GRANDIOZNOST „KAMENOG SPAVAČA“
Najznačajnije djelo bh. pjesnika objavila je na italijanskom jeziku, u saradnji sa Scuola Normale Superiori di Pisa, naeminentnijim italijanskim univezitetom, izdavačka kuća Edizioni ETS
Ovim izdanjem ubjedljivo je pokazano izuzetno poštovanje prema stvaralaštvu Maka Dizdara i, istovremeno – jeziku. kulturi i povijesti njegova naroda i zemlje
Italijanskoj javnosti ponuđena je nedavno knjiga „Il dormiente di pietra“ – prijevod „Kamenog spavača“ Maka Dizdara, jednog od najznačajnijih poetskih djela u cjeloupnoj slavenskoj kulturnoj povijesti.
Ovo izdanje, dakako, nije prvo susretanje italijanskog čitateljstva sa bh. pjesnikom. Dizdarova poezija bivala je zastupljena u brojnim antologijama jugoslovenskog, bh. i sarajevskog pjesništva, a prije nekoliko godina na italijanskom se pojavio i obiman izbor iz njegove poezije u knjizi pod naslovom „Tutti i tesori dietro di me / Iza mene sve blago“, u redakciji i prijevodu pjesnika Giacoma Scottija. K tome, Dizdar je još za života, 1968. godine, bio laureat premije „Tutti gli uomini“, ugledne italijanske međunarodne nagrade za poeziju.
„Il dormiente di pietra“ objavila je izdavačka kuća Edizioni ETS iz Pize, u saradnji sa Scuola Normale Superiore di Pisa, najelitnijim intalijanskim univerzitetom. Knjiga je objavljena u ediciji Il mito koja, kako je naznačeno na koricama njenih izdanja, „želi predstaviti klasičnu i suvremenu literaturu posvećenu grčko-rimskoj mitologiji te, iznimno, manje poznatim mitovima i literaturi sa ovom tematikom iz drugih područja, vremena i izvora, tekstovima prethodno neobjavljenim na italijanskom jeziku“. Ista bilješka, takođe, posebno naglašava da je značenje termina Il mito (mit) temeljeno na starogrčakoj riječi mythos koja, pored standardnog, uključuje i značenja logos, riječ, govor, povijest…
Uz prijevod poezije, ovo italijansko izdanje donosi i obimnu studiju o poetici pjesnikovoj i izvorima Dizdarova pjesničkog nadahnuća, o impresionirajućoj arhaičnosti njegova jezika i motivike isto koliko i naglašenoj suvremenosti značenja, podteksta i poruka njegove poezije. Sa koliko su znanja, predanosti i sklonosti na „Spavaču“ radili autori ove studije i prevodioci Dizdarovih stihova – teolog i filozof Stjepan Kušar i helenistkinja Alessandra Lukinovich, oboje uvaženi švajcarski znanstvenici – ubjedljivo će reći mnoge karakteristike i osobenosti ovoga izdanja. Tako su, recimo, uz jedinstvene i znamenite Dizdarove komentare i rječnik u „Kamnom spavaču“ – autori prijevoda dodali i niz vlastitih komentara i objašnjenja koja će italijanskom čitaocu ovoga poetskog remek-djela dodatno približiti samosvojnost pjesnikovih inspirativnih uporišta i ciljeva. Onu nikada dovoljno odgonetnutu i razjašnjenu, uvijek gotovo poslovično i bezrezervno anatemisanu Bosnu, neuporedivu ekskluzivnost bosanskog srednjevjekovlja, autohtonost i autentičnost jednog sasvim „disidentskog“ prostora, vremena i duhovnosti unutar strogo tada, pa i danas nadređene evropske kategorijalnosti i predominantnog njenog jednoumlja. Takva srednjevjekovna Bosna identificirana je u njihovom radu kao sasvim izvjesno, egzaktno i neupitno Makovo izvorište i utočište ali, istovremeno, i kao povijesna i znanstvena činjenica koja je jasna i znana, očigledna i izvan je svake sumnje, ma koliko se ta činjenica, iz mnogih razloga, pokušavala zanijekati ili, barem, omalovažiti, čak i u nekim domicilnim, ignorantskim ili precizno projektiranim „demitologizacijama“, destrukcijama i rekonstrukcijama…
Sa koliko uvažavanja i poštovanja se autori i izdavači italijanskog prijevoda „Kamenog spavača“ odnose prema činjenicama i argumentima, vrijednostima, bogatstvu, riječitosti i snazi bh. jezika i kulture koja je u njegovom okrilju stasala i, dakako, svemu onome što je tu kulturu gradilo i što ona gradi i nadgrađuje – ne samo mjereno veličanstvenošću poezije Maka Dizdara već i svega što ona svojim bićem otkriva, predstavlja, afirmira, glasno i nedvojbeno opet promovira – dovoljno će reći i sljedeći podatak: uz prijevod „Kamenog spavača“, mimo običaja i sasvim iznimno, objavljen je i originalni tekst zbirke ! Evo kako je ovaj presedan u posebnoj zabilješci u italijanskom izdanju „Kamenog spavača“ objašnjen i argumentiran:
