Naselja srednjevjekovne bosanske države

0

BOSNA. Ime Bosne nije lako protumačiti, tj. nije lako riješiti odakle dolazi ime oblasti Bosna. Bilo je o tome više teorija, ali je najvjerovatnija ona koja tvrdi da je ime oblasti Bosne došlo od rijeke Bosne (Jelenić dr. fra Julije, Problem imena Bosne, Franjevački Vijesnik, 1930, 1-5; Taloci Lj., O značenju imena „Bosna“, Gl. ZM, 1899, I). Konstantin Porfirogenet spominje Bosnu u X v. pod imenom Bosone (Rački, Doc., 407). Ona je tada pripadala Srbiji obuhvatajući samo centralni dio: od Rame do Vranduka, od Drine do Vrbasa.

Dubrovčani uvijek razlikuju pojam Bosne u Srednjem vijeku od onoga iz doba turkse vladavine. Oni nisu nikada stavljali Srebrnicu, Livno, Glamoč i Duvno u pojam Bosne, pa ni u XV v. Granice Bosne se postepeno šire prema Soli, Usori i Zapadnim Stranama (Završju) pa i Donjim Krajima itd.

Zaštitnik Bosne je bio dugo vremena sv. Grgur Naziazenski. Uz pristanak pape Pija II kralj Toma uzima za bosanskog zaštitnika papu Grgura (1461 god.) (Fermedžin, Acta Bosnae, 244; Ivan Rengjeo, Novci bosanskih banova i kraljeva, Gl. ZM, 1943, 237-291); Vl. Ćorović, Teritorijalni razvoj bosanske države u srednjem veku, Glas SKA, 1935, I-17). Koncem XIV v. se pojam Bosne širi i na Podrinje, Drinu, dio Mačve i Župu Vrbas, trenutno i na Župu Dubicu. Najveće granice Bosna je imala u vrijeme vlade kralja Tvrtka i velikog vojvode Hrvoja Vukčić-Hrvatinića. Hrvoje se miješao u unutarnje poslove ugarsko-hrvatske države, tako da je postao i namjesnik kralja Ladislava Napuljskoga i tim proširio svoje posjede.

Dubrovčani su katkad identifikovali ime Bosna sa imenom Visoko koje je bilo u centru Bosne.

HERCEGOVINA. Zemlje Huma, Travunije i Podgorja prozvale su se Hercegovinom 1448 god. (resti, Chronica, str. 297, izd. N. Nodila 1893. god.). Prvi herceg bio je vojvoda Stjepan Vukčić-Kosača čiji su nasljednici nosili istu titulu. Službeno se zemlja zvala Ducatus Sancti Sabbae. Turski izvori spominju Hercegovinu tek 1454. god. Hranići su vladali i Mileševom gdje je pokopano tijelo sv. Save. Valjda se i po tome zemlja prozvala Ducatus Sancti Sabbae ukoliko još i prije nije ta titulatura postojala (Stojanović, Stare srp. pov. i pis., II, br. 818).

Vojvoda Stjepan Kosača je dobio naslov hercega prije 17-X-1448 godine. Vijeće umoljenih je odredilo da odgovori poslanstvu hercega Stjepana i da mu ujedno čestita novo dostojanstvo hercega, 1448. god. (respondendi ambaxiatori vayvode Stipani super ambaxiata exposita et congratulandi de nova dignitata cherzech acquisita…) (N. Jorga, Notes, II, 426 bilj.1). Po hercegovu dostojanstvu čitava zemlja, kojom je on tada vladao, dobila je ime Hercegovina.

BOSANSKO PRIMORJE. Od ušća rijeke Neretve do Kurila (Petrova Sela) nazivaju historičari Bosanskim Primorjem. To je područje bilo od X do poč. XIV v. u rukama humskih knezova. Kad su Dubrovčani kupili Ston i Stonski Rat 1333 god., nisu im ti novostečeni posjedi bili sigurni, te su tražili da ih osiguraju. Zato su područje od Stona do Kurila kupili od bosanske države 15-I-1399 godine. (Lj. Stojanović, Stare srp. povelje i pisma, I, br. 429; Dr. Gregor Čremošnik, Prodaja Bosanskog Primorja Dubrovniku god. 1399 i kralj Ostoja, Gl. ZM, 1928, str. 109-126).

Kralj Tvrtko je potvrdio Dubrovčanima Bosansko Primorje, 24-VI-1405 god. (Stojanović, o. c., I, br. 513).

Kad su Dubrovčani došli u posjed Bosanskog Primorja, zvanog „Terra Novae“, proglasili su da su tamošnji pašnjaci zajednička svojina cijelog stanovništva Republike i primijenili na taj teritorij svoj statut.

Marko Vego, ‘Naselja srednjevjekovne bosanske države’, Svjetlost, Sarajevo, 1975.

[PSGallery=1h5910a3x3q]

Podijeli.