Autor: Gorčin

Govoreći o općim životnim temama, koje su oduvijek preokupirale religiju i filozofiju, ali i poeziju, Mak Dizdar je nastojao da u vraćanju vjerovanju pripadnika Crkve bosanske, Dobrih Bošnjana, iskaže tu vjekovnu muku srednjovjekovnog bosanskog čovjeka jezikom koji je spoj savremenog idioma i dalekog jezičnog idioma svojih predaka, pokazujući istovremeno muku i dramu savremenog čovjeka. Spajajući zavičajno i univerzalno, Mak Dizdar na taj je način pokazao da te općečovječanske teme mogu biti iskazane i jezikom Bosne i njenih dalekih predaka. Ustvari, taj starobosanski jezik ovaj pjesnik nije smatrao mrtvim, nego nepravedno zaboravljenim i odbačenim, pa je u pjesničkoj verbalnoj preobrazbi stara…

Read More

Dvotomno izdanje Fondacije Mak Dizdar, koje po prvi put u dvije knjige ujedinjuje Makovo cjelokupno poetsko djelo i ono najznačijnije što je o njemu pisano, promovisano je 29. Decembra 2008. u Bošnjačkom institutu. Promotori su bili Amila Buturović, profesor orijentalistike na kanadskom univerzitetu York, Enver Kazaz, profesor književnosti na Sarajevskom unverzitetu i autor predslova “Slova o Maku”, te pjesnici Marko Vešović i Mile Stojić. Prisutnima se takođe obratio predsjednik Fondacije Mak Dizdar Enver Dizdar.[PSGallery=1n30xhnghg]

Read More

U Dizdarevoj pjesmi Razmirje rađaju muškarci. Što, dakako, podsjeća na biblijske rodoslove: „Abraham rodi Isaka; Isak rodi Jakova; Jakov rodi Judu i braću njegovu; Juda rodi Faresa i Zaru s Tamarom; Fares rodi Esroma, Esrom rodi Arama; Aram rodi Aminadaba; Aminabad rodi Naasona, Naason rodi Salamona; Salamon rodi Boaza s Rabom, Boaz rodi Obeda s Rutom; Obed rodi Jeseja; Jesej rodi kralja Davida”. Kao što vidimo, u jenađeljski rodoslov uspjele su da se prokijumčare tri žene kako bi s muškima podijelie muku rađanja. Ali muški porođaji u Razmirju pute i ka feudalnim rodoslovima kojih ima i u Dizdarevoj antologiji Stari…

Read More

U davno u slavno u bana Stipana Drugog Vukcu se rodi sin Vučihna Tad vrati se s grčkih strana S deset uboja s deset rana – On zgibe tako u službi vjernoj Za svoga gospodina U vrijeme bana i kralja Tvrtka Vučihna Vučić rodi sina Vuka U vjernoj službi za svog gospodina Ubi ga tagda negdje na razmirju Ungarska carska ruka I Vukić njegov rodi sina Vukajla Poželiv zdravlja i snage da bude Hude ga tad turačke sablje pogube Za smjernu i vjernu službu Za svoga gospodina U vrijeme kraljice naše Jelene Grube U jednom zapisu dijaka kralja Ostoje Ovakvi…

Read More

Značajno je da gajenje oba skupa vrijednosti u osmanskoj Bosni, lokalnih i translokalnih, nije uvijek zahtijevalo poseban socijalni status, jezički sistem i svetost iskustva, niti je impliciralo otpor prema ortodoksiji ili ortopraksiji određenog vjerskog sistema. Mnogi izvori zapravo ističu da se zajednice bosanskih katolika, pravoslavaca ili muslimana nikada nisu sistematski opirale ili podržavale svoja ekskluzivna “zvanična” ili “popularna” vjerovanja i prakse ili negirale jedan sistem vrijednosti nasuprot drugog  na temelju društvenog statusa. Ono što izvori zapravo nude su izvještaji o miješanju niske i visoke kulture, svetog i profanog, i standardizovanog i narodnog jezika unutar i preko granica pojedinih vjerskih kultura.…

Read More

Bogumilski skulptori, slobodni od svake artističke manire svoga vremena, promatrali su stvari i pojave oko sebe na svoj vlastiti način, i oni su u tome poslu bili, nema sumnje, neka vrsta izumitelja. Ovi umjetnici živjeli su u izolaciji bosanskih planinskih šuma, u prostorima za prometne prilike onog vremena ogromnim: od Jadrana do Save put preko bosanskih prašuma trajao je tri nedjelje. Sjeverni slovjenski došljaci, pred zidinama bogatog antemurala talasokratskog bizantinskog dalmatinskog temata, meso za galije mletačke i lomače latinske i grčke, u panici pred svime što je za ove heretike kao civilizacija predstavljalo sigurnu smrt, ovi skulptori nijesu djelovali u…

