U Butmiru su nađene 72 manje ili više oštećene ljudske figure od pečene zemlje i izvjestan broj životinjskih figura. Ljudske statuete su tako izvedene da se na njima lako razlikuju i neke rasne osobine. Po ovim osobinama izdvajaju se u stvari tri glavne skupine statueta: a) sa negroidnim, b) sa armenoidnim i c) sa europeidnim (alpskim) rasnim karakteristikama.
a) Negroidne osobine statuete zapažene su na nekoliko sačuvanih glava. Kod njih se zapažaju jako ispupčeno čelo, spljošten nos, koso postavljene obrve i napolje isturene oči, kovrčava kosa i slično. Sve su to izrazite negroidne karakteristike, koje su vjerno prenesene na izrađene figure. Ovoj rasnoj skupini će pripadati i tzv. „Crnkinja“, trup figure koja je na leđima imala plastično označene ožiljke.
b) Drugoj skupini pripadaju one glave statueta, čija je glavna odlika jako izbačen nos, zatim nisko i zabačeno čelo, slabo naglašena brada, pojačan zadnji dio glave i pojačani lukovi nad očima.
c) Ovaj tip je najrjeđi, a predstavljen je samo sa jednom glavom (ovakav brojni odnos je vjerovatno slučajan). Ona ima dosta visoko čelo, oblo lice, lagan prognatizam i evropski modelovan nos.
Očito je da ove osobine nisu slučanje. Navedene butmirske statuete su izrađene prema živim modelima u samom naselju, ili prema jednoj dugo njegovanoj tradiciji iz ranijih vremena. Prva solucija mi izgleda vjerovatnija, pošto odgovarajuću plastičnu umjetnost ne nalazimo u onim oblastima koje smo označili kao izvorna za butmirsku kulturu.
Izvan ovih realističkih predstava stoje dosta brojne shematične figure. Njihove glave liče na prave maske; lice im je plastično uokvireno ili postavljeno u sasvim neprirodan položaj (ponekad horizontalan), zjenice su često izbodene, a obično su jako istaknute linije nosa i obrva. Premda dobar njihov dio ima neke – uproštene i karikirane – armenoidne osobine, ipak se ove figure ne mogu svrstati u naprijed označene tri realističke grupe. To je sasvim posebna grupa i vjerovatno je imala svoju određenu ulogu u duhovnom životu stanovnika Butmira.
Konačno, kao posebnu grupu treba izdvojiti i statuete adorantkinja. Među njih spadaju figure sa podignutim rukama i figure sa rukama položenim na prsa. I pomenuta „Crnkinja“ ima ruke na prsima, pa će spadati djelimično i u ovu grupu. Ostale figure iz grupe adorantkinja su krajnje shematične, što se odnosi i na sačuvane glave i na trup bez naznačenih nogu.
Po detaljima, koji su u manjoj ili većoj mjeri izvedeni na terakotama, vidi se da su modelovane samo ženske figure. I to nije bez određenih uzroka. O tome ćemo još nešto reći u sljedećem poglavlju, gdje ćemo se ponovno osvrnuti i na rasne osobine realističkih figura.
Životinjske figure u Butmiru su relativno malobrojne, a osim rijetkih izuzetaka su izvedene potpuno shematično. Te figure nisu ni izdaleka igrale onakvu ulogu kao što je slučaj sa ljudskim figurama.
U naselju Nebo je pronađen mali broj plastičnih izrađevina. Ipak se na jednoj glavi primjećuju prave armenoidne rasne osobine, po čemu zaključujemo da je i ovdje postojao isti realistički manir. U ovom naselju je nađen i donji dio jedne figure koja sjedi na prijestolju, jedini primjerak te vrste u okviru butmirske neolitske civilizacije. Noge su kratke i shematične, dok je sačuvani dio trupa predstavljen u kratkoj suknji.
Na ovom mjestu će nas prvenstveno interesovati smisao svih ovih figura u duhovnom životu neolitskih ljudi butmirske grupe. Jer, gotovo da nema nikakve sumnje da su one pravljene više za zadovoljenje duhovnih potreba, nego što su neki čisti produkti umjetničkog iživljavanja. Pri tome će nam pomoći sljedeći detalji:
– Izvjestan broj figura iz Butmira je preko čitave površine ukrašen nekom vrstom brazdastih uboda. Dobiva se utisak da su te figure predstavljale ljude obučene u životinjsku kožu. (To potvrđuju i prikazi dlaka na glavama figura, koje su izvedene na potpuno isti način.) U tom obliku će one možda predstavljati učesnike u određenim kultnim obredima, kao što su magijski ples i sl.
– Najveći dio figura, od kojih je sačuvan donji dio, nema izrađene noge, nego su s donje strane dobro zaravnjene i čak malim zadebljanjem učinjene još stabilnijim. Naravno, ima i figura sa posebno izvedenim nogama, ali su one u manjini. Tako na jednoj strani stoje vrlo realistički modelovane glave, a na drugoj strani valjkasti i zarubljeni donji dijelovi. Teže je pretpostaviti da se ovdje radi o dugačkim ženskim haljinama koje pokrivaju noge. Prije će biti da su figure prilagođene za stavljanje na određena mjesta za kultne obrede.
– Kod brojnih figura su jako naglašeni ženski ekstremiteti. S obzirom na nesumnjivi matrijarhalni društveni poredak u neolitu, ove figure će biti kultne predstave ženskih „božanstava“.
– Svakako, najmarkantniju ulogu u ovom smislu imaju adoranti i maske. Ne može nikako biti slučajnost što butmirski majstori često predstavljaju ljudske figure sa gore uzdignutim ili preko prsa savijenim rukama. To je sigurno jedan stav pri kultno-magijskim, odnosno religioznim radnjama.
– Posebno je pitanje maski. Butmirski umjetnik nije bio nevješt majstor, jer on je znao onako vješto oblikovati rasne osobine na nekim butmirskim glavama. Očito je da je majstor namjerno izrađivao baš ovakve predstave. To su maskirane ljudske individue, koje su u realnom životu učestvovale u određenim kultnim obredima. Moguće je da se ovdje radi i o likovima predaka, odnosno o maskiranim ljudima koji su u obredima predstavljali likove predaka. Želio bih ovdje da upozorim na vrlo slične predstave predaka od pečene zemlje u afričkom krugu Zambezi naroda. J. Lips navodi da su u Starom i Novom svijetu jako uobičajene svečanosti posvećene smrti i uskrsnuću, odnosno izazivanju nove plodnosti u prirodi. U tu svrhu posebni plesači, koji personificiraju bogove plodnosti (odnosno pretke), igraju sa ciljem da doprinesu većoj plodnosti domaćih i divljih životinja. To je u stvari početak drame.
Čini mi se da u ovom okviru treba tražiti objašnjenja i za naše figure iz Butmira, a to znači da su stanovnici Butmira živjeli već jednim vrlo razvijenim duhovnim životom. U tom pogledu kao da su daleko nadvišavali svoje savremenika i srodnike u drugim naseljima butmirske grupe, a svakako i savremnike iz drugih susjednih grupa.
Nije isključeno da bi kod ovih figura trebalo pomišljati i na animističke koncepcije stanovnika Butmira. No, to bi već bila sasvim teoretska razmatranja i ovaj put ne bi bilo oportuno u njih ulaziti.
A. Benac, Studije o kamenom i bakarnom dobu usjevernozapadnom Balkanu, Veselin Masleša, Sarajevo, 1964.
[slickr-flickr tag=”butmirska plastika” size=”original”]