„/…/ Prevođenje „Kamenog spavača“ iznimno je zahtjevno. Poslužimo se zato ovdje riječima Hanne Arendt i njenih iskustava sa prevođenjem W. H. Audena; rekla je tim povodom kako je upravo apsolutna nemogućnost prevođenja jedne od Audenovih pjesama potvrdila grandioznost njegova poetskog djela. Isto možemo reći i za Maka Dizdara, istinskog pjesnika čiji se cjelokupni artizam sastoji i sažima u elementarsnost, konkretnost i autentičnost njegovog poetskog govora /…/ Učinili smo sve što smo mogli da ostanemo vjerni tekstu i duhu Dizdareva djela. Činilo nam se kako bismo se od takve misije udaljili kada bismo italijanskim arhaizmima i ritmom pod svaku cijenu pokušali prenijeti pjesnikov, bosanski arhaični jezik i njegove ritmove. Vjerujemo stoga da je prisustvo i bosanskog originalnog teksta „Kamenog spavača“ u ovoj knjizi neuporedivo korisnije, čak i za one čitaoce koji ne poznaju bosanski jezik…
Ovakvo što, svakako, mogu zaslužiti i sebi priskrbiti samo rijekti jezici. I još rjeđa umjetnička djela.
Tim povodom treba napomenuti da je „Kameni spavač“ preveden i prevodi se u posljednje vrijeme sve više i na tzv. orijentalne jezike. Na osnovu, po predlošku inače veoma dobrog engleskog prijevoda Francis R. Jonesa. I tako nastali, prijevodi prijevoda – pa zato nužno nedovoljo vjerni bosanskom originalu – svakako su značajni i za samog autora i za kulturu koju on predstavlja. U Pakistanu recimo, iako kao prijevod sa engleskoga na urdu jezik, djelo Maka Dizdara ocjenjeno je i promovirano kao vrhunska sufijska poezija i istinsko otkrovenje. Arapski prijevod, takođe sa engleskog, sasvim je nov i na njega još nema zvaničnih reakcija. Perzijski prijevod – koji se radi direktno sa bosanskog originala – neko ćemo vrijeme još čekati. Do tada, poštovaoce poezije Maka Dizdara širom svijeta svakako treba radovati i ovaj svojevrsni „povratak“ Dizdarov u svoju Evropu, tamo gdje ga još uvijek čeka neispunjen prostor koji mu pripada u evropskoj poeziji i literaturi. Vjerovatno su ta vrata njegova povrtaka ponovo širom otvorena upravo u Italiji…
„SPAVAČA“ TREBA ISČITAVATI NAGLAS
Kameni spavač odlikuje se i ističe jednostavnim jezikom, ali ujedno iznenađujuće smionom i otkroviteljskom figurativnošću, obilnom punoćom izraza obogaćenog velikim brojem arhaizama. Htijući i uspijevajući dočarati vrijeme i život bosanskog srednjevjekovlja, Dizdar se koristio arhaičnim oblicima iskaza, onim iz srednjevjekovnih dokumenata Bosne i Huma, u pogrebnim zapisima i drevnim prijevodima Biblije. Odbir izraza, igre riječi i povremeni neologizmi stvaraju kod njega polisemiju zahvaljujući kojoj se značenja susreću, sukobljavaju i prožimaju. Jednostavnost sintakse, slobodni stih, neznatno prisustvo inerpunkcije između pojedinih fraza kod čitaoca izazivaju osjećaj otvaranja i prepoznavanja i omogućavaju mu da shvati slojevitu kompleksnost odnosa između smisla i zvuka…
Među stilskim figurama kojima Kameni spavač obiluje, značajno je naglasiti paralelizam i akumulaciju, amplifikaciju i gradaciju. Iako samo dio pjesmama prati definisanu metričku shemu i sadrži rime koje stihove organizuju u strofe, karakteristika ovog poetskog umijeća ipak ostaje velika tipološka raznovrsnost rime: interna rima, konstantne rime, anafore, aliteracije, asonance, stihovi ponovljeni uz minimalne promjene u redosljedu riječi u namjeri otkrivanja uvijek novih semantičkih nivoa. Sve ovo, ujedinjeno sa onomatopejama i etimološkim aluzijama, Kamenom spavaču podaruje visok stepen zvučnosti i muzikalnosti primoravajući, doslovno, čitaoca da tekst čita naglas, prepuštajući se ritmu koji uznosi. Često prakticirana vizuelna perspektiva prvog lica u Kamenom spavaču, kao i neposredan način na koji se pjesnik obraća imaginarnom sugovorniku – čine neophodnost isčitavanja pjesme naglas još neminovnijom.
