Autor: EMINA

Da unaprijed izjavim: bogumilstvo, kao mrtve stvari uopće, ne marim uskrsavati. K tomu, nisam ni teozof ni antropozof. Nisam ni hjerozof uopće (hjerozof spaja dva gornja termina, kad i još mnoge druge koji nisu stvar čistoga posmatranja i znanja nego pristranoga vjerovanja). Ali mislim da se pretsjednik antropozofskoga kluba g. Župić prebacuje i strahovito nagrđuje činjenični red kad pomišlja da ja baš nikako ne poznajem historiju religije koju sam odavno temeljitije i svestranije proučio nego svi antropozofi koji se s njom samo služe, umjesto da u nju dublje prodru, dotično da je on bolje pozna od mene, što je isto,…

Zapisi iz Mostara: snovi, sjećanja i razmišljanja Bogdanu i Hajrudinu, dvojici besmrtnih neimara… Da umijem spjevao bih vam najljepšu poemu…. Putujući Centrotransovim autobusom za Mostar te prve novembarske subote –sjetih se kako sam prije nekoliko godna sa velikim nestrpljenjem čekao autobus  na ovoj liniji sa veoma dragocjenom pošiljkom – dvotomno izdanje djela Maka Dizadra, koja mi je poslao njegov sin Majo iz Sarajeva. I kada malo bolje razmislim ta dvotomna pošiljka je opredjeljujuće učinila da dubinski i sudbinski zavolim zemlju Bosnu, njene gradove, brda i planine, u kojima je nastala najveličanstvenija poema u kamen klesana za koju čovječanstvo zna, što…

A tko je ta šta je ta da prostiš… Bosna? Autora možda najvećih i najsnažnijih stihova, “zapisa o zemlji” Bosni, njegova Bosna ovih je dana gurnula u skladište! Nakon što je u junu ove godine pored njega stavljen vanjski WC, bista jednog od najvećih bh. pjesnika kraj godine je dočekala – pod šatorom. Da prostiš! Sve uz gajbe piva, “ase leži” Gorčin iz stolačkog Vidovog Polja. Usred Sarajeva, na trgu koji nosi ime prvog predsjednika samostalne BiH, rahmetli Alije Izetbegovića. Aferim! Teško je reći je li to glupost, bezobrazluk, primitivizam, osionost, neznanje, baliluk, ili sve to skupa, ovakva poruka sve u…

Naredne godine se navršava 100 godina od rođenja Maka Dizdara, a povodom ovog jubileja Fondacija “Mak Dizdar”, u saradnji s Muzejom književnosti i pozorišne umjetnosti, radi na digitalizaciji kompletne dokumentacije vezane za život i djelo ovog velikana bh. književnosti. U cilju prenošenja Makove zaostavštine: pjesama, fotografija, pisama, prepiski, različitih varijanti pjesama, privatnih bilješki iz školskih dana i ličnih predmeta, Fondacija “Mak Dizdar” je u saradnji sa Muzejom književne i pozorišne umjetnosti, Bošnjačkim institutom i Društvom pisaca BiH pokrenula proces digitalizacije. Time će kompletna dokumentacija vezana za život i djelo ovog pjesnika koja se nalazi u arhivu Muzeja književnosti i pozorišne…

Islam, kao religija što je Osmanlije donose sa sobom preuzevši je na Istoku, neosporno i izričito počiva na načelu monoteizma. Ali ipak, kuranski tekstovi na nizu mjesta očituju da se u pozadini nekih pasusa kriju potisnuti ili preradbom preinačeni stari mitovi koji svojom logikom upućuju na svoju dualističku podlogu. Najizrazitiji su u tom pogledu ajeti koji govore o Iblisovu (Sotoninu) padu. U svima njima Iblis se ne želi pokloniti Adamu, koji je načinjen od “crnog kala”. On za sebe tvrdi da je bolji od Adama jer ga je Allah načinio od vatre, tj. od nematerijalne substancije. Ali analiza tekstova pokazuje…

I dok je Mak dao sve za Bosnu, ona mu se nikada nije dovoljno odužila Mehmedalija Mak Dizdar, jedan od najvećih pjesnika koje je Bosna i Hercegovina imala, do posljednjeg daha borio se za njenu auotnomnost. Činio je to svojim cjelokupnim djelom, pa i glasno govorio i dokazivao da je Bosna svoja, zemlja sa svojim – bosanskim jezikom, svojom kulturom, i to u trenutku kada se o tome nije smjelo ni šaptati, što je mnogima smetalo, pa su se pobrinuli da ga uklone. Nema para Bosna je, naime, u to vrijeme iz Beograda i iz Srpske akademije nauka i umjetnosti,…

EL ENCUENTRO El viento en el número negro la lluvia en el mármol El predestinado cambio de jornadas anuales de la bondadosa primavera a la primavera benévola A través de días, años y siglos marchamos tras el sol alto por las rocas, bosques de aquellos montes gélidos Con un peso molesto sobre el pecho, con el alba en los ojos nos lanzamos temerarios al mar amargamente azul oscuro Y las trampas seductoras en los signos celestes en los musgos calientes y la brasa amarillenta del pan Así nombramos cosas que nos rodean para que sean testigos de nuestros pasos…

Čudni su putevi pjesnički. Godina je, mislim, 1980. dječak s torbom u kojoj su note, i pun treme ide na ispit iz klavira, koji baš nije navježbao, a nije ni bog zna kako talentiran: slabo mu idu Czernyeve etide i  Lemoinove vježbe, jednog Bacha je i navježbao ali samo prvu stranicu i onda već počinje mijenjati ritam i svirati nešto što ne piše, tu se ne obećava nikakva glazbena karijera, ali sreća roditelji nemaju ni tih ambicija, pa sve nekako prolazi eto tako, dobit će svjedočanstvo, i onda otići na ljeto u Mostar, tamo je sloboda, po cijeli dan može biti…