prelazili na islam. To potvrđuju i neka muslimanska prezimena iz stolačkog kraja koja su kršćanskog porijekla: Ivanković, Obradović, Tomić.
Hivzija Hasanefendić, Muslimanska baština u istočnoj Hercegovini, El Kalem, Sarajevo, 1990.