Autor: Gorčin

2. maja 2009. u 19:00 h u prostorijama galerije Makove hiže u Stocu biće otovorena izložba grafika članova Laibach, muzičkog krila slovenačke umjetničke grupacije Neue Slowenische Kunst (NSK). Riječ je o jedinstvenoj seriji grafika koja je štampana u samo 65 multioriginala. Govoreći o Laibachu, slovenački filozof/teoretičar kulture Slavoj Žižek, čiji počeci također sežu u grupu NSK, u jednom članku iz 1993 rekao je sljedeće: „U procesu dezintegracije socijalizma u Sloveniji, [Laibach] je predstavio agresivnu i nekonzistentu mješavinu staljinizma, nacizma i ideologije krvi i tla. Prva reakcija prosvijetljenih ljevičarskih kritičara bila je da Laibach protumače kao ironičnu imitaciju totalitarističkih rituala; međutim,…

Bila jednom 1878. i bio Hadži Loja i okupacija, bio Waldtstadten i Szapary, bila Bosna – – a onda su po toj Bosni fosforescirali oglodani kosturi sedamdesetosmaških ustanika i nad njima sablasno zavijala psetad, po vješalištima se njihali dugi istegnuti i ucrvani leševi i od toga je zaudaralo nepodnošljivo i avetinjski se vuklo kroz tople i sparne be-ha posavske noći, žabe su po adama zdušno kreketale, Waldtstadten i Szapary su svojim kavalerijskim čizmama udarali bule i vlahinje u trudne trbuhe i hroktali kao nerasti nad sanenim golokrakim ženama, naši su pčevi tada bili u bešikama i prestravljeno se gicali nožicama…

Golubić, Mustafa, politički radnik (Stolac, Hercegovina, 1891 – 29. VII. 1941). Rodio se u zanatlijskoj porodici. Kao srednjoškolac, posle aneksije Bosne i Hercegovine 1908 emigrirao u Srbiju, gde je završio realku i upisao se na Tehnički fakultet koji je, međutim, ubrzo napustio i prešao na Pravni fakultet. Idejno je pripadao nacionalnorevolcionarnoj omladini Bosne i Hercegovine. Sarađivao je sa Bogdanom Žerajićem, Vladimirom Gaćinovićem, Danilom Ilićem i drugim istaknutim omladncima. Sa Gaćinovićem i Ilićem kao dobrovoljac uzimao aktivnog učešća u mnogim borbama u Staroj Srbiji i Makedoniji. Isto tako kao dobrovoljac borio se u srpskoj vojsci u toku balkanskih ratova i u…

U srijedu naveče 8. rebi’ al-ahira (24. oktobra) 1697. zadesila je Sarajevo najveća nesreća. Te noći je gotovo sve u pepeo pretvoreno, nakon što ga je toga dana potpuno opljačkala vojska autrijskog vojskovođe Princa Eugena Savojskog i mnogo roblja odvela. Do ove katastrofe došlo je na ovaj način: Poslije poraza turske vojske kod Sente 11. septembra 1697., kada je poginuo i veliki vezir Almas Mehmed-paša i mnoštvo paša i dostojansvenika, između njih samih osamnaest beglerbega, odlučio je Princ Eugen Savojski, nakon što je saznao da je bosanski vezir Korča Gazi Mehmed-Paša svisnuo od žalosti i da je Bosna bez vojske,…

Rat u Stocu zvanično je počeo 1992, kada su srpske snage zauzele grad. Ali mnogo se ljudi sa tugom prisjeća jednog incidenta koji se dogodio šest mjeseci ranije, kada je spomenik za pale partizane iz Drugog svjetskog rata dignut u zrak. Spomenik je bio smješten ispred škole. Danas su Hrvati na isto mjesto postavili bistu Ivana Musića, jednog od vođa hrvatskog otpora tokom hercegovačkog ustanka. (1875-1878). Srpska okupacija Stoca nije naišla ni na kakav otpor. Srbi su uspostavili vojni logor izvan grada, ali nije bilo nikakvih borbi, i gotovo nikakve pljačke i ubistava kao što je to bio slučaj u…

U smiraj dana, četrnaestog srpnja ove godine, ugasio se život pjesnika Maka Dizdara. Ova bolna vijest pretekla je naše iznenađenje, pojačavajući, odjednom, uspomenu na tog dragog čovjeka. A samo nekoliko trenutaka prije sjedili smo zajedno, razgovarali, planirali za sutra… Pun snage i ozaren suncem, za vrijeme boravka u Hercegovini i na moru, zračio je zadovljstvom. Ptom jednostavno – smrt. Ali, neka je smrti oprošteno. Pjesnici su u dosluhu sa smrću u onoj istoj mjeri koliko su vezani za život. Ili – na onaj isti način koliko su predani poeziji. Mak je bio zaljubljen u svijet svoje poezije, u zavičaj, u…

