Autor: Gorčin

“To su nekakve predstudentske i studentske nostalgije. U toj generaciji kojoj sam ja pripadao, od španjolskih pjesnika, nešto latinoameričkih, Tina, Matoša i nešto manje Krleže, Mak je bio u najužem izboru onih čiji si bar pet, šest pjesama morao znati, ako si želio naći neku dobru curu ili ako si htio popiti čašu dobroga vina.” Slaven Letica Nikolina Pavleković, www.javno.com

– Ovo je žarište, najljepša moguća kulminacija onoga što smo ja, kao Makov sin, i moja dva sina nakon osam godina postojanja fundacije Mak Dizdar mogli postići – tim je riječima Enver Dizdar započeo razgovor s nama po završetku zagrebačke promocije dvotomne monografije svoga oca, koja je u Kulturni centar Veleposlanstva BiH u Zagrebu privukla brojne štovatelje Makova lika i djela. Knjige ‘Slovo o Maku’ i ‘Slovo Makovo’ redom su izbor kritika i eseja objavljenih o njegovom radu i izbor iz najpoznatijih Dizdarevih zbirki. Četiri godine sam se borio s administracijom u Bosni da je uopće osnujem i kad sam…

Uz narodnu književnost i stvaranje na orijentalnim jezicima, kao treći tok književne aktivnosti Bošnjaka do 1878. godine pokazuje se njihov književni rad na bosanskom jeziku i arapskom pismu, tzv. alhamijado literatura (iskvareno od arapske riječi “el-adžemijje” – strani, nearapski), koja se kao nacionalno-regionalna pojava javila u krajevima koji su bili pod uticajem arapsko-turske pismenosti. U ličnom dopisivanju na narodnom jeziku Bošnjaci, i to većinom begovi i njihove žene, služili su se bosančicom, kurzivnom bosanskom varijantom ćirilice, koja nije učena u školi nego je, kao i narodna književnost, predajom prelazila s koljena na koljeno, ali na bosančici, izuzev krajišničkih pisama kao…

– Volim poeziju Maka Dizdara, volim njegov način razmišljanja. Bio je velik čovjek. Volio je Bosnu i razumio je Bosnu. A preko pjesama Maka Dizdara Bosna se može zavoljeti i razumjeti, rekao je za Oslobođenje predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić nakon polusatnog susreta sa sinom Maka Dizdara Enverom, njegovom suprugom Suadom te njihovom djecom Borom i Gorčinom u Uredu predsjednika na zagrebačkom Pantovčaku. Predsjednik Republike Mesić primio je obitelj velikog bosanskohercegovačkog pjesnika u povodu promocije dvotomnog izbora iz poezije Maka Dizdara i esejistike o Makovom poetskom djelu. Razgovaralo se i o Fondaciji “Mak Dizdar”, koja je utemeljena 2000. godine, a…

Najbolje podatke o tome što su Srbi radili dobio sam iz njihove vlastite propagande. U banjalučkom štabu major Milovan Milutinović sjedio je za pisaćom mašinom trtljajući sumorne priče. “Pod ovim vrućim balkanskim nebom”, počeo je jednu svoju priču, “izrađivane su u ogrlice of ljudskih očiju i ušiju, lubanje su razbijane, mozgovi su prosipani, vađena su crijeva, ljudska i dječija tijela bila su izbodena bajonetama, i sve je to još jednom postalo dijelom folklora neprijatelja srpskog naroda”. Dokument je imano naslov “Polaganje (sic) nasilničkih ruku na srpske žene”, i njegova temeljna tvrdnja bila je da Muslimani i Hrvati vrše genocid nad…

Odavno se zna da sve ratove prate laži; o nekima jedino laži ostanu kao istine. Međutim, o Bosanskom ratu mora se saznati i govoriti istina ne zbog morala kao odrednice individualnog i kolektivnog djelovanja, nego zbog same egzistencije savremenog sveta i budućnosti u kojoj je humanističkoj civilizaciji kao utopiji – alternativna apokalipsa. Kada govorimo o Bosanskom ratu, reč je o opasnoj obmani i manipulaciji koja posledično daleko prevazilazi muslimansko, srpski i hrvatsko pitanje, dakle, naroda koji su goneći se međusobno lili krv i jedno drugom palili kuće i bogomolje, nesvesni da će zbog njihove krvi drugi narodi iz istih razloga…