Bogat sistem metafora karakterističan za ovu zbirku zaslužuje posebnu pažnju. On se manifestira već u samom naslovu zbirke, kao i u naslovima pojedninih pjesama u kojima se metafora naknadno obilato razvija.Spavač, putevi, vrata, sunce, rijeka, razmirje, loza, rozga, kruh, vino – samo su neke od brojnih metafora zastupljenih u Dizdarovim pjesmama, metafora koje se pojavljuju u obliku personifikacije, metonimije, kompariranja, antiteskih figura… Čulne stvarnosti na ovaj način čine opipljivom sferu duhovnoga, a ona, pak, tako produhovljuje čulno.
Oživljavajući u svijesti čitaoca egzistencijalno nasljeđe „bogumila“ i krstjana
Bosne i Huma, Mak Dizdar stvara djelo posvećeno sjećanju, doprinoseći svijesti o vlastitom identitetu među ljudima Bosne i Hercegovine. Njegov pogled na sepulkralno nasljeđe predaka oslobađa i oživljava njihovu poruku, čineći je dostupnom i prihvatljivom svakome ko je želi pročitati. A, da li ova poruka može zaista stići do savremenog čitaoca ?! Bez sumnje – može, jer pjesme Kamenog spavača tematiziraju egzistencijalne situacije i ljudska pitanja koja važe u svakom vremenu i prostoru. Borba protiv zla i nesreće. nada koja opstaje i nastoji nadići vrijeme, želja, slutnja i strepnja, povjerenje i sumnja, mogućnost ljubavi, a posebno potreba za moralnom ustrajnošću opstaju i ostale su, i do danas, suštinske komponente ljudskog identiteta.
Krstjani o kojima Dizdar govori žive u teocentričnom svijetu i taj svijet je nužno shvatati kao takav jer – uz kompletnu duhovnu koncepciju na kojoj se temelji – taj svijet čini okvir izvan kojeg je nemoguće shvatiti poruke pjesama Kamenog spavača. Religiozno shvaćanje bitka i svijeta bilo je nezaobilazna stvarnost srednjevjekovnog stanovništva Bosne i Huma. To ne znači da im nije bilo moguće iskusiti udaljenost Boga i njegovu ćutnju – naprotiv: to ih nije udaljilo od postojanosti u traganjima i viziji spasenja koje su u Dizdarevim pjesmama formulirane kao otvorena pitanja i tematizirane u metaformama punim zagonetki. Ali, upravo stoga što se bavi potragama i odgonetkama, a ne sigurnošću patentiranih razrješenja, i savremeni čovjek može prepoznati svoj nemir, kakva god njegova vizija svijeta bila
/iz predgovora italijanskom izdanju „Kamenog spavača“/
OD HOMERA I DANTEA – DO DIZDARA
U ediciji Il mito, uz Dizdarova Kamenog spavača, do sada su objavljeni i sljedeći naslovi:
Filippomari Pontani: Heraklit, homerska pitanja i alegorije
Giambattista Vico: Otkriće istinskom Homera i prosudbe o Danteu
Silvio Ferri: Sibilla i druge studije o antičkim religijama
Friedrich Creuzer, Gottfried Hermann: Zapisi o mitologiji
Eratosten: Sažetci o katasterizmi; Porijeklo zvijezdanih konstelacija i dispozicija
Giustina SELVELLI
etnolingivsta – Venecija