Na Zapadu se općenito smatra da su nedavni ratovi u Hrvatskoj i Bosni bili “etnički sukobi”, nastali ključanjem opskurnih, ali žilavih etničkih mržnji među lokalnim stanovništvom. Cijeli taj pristup temi je suštinski pogrešan: on zanemaruje primarnu ulogu političara (prije svih, srbijanskoh nacionalkomuniste Slobodana Miloševića) u izazivanju sukoba na političkom planu, a posebno činjenicu da te ratove nisu poveli obični civili, već odozgo dirigirane oružane snage. Diskurs o “vjekovnim etničkim mržnjama”, kao karakterizacija povijesti ovih regiona, uveliko je pogrešan; nikad nije bilo “etničkih ratova” u “drevnoj” povijesti Bosne ili Hrvatske, a jedini sukobi koji su u sebi dijelom nosili etnički karakter…

U ovoj tački krije se najunutarnjija proturječnost bh. etnopolitike. Iz rečenog ne samo da nije jasno kako će “uspostavljanje i ostvarivanje specifičnih prava konstitutivnih naroda”, za koja smo već utvrdili da ne znamo tačno šta su, pripomoći “uspostavi ekonomskih, socijalnih, političkih, kulturnih i drugih uvjeta za ostvarivanje međunarodnih standarda ljudskih sloboda i prava”, nego i najpovšniji uvid u etnički konstituiranu strukturu dejtonske države i njenu političku praksu ukazuje nam na to da se u tome – specifičnim pravima konstitutivnih naroda, odnosno političkom primatu arbitrarno određenih kolektivnih prava nalazi najveća prepreka za “ostvarivanje međunarodnih standarda ljudskih sloboda i prava”. Nije naprosto…

O Sarajevu, sarajevskoj čaršiji i njenim znamenitostima pisalo je više stranih putnika. Njihovi su podaci u pogledu broja kuća, džamija i drugih zgrada često pretjerani, dok ono što se odnosi na čaršiju odgovara najviše stvarnom stanju. Kako su za ovu radnju od osobitog interesa baš ti podaci, to ćemo ih ovdje ogledati do kraja XVII stoljeća, kad je ovaj grad bio od neprijateljsko vojske 1697 godine pretvoren u gomilu pepla. Sarajevo se nakon toga požara popravilo, ali u XVIII i XIX stoljeću nije zadobilo svoj stari izgled. Njemu se ipak nije dogodilo ono što makedonskom Skoplju, nakon slične katastrofe za…

Gotovo pola milenija od propasti kasnoatničkog društva do afirmacije srednjovjekovnih slavenskih društvenopolitičkih zajednica u velikoj je mjeri neistražen i historijski nepoznat period. Koliko je, uz pomoć crkvenih organizacija, u tim vremenima vegetirala latinska i grčka pismenost, teško je reći. Kristijanizacija krajeva zapadno od Bosne bila je završena već početkom IX, a istočnih polovinom istog stoljeća, no u Bosni ona nije okončana ni sto godina kasnije. Ime Bosne i njen identitet neosporni su od prve polovine X st. No, od samog početka tog srednjovjekovnog društvenopolitičkog žića, ova je zemlja opet u znaku preplitanja suprotnosti Istoka i Zapda. Ne radi se samo…

Govor o kulturi odnosno govor o onim pojavama što sadržajem ulaze u okvir onog što određujemo tim pojmom, motiviran je nalčešće praktičnim razlozima, tako da su relativno česti dijalozi, polemike, čak i ozbiljnija teorijska razmatranja, predmetno usmjerena na analizu fenomena kulture, izvanjski određena i podstaknuta. Ono što bi, u stvari, trebalo održavati trajnu kritičku budućnost, tj. budnost našeg duha pred pitanjima koja su eminentno ljudska ukoliko se izvorno tiču samog smisla čovjekove egzistencije, bolje reći njenog jedinog smisla, biva prepušteno determinaciji spoljašnjih faktora, koji tematsku raznovrsnost nisu u mogućnosti da saberu u onaj suženi prostor značenja iz kojega potiču bitna…

Dragi Nesime, kao što znaš, mi smo zadnjih godina često diskutirali o odgovornosti svakog čovjeka prema svojim bližnjima. Tada sam često kritizirao da umjetnici zauzimaju premalo utjecaja u kreiranju društvenog zajedništva. Postoji samo mali dio umjetnika koji se pored svog rada angažiraju i društveno-politički. I tvoje mišljenje je bilo, da umjetnik već kroz same svoje radove dovoljno utječe na svoj kulturni krug. U međuvremenu nastali razvoj situacije u bivšoj Jugoslaviji i posebno u tvojoj domovini Bosni i Hercegovini, tebe prisiljava na boravak u Njemačkoj. Iz početno planiranih mjesec dana nastala su tri mjeseca. Nakon ova protekla tri mjeseca bez vize,…