Autor: Gorčin

Autor teksta je magistar i polaznik doktorskog programa iz interdisciplinarnih humanističkih nauka na univerzitetu York u Torontu. U augustu 2011. godine sa Giustinom Selvelli, magistrom antropologije sa Venecijanskog univerziteta, putovao je istočnom Turskom, Gruzijom i Armenijom, tragajući za paralelama srednjovjekovne armenske i bosanske vizuelne kulture.   Na izlazu iz vanskog aerodroma, na krajnjem jugoistoku Turke, dočekalo nas je blato. Let iz Istanbula koštao je nekih pedeset eura – turski kapitalizam već je dogurao do nekoliko domaćih niskobudžetnih aviokompanija. Na aerodromu niko ne govori engleski, no nekako uspijevamo doći do taksija koji nas vozi do hotela “Aslan”. U centru grada vlada…

Povodom diskvalifikacije reisa Cerića književnih legendi (od Kulenovića… do Maka Dizdara) iz korpusa nacionalne književnosti, zato što se oni, u strahu od režima, za života nisu iskazali i deklarirali kao muslimani, a sve na mezaru nedužnog Nedžada Ibrišimovića, javnosti nudim izvod iz neobjavljene knjige, moga oca,  Esada Bibanovića, Svjedočanstvo jednog vremena – Kulen Vakuf 1941 – 1945, koji ilustrira jedan od više životnih perioda Makovog stradanja. Kao što nepoznavanje zakona ne amnestira krivca, tako i neupućenost u stradalničku biografiju Maka Dizdara, ne amnestira reisa Cerića. Likvidacija “Narodne prosvjete” Esad Bibanović je zabilježio: „…Izdavačko preduzeće “Narodna prosvjeta” je formirano…

Posjetite web-stranicu namijenjenu promociji kulturnog, ekološkog i seoskog turizma u Stocu i okolini. Web-stranica je nastala u sklopu projekta Fondacije Mak Dizdar “Stolac – mileniji u jednom danu”. www.visitstolac.com

Zvao me nekidan u dva iza ponoći Kožo da ispriča vic. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic. Elem, sjede za ručkom Silvio Berlusconi i njegova najmlađa kćerka Eleonora… “Čekaj, čekaj”, prekinuh ga ja, “talijanski premijer?!” “Ja, Berlusconi”, čudio mi se Kožo. “A Mujo i Suljo?” “Čut ćeš na kraju”, iznervirao se on. Elem, upitala Eleonora oca: “Tata, što je to ljubav?” “Eh, ljubav”, uzdahnuo je Silvio, “ljubav je kad upoznaš bogatog gospodina koji te privatnim avionom odvede na ručak u Veneciju, pokloni ti platinastu karticu za shopping, pa ti kupi Ferrarija, vilu u…

/…/ Navikao sam davno na tvoje pohode Kao na neke velike bolesti Što stižu iz daleka Kao na goleme ledene i strašne vode Što donosi ih sve jača Ova noćna rijeka Tmača /…/ Mak Dizdar: Poruka Čovjeka bez vjere ne može ni biti. Od roditelja učeći, ja vjerujem u ono što sam, sam za sebe, nazvao – „božanstveno ljudsko“. Nisam, avaj, religiozan u okvirima ceremonijalnih igrokaza služenja bogovima i njihovim agenturama i agentima na Zemlji. Nisam zato jer sve oficijelne svjetske religije su – po mojemu rasuđivanju – pred misterijom bitka logično, pa i sasvim razumljivo, objašnjivo i prihvatljivo,…

Preneseno sa: TAČNO.NET Stolac, Slovo Gorčina – 40 godina sjećanja i počasti velikom Maku (*)  ili kako je Makov „Štit“ stigao na korice matematičkog priručnika     Naša je ljubav počela tek u jesen 1972 godine. Kasno za oboje! Mak je tada već cijelu godinu dana boravio u nekom drugom (pravednijem) svijetu, za kojeg svi vjernici, pa i oni najslabiji,  vjeruju da ipak postoje. Barem kada nam se tamo preseljavaju dragi ljudi; oni koje ne želimo trajno izgubiti. Dakle,  Mak je tek otišao, i ostavio neizbrisiv trag u pjesništvu bivše nam države. Ja sam tek dolazila u te iste poetske prostore, ostavljajući…