Read More

V’ ime otca i sina i svetoga duha. Az sveti Grgur, a zovom ban Stjepan, sin gospodina bana Stjepana, po milosti božijej gospodin vsim zemljam’ bosan'skim, u Soli i Usori i Dolnjim krajem, i Hlmske zemlje gospodin, i brat moj knez Vladislav: Bi milost naju knezu Vlkoslavu, sinu kneza Hrvatina Ključkog, jere ostavi hrvatskoga gospodina i Bapšiće, – naju milost djela. I dasva mu u djedinu i isklad u vijeku, jemu i jegovu posljednjemu, dokole je naše sjeme u Bosni i dokole je vjeran nam Vlkoslav. A ni jednomu jegovu bratu ne dasmo, ni sinovcu jegovu, razvje knezu Vlkoslavu. I…

Read More

Bosanski nadgrobni spomenici prate tok naše likovne civilizacije od IX stoljeća pa do pada Bosne, zemlje patarenske, godine 1463. Bosna je bila manihejska i bogumilska vjekovima, i ona je to ostala sve do svoje političke katastrofe pod papom Piom II, humanističkim laureatom i tršćanskim biskupom Enejom Silvijem Piccolominijem. Bosna je bila „refugium haereticorum“ zapadnoevropskog manihejskog svijeta, sjedište manihejskog Antipape i moralno-intelektualni centar albigenskog otpora poslije pada Provanse. Ovi bosanski nadgrobni spomenici, koji nam poganski prkosno govore o životnim radostima, o plesovima, o ljepotama lova, životinja i bilja, očit su dokaz jakog artističkog i moralnog nonkonformizma, koji je trajao stoljećima. Prvi,…

Read More

BOSNA. Ime Bosne nije lako protumačiti, tj. nije lako riješiti odakle dolazi ime oblasti Bosna. Bilo je o tome više teorija, ali je najvjerovatnija ona koja tvrdi da je ime oblasti Bosne došlo od rijeke Bosne (Jelenić dr. fra Julije, Problem imena Bosne, Franjevački Vijesnik, 1930, 1-5; Taloci Lj., O značenju imena „Bosna“, Gl. ZM, 1899, I). Konstantin Porfirogenet spominje Bosnu u X v. pod imenom Bosone (Rački, Doc., 407). Ona je tada pripadala Srbiji obuhvatajući samo centralni dio: od Rame do Vranduka, od Drine do Vrbasa. Dubrovčani uvijek razlikuju pojam Bosne u Srednjem vijeku od onoga iz doba turkse…

Read More

U ime oca i sina i svetoga duha, amin. Ja, Ivan, saučesnik u skrbi i u kraljevstvu božijem sudionik, kada na tajnoj večeri padoh na grudi gospoda našeg, Isusa Hrista, rekoh: – Gospode, koji će te izdati? A gospod mi odgovori: – Onaj što umoči u zdjelu zajedno sa mnom, u njega će ući Satana i on će me izdati. I ja rekoh: – Gospode, prije nego li je Satana otpao, kakvu slavu imađaše kod Oca? A on mi kaza: – Bijaše uzmnožnik nebesni kod prijestolja gospodnjeg i naredbenik nad svršiteljima što služahu Oca. I dok ja sjeđah uz skute…

Read More

Az, rab božiji Matej, imenom ban bosn'ski Ninoslav, klnu se obćini dubrovačkoj: Da stoji s vami u mir i u vsaku pravdu – kako su stali i moji stari. I da svobodno hodite u mojej zemlji – da vi nije desetka nikogare. Ako vi tko učini krivinu mojih kmeti – da se pri pred’ mnom. A ako vi ja pravine ne učini, to – to ja kriv. I, ako se razratite s kraljem s raškim – da vas ne dam, s vsim vašim dobitkom. I da vi uhranu. I čto se učinilo prije ili poslje – da se pri. I…

Read More

U jesen 1992., nakon što sam održao predavanje o Hitchcocku na jednom američkom kampusu, jedan od posjetilaca srdito me je zapitao: kako možete govoriti o tako beznačajnom predmetu dok vaša bivša država umire u plamenu? Moj odgovor je bio: kako Vi u SAD-u možete govoriti o Hitchcocku? Nema ničeg traumatičnog u tome da se ja ponašam kako dolikuje žrtvi i svjedočim o strašnim događajima u mojoj zemlji – takvo ponašanje mora izazvati sažaljenje i lažni osjećaj krivice koji je negativ narcističkog zadovoljstva – tojest, svijesti mojih slušalaca da je njima dobro dok se stvari za mene odvijaju loše. Ali ja…

Read More