Iako je u svakoj turističkoj brošuri navedeno da su u blizini Jerevana pronađeni ostaci tvrđave iz VIII vijeka prije nove ere, savremeni grad ustvari je nešto novijeg datuma. 1924. godine armenski arhitekta Aleksandar Tamanijan dobio je zadatak da na tlu malog grada od tridesetak hiljada stanovnika projektuje buduću metropolu nedavno osnovane Armenske Sovjetske Socijalističke Republike. Bio je to period u kojem su socijalisti barem estetski tragali za kontinuitetom sa prošlošću (nasuprot kasnijem ogoljenom soc-realizmu poznatom stanovnicima bivše Jugoslavije), što je u Jerevanu rezultiralo izgradnjom niza megalomanskih zgradurina zagasito crvene boje, ukrašenih tradicionalnim armenskim arabeskama. Te zgrade i dan-danas djeuluju impozantno,…
Autor: Gorčin
U Karsu su nam rekli da moramo do Ardahana, pa tamo hvatati autobus Istanbul-Tbilisi (48 sati vožnje) u 11 sati, „problem jok“. U Ardahan smo stigli u 10, autobusa nigdje, otišao jutros. Neki uposlenik na stanici, komunicirajući rukama, uspijeva nas nagovoriti da kupimo kartu do Posofa, gdje navodno ipak možemo stići autobus za Tbilisi. Stižemo u Posof, mjestašce visoko u planinama, petnaestak kilometara od tursko-gruzijske granice. Autobusa, naravno, ponovo nigdje. Nekim čudom jedan starac govori francuski, uspijevamo se dogovoriti da nas preveze do granice. Granicu prelazimo pješke, tamo nas čekaju dva pijana gruzijska taksista-zajebanta – dobrodošli u nekadašnji Sovjetski Savez!…
Sklupčani starac Mato iz Plužina imao je 1936. jednu poderanu šarenu košulju na staračkom tijelu i ravnih stotinu godina tamo negdje u ljeto. U avliji njegove kuće rasla je svilena maslina i imala kad se starac rodio nešto oko dvije godine. Jednog dana (bio je ponedjeljak) od razdrte košulje konopac napravio je da ugasi svoj dugi život taj Mato starac, koji je tako kao u njihalci jednoj umro, umro, umro, a stare maslinove grane malo se zanjihale, kao da su gledale je li proljeće izniklo vlati trave iz majske crvenice. Mak Dizdar, Vidovopoljska noć
Pjesma Modra rijeka je okrunila Dizdarev pjesnički put i njena hermetičnost i višeznačnost, njena melodija i njena struktura, u kojoj se ritam narodne pjesme i začuđujuća zvukovna orkestracija prepliću sa neslućenim naznakama nečega što se nagovještava, što postoji, a što se ne zna, privukli su mnoge koji su dali svoj sud o ovoj Dizdarevoj pjesmi. O njoj su pisali Vlatko Pavletić, Krunoslav Pranjić, Kasim Prohić, Enes Duraković, Marko Vešović i mnogi drugi. Gotovo svi koji su pisali o ovoj pjesmi pitali su se šta je to što tu pjesmu čini čudnom: da li ovu pjesmu treba shvatiti ”kao metaforu pjesničkog traganja za tajnom…
Nikto ne zna gdje je ona malo znamo al je znano iza gore iza dola iza sedam iza osam i još huđe i još luđe preko mornih preko gorkih preko gloga preko drače preko žege preko stege preko slutnje preko sumnje iza devet iza deset i još dublje i još jače iza šutnje iza tmače gdje pijetlovi ne pjevaju gdje se ne zna za glas roga i još huđe i još luđe iza uma iza boga ima jedna modra rijeka široka je duboka je sto godina široka je tisuć ljeta duboka jest o duljini i ne sanjaj tma i tmuša…
Povodom obilježavanja 94. godine od rođenja Mak Dizdara, Fondacija Mak Dizdar poklanja Vam pozadine za Vaš kompjuter, iPhone i iPad. Kliknite na veličinu zaslona koja Vam odgovara i uživajte u ovom skromnom poklonu. 320×480 (iPhone), 1024×768 (iPad), 1280×800, 1280×1024, 2560×1440, 1440×900, 1680×1050, 1920×1080, 1920×1200, 2560×1440
MAK DIZDAR 17. oktobar 1917. – 17. oktobar 2011. /…/ Al ostat će zato poslije mene Na prvoj kamenoj gromači Iz nekih dobrih I bolnih ruka Procvala Cvjetna Poruka Kada učini ti se da cilj tvoja je Svrhi tvojoj najbliža – Znaj da jest I tijelo to Njegovo Bilo Samo Časita Njegova Hiža Ti tijelo njegovo tek uze A tijelo to bijahu za njega – Zatvor njegov I njegove Suze /…/ Stihovima iz Makove “PORUKE” bilježimo dan njegova rođenja, trenutak kojeg će vrijeme dugo, s radošću i ponosno pamtiti Fondacija Mak Dizdar P.S. Nije li to Mak sinoć, ili jutros,…
SVECI I GRJEŠNICI Sjedili smo tog kasnog poslijepodneva u Velikom parku, pušili šuteći, dumali nešto svoje – ako smo uopšte i dumali. Ja sam gledao u stablo platana po kojem je plesalo sunčevo svjetlo i mislio kako me njegova kora podsjeća na leopardovu kožu. Rekao sam to Mrkom, a on je bacio kratak pogled, mrzovoljno povukao dim iz cigarete i rekao: “Mene podsjeća na debele Njemice na plaži, na moru kad im se koža guli s pocrvenjelih ramena…” Pošli smo taj dan u kino, Romaniju, igrao je neki film sa Barbarom Streisend i Robertom Redfordom, kod Privredne banke smo odigrali…
I think that Mak is the one who succeeded in pulling us out of that vicious cycle and pointed to a new, more interesting way in which we can interpret our own history and the question of belonging, in time as well as in space. For him, belonging on these two levels is indivisible. The fact that he wrote poetry rather than political or historical studies does not reduce the effect and significance of his poetry in the slightest. At the end of the day, did not Aristotle himself suggest that poetry can be a more serious and profound medium…
U Karsu – ponovo blato. Temperatura je pala na 13 stepeni, kiša pljušti, glavna gradska saobraćajnica je kompletno izrovana. Barem smo u centru i uskoro pronalazimo hotel “Bizim 2”. Put od Vana do Karsa bio je prava pustolovina, morali smo presjedati u Horasanu, nedođiji od dvadeset kuća negdje na sjeveroistoku Turske. Tamo smo jedini izašli i našli se na glavnoj i jedinoj “džadi” – svi su buljili u nas, djeca su se smijala našem očigledno besmislenom pitanju: “otogar?” Srećom je uskoro naletio autobus za Kars… Sjeveroistok Turske nudi spektakularne pejzaže: stotine kilometara netaknute prirode, stada krava nepreglednih veličina i tek…
Poslušajte partituru za gudački kvartet i recitatora “Kameni spavač” banjalučkog kompozitora i etnomuzikologa Vlade Miloševića.
Pogledajte epizodu serijala “Poetski teatar” posvećen Maku Dizdaru. Film je producirala TVSA, a scenario potpisuje Abdulah Sidran.