Prošlonedjeljni oproštaj u Sarajevu od književnika Nedžada Ibrišimovića, osim jednodušnih iskaza poštovanje za njegov doprinos bosanskohercegovačkoj književnosti i njegovo traženje i vlastitog likovnog izraza – kao valjda i sve drugo u bosanskohercegovačkoj stvarnosti – nije mogao proći i bez ideoloških političkih konotacija za koje se u svom govoru o piscu pobrinuo reis Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Dr Musfata Cerić. Nakon što je rekao kako će o Ibrišimoviću govoriti „kao jednom od nas, našem džematliji, muslimanu, Bošnjaku, ličnosti čija je životna lađa nakon burnih brodoloma i iskušenja u prošlom sistemu, kakvim smo manje više svi bili izloženi, pristala i potpuno se…

Ne sjećam se kada sam prvi put čuo za armenske „hačkare“, srednjovjekovne nadgrobne kamene ploče, ukrašene stiliziranim križevima i drugim simbolima. Listajući, nekoliko godina kasnije, Leksikon  stećaka, saznao sam da je i Šefik Bešlagić pomislio na njihove sličnosti sa stećcima: na kraju ove knjige nalazi se jedna fotografija hačkara sa kratkom bilješkom o mogućim analogijama. Bio je to, međutim, jedini podatak o hačkarima u stručnoj literaturi o stećcima. Iako na reprodukcijama u oskudnoj literaturi na nekoliko zapadnih jezika nisam naišao na više od površnih sličnosti sa stećcima, nadao sam se da bi temeljnije istraživanje originalnih hačkara ipak moglo rezultirati pronalaskom…

Piše: Boris Dežulović (Oslobođenje) Udario me nekidan u dva iza ponoći Kožo nogom u cjevanicu. Ima on taj običaj, u gluho doba noći iz čista mira udari ljude nogom u cjevanicu. Nije to smiješno, kažem ja. Nisu ni vicevi, veli on, pa ih svejedno objaviš. E, kad smo kod toga, imam ja jednoga, dobacio Durmo sa šanka. A Durmo na bolovanju, dosađuje se, pa navratio u kolumnu. Elem, otvorio Mujo ćevabdžinicu u Washingtonu. Mjesec dana sve američke novine pisale kako se u Washingtonu otvara prva Mujina samostalna ugostiteljska radnja u Sjedinjenim Državama, Pennsylvania Avenue na dan otvaranja bila zakrčena ljudima,…

14. jula navrišilo se 40 godina od smrti Maka Dizdara

U petak, 3. juna 2011. godina, u Stocu  je usvojen važan dokument kojim kulturni djelatnici BiH predlažu niz mjera u cilju sistematskog reformisanja kulturne politike koja bi u budućnosti trebala polaziti od umjetnika i obuhvaćati sve gradove nače zemlje. STOLAČKA DEKLARACIJA O KULTURI U BOSNI I HERCEGOVINI Dosadašnji rezultati pokazali su kolika je snaga i potencijal umjetnosti i kulture u našoj zemlji. Kulturna djelatnost čini da postajemo bolji ljudi i bolje društvo, nezamjenjiva je u procesu pomirenja, ima spektakularan uspjeh u predstavljanju Bosne i Hercegovine u svijetu, i ključna je kao edukacijski i civilizacijski proces u Bosni i Hercegovni. Narodi…

General franjevačkog reda izvještava provincijala u Asiziju o uspjesima franjevaca bosanske vikarije u Bugarskoj. Dragi ministre! Jučer od slavnog ugarskog kralja Ljudevita i od bosanskog vikara radostno sam primio nieke listove, svakim duha milinjem prepunjene… Ovimi listovi prijavljeno mi je, da od skora Gospodin po svojih slugah, braći našega reda, bosanske vikarije, tako velika djela izvadja, da premda so oni mlogi brojem, nisu ipak dovoljni, da trčeće na preporadjajuće kupalište okrste, nit da podjele ljudem svete tajne. Medju ostalimi jedno obznanit želim: na molbu velekrstjanskog i velepobožnog ugarskog kralja moj bosanski vikar poslao je u onu pokrajina (tj. Bugarsku), kraljevstvu…