Teška situacija u gradu, i opasni prelasci preko piste dovodili su mnogo ljudi na razmišljanje o izgradnji podzemnog puta. Dakle, ideja o kopanju tunela postojala je u narodu, a posebno kod onih ljudi koji su bježeći od snajperskih metaka na Sarajevskom aerodoromu tražili bilo kakav zakon. I ljudi iz Generalštaba bosanske vojske, takođe su se bavili mišlju o komunikaciji ispod aerodroma. Prvi pokušaj je bio da se pronađe poprečna drenažna cijev, koja se nalazila ispod aerodroma, i koja je korištena za prikupljanje podzemnih voda. Ta cijev mogla se privremeno koristiti kao komunikacija. Međutim, zbog nemogućnosti pronalaska plana aerodroma, ta ideja…

Počitelj. Na jednoj nozi stoji, jednim se stopalom drži zemlje, i to ne celim. Nije lak ni udoban položaj. Nije vesela mogla biti istorija ovog čudnog utvrđenog naselja čiji je sav smisao bio oduvek u tom da je utvrđeno, a naselje je samo po nuždi i uzgred. Za šest vekova biti grad od kamena, u strmoj, krševitoj i tesnoj dolini Neretve, na teškom i izloženom mestu („zemlji na ćenaru”) nije laka stvar ni zavidna sudbina. Mučni su morali biti i teški kastelani, dizdari i kapetani koji su u toku vekova, prvo hrišćanskih a zatim osmalijskih, sedeli u najvišoj od ovih…

Tokom rasprave na jučerašnjoj sjednici Predstavničkog doma, poslanik Marko Vešović kazao je da ga cijela situacija oko izmjena Zakona o socijalnoj zaštiti podjseća na narodnu bosansku priču o slijepcu koji je prosio i hadžiji. „U jednom trenutku fes s novčićima ispred slijepca pokupio je hadžija. Slijepac ga upita: Kako to da hadžija krade od slijepca? Hadžija odgovori protupitanjem: Kako znaš da sam hadžija?, a slijepac mu na to reče da samo hadžija može krasti od slijepca. E, Vi, premijeru, mene podsjećate na tog hadžiju”, kazao je Vešović. Potom je uslijedila salva replika iz redova SDA. „Svjedoci smo da pojedinci u…

Na ovom mestu u paramparčad se razbija jedna (ionako već dvadeset godina prisutna i isto toliko licemerna) kukumavka i stare i nove srpske parapolitičke misli o „razbijanju suverenih, međunarodno priznatih država”. Naime, nemaju oni načelno ama baš nikakav problem s tim: državu se ne sme ni stvarno (slučaj Kosovo) ni tobože (slučaj Vojvodina) „razbijati” samo u slučaju kada se ta država zove Srbija; ako se država, međutim, zove na primer Bosna i Hercegovina, onda to „razbijanje” ne samo da nije nešto loše, nego je čak vrlo preporučljivo, za diku i ponos. Uzgred, isto je (poželjnost njenog „razbijanja”; v. zaumni projekt…

Mitologija, ta divna bajka o oblicima ljudske nedoumice, biva uništena matematičkom jasnoćom pojmova. To je tkivo koje ne podnosi odveć jaku svjetlost. Biti naivan – to u ustima suvremenog čovjeka zvuči kao vapaj. I sasvim je neizvjesno da li su pjesnici još jedina velika djeca koja svojom težnjom prema čistim oblicima ne izazivaju smijeh nego ganuće. Možda je to nemoć iz koje će se, kao u svečanoj vatri pjesnikovog nadahnuća, roditi usna da u neminovnom pomirenju takne hladne, oštre forme moderne industrijske zbilje. Ali i samo stvaranje, unatoč vlastite iluzije o bezgraničnoj slobodi, postaje žrtvom specijalizacije. Tu se odjednom zbiva…

Intenzivno pripremana i rađena nekoliko posljednjih godina, definirana kao krunski događaj obilježavanja 90. godišnjice rođenja Maka Dizdara, u Sarajevu se nedavno pojavila, u izdanju Fondacije Mak Dizdar, po mnogo čemu nesvakodnevna, pa i sasvim ekskluzivna – dvotomna monografija posvećena Makovom poetskom stvaralaštvu. „Slovo Makovo”, prva knjiga monografije, obimni je izbor iz cjelokupnog poetskog opusa Makovog. Druga knjiga monografije, „Slovo o Maku”, bavi se onim najznačajnijim ili najinteresantnijim što je, kod kuće i u svijetu, o ovoj velikoj poeziji pisano. Tako je jedno epohalno pjesničko stvaranje prvi put i doslovno integrirano, objedinjeno i srođeno u  jedinstven svijet sa izazovom njegova otkrivanja,…