Autor: Gorčin

U ime oca i s(i)na i s(ve)toga d(u)ha. Ja ban’ bos'n'ski Kulin’ prisezaju tebЪ kneže Kr'vašu i v'sЪm’ građam’ Dubrov'čam’ pravi prijatelj'biti vam'od'selЪ i do vЪka i pravi goj dr'žati s'vami pravu vЪeu dokolЪ s'm’ živ. V'si Dubrov'čane kire hode po mojemu vladanju tr'gujuće, gdЪ si kto hoće krЪvati godЪ si kto mine pravov’ vЪrov’ i pravim’ sr'(d’)cem’ dr'žati je bez'v'sakoje z'ledi raz'v'Ъ što mi k'to da svojov’ voljov’ poklon’. I da im'ne bude od'moih'čest'nikov sile I do kolЪ u mene budu dati im's'vЪt'i pomoć’ jajire i sebЪ kolikore moge bez’ v'sega z'loga i primis'la. Tako mi b(og’) pomagaj i…

Trebalo bi opet naučiti da slušamo kako dažd pada pada Trebalo bi se odkameniti i poći bez osvrtanja kroz kapiju grada Trebalo bi ponovo pronaći izgubljene staze od one plave trave Trebalo bi u obilju bilja zagrliti panične makove i mrave Trebalo bi se iznova umiti i sniti u jasnim kapima ozorne rose Trebalo bi onesvijestiti se u tamnim vlasima neke travne kose Trebalo bi načas stati sa suncem svojim i sjenkom svojom stasati Trebalo bi se konačno sastati sa već davno odbjeglim vlastitim srcem Trebalo bi se odkameniti i proći bez osvrtanja kroz kamenu kapiju ovog kamenog grada Trebalo…

U opisu (koji daje Moše bin Rafael Attias), koji počinje 1819. godine, Derviš Ahmed, islamski mistik koji je živio u Travniku, bio je na glasu kao otpadnik. Iz nekog nepoznatog razloga ova osoba je došla u konflikt sa jednim travničkim Jevrejom po imenu Benjamin Pinto. Derviša Ahmeda su osmanske vlasti uhapsile i pogubile. Drugi derviši su potom objavili da je Derviš Ahmed bio Jevrej po imenu Moše Haviljo. Također je navedeno da su Pinto i neki jevrejski ortcai skovali zavjeru da kazne Mošu Havilja za vjeroodstupništvo. Ružda-paša je reagirao na ovaj slučaj napadom na Jevreje općenito. Mala i siromašna jevrejska…

Vidjeli smo da je u sedmom stoljeću, nakon migracija Srba i Hrvata, linija koja je djelila te dvije grupe prolazila kroz Bosnu. Nije jasno gdje se nalazila, niti koja je grupa – ako ijedna – kontrolisala veći broj Slavena u Bosni ili većim teritorijem Bosne. Važnije je da je većina stanovništva tog područja poticala od izvornih migracija Slavena koje su prethodile dolasku malobrojnijih Srba i Hrvata. Slavenska komponenta poticala je od jedne jedinstvene slavenske grupe. Prema tome, slavenska baza Srba, Hrvata i Bosanaca je jednaka. Tokom Srednjeg vijeka, Bosanci su sebe nazivali Bosancima ili su koristili još lokalnije (okružne, regionalne)…

Prije svega bih htio zbrisati iz te Slovenije. Rodio sam se tu i to, ali mi je svega skupa pun kurac. Kad ideš dolje, svi te primaju kao da si najveći car, samo zato što si njihov. Odmah ti daju sve što imaju, iako nitko nema za život. Moja bakica ima penziju sto konvertibilnih maraka. To je pedeset eura. Ili ni toliko. Ali kad te vidi dala bi ti sve što ima. I ne samo tebi, svima. Kad ideš tamo van svi su otvoreni, zajebavaju se i boli ih kurac, pa stalno časte jedni druge, a ne ovako kao tu.…

Kulturne paradigme, identiteti. Za prepoznavanje i pravo razumijevanje kulturnoga identiteta Bosne i Hercegovine uvijek je bilo od prvorazredne važnosti uočavanje kompozitne integralnosti kao bitne osobine; one istovremenosti jedne zajedničke i triju (nota bene: četiriju, ako se ne zaborave Sefardi) posebnih tradicija. Dijakronski gledano, u razdoblju moderne političke povijesti (tj. dvjestotinjak godina unatrag) vidi se trajna tendencija premještanja akcenta sa kompozitnosti na integralnost, tendencija koja je bitno vezana uz proces sekularizacije i prevladavanja izrazite i apsolutne određenosti kulture pripadnošću pojedinim konfesionalno-civilizacijskim kontekstima. Često je to u obje Jugoslavije išlo u znaku nasilnoga i politički motiviranoga zapostavljanja i gušenja pojedinih komponenata, ali…

Tekija na vrelu Bune u Blagaju predstavlja značajan spomenik kulture iz ranog turskog doba u Bosni i Hercegovini. To je mjesto gdje su, posebnim ritualom, derviši obavljali – i danas obavljaju – zikir (slavljenje Boga). Tekija u Blagaju pripadala je raznim derviškim redovima, najprije bektašijama, a zatim halvetijama i kaderijama. Danas je predvođena vekilom (zamjenikom šejha) nakšibendijskog reda. Tekija na vrelu Bune osnovana je ubrzo nakon pada Hercegovine pod tursku vlast 1446. godine, a najkasnije oko 1520. godine. U tom najranijem, turskom periodu bektašizam je važio kao vladajuća ideološka doktrina u turskim osvajačkim pohodima, posebno kod akindžijske vojske (lake udarne…

MURAT HANOV SIN MEHMED DRUGI VAZDA POBJEDONOSAN! Ja, Sultan Mehmed Han, stavljam do znanja cijelom svijetu (svom puku i odličnicima) da se prema posjednicima ovog carskog fermana bosanskim redovnicima pojavila moja velika milost, pa zapovijedam sljedeće: Neka niko spomenutim i njihovim crkvama ne pravi smetnje i neka ih niko ne uznemiruje, neka oni bezbrižno stanuju u mome Carstvu. A oni koju su izbjegli (pobjegli i otišli) neka su slobodni i sigurni. Neka dođu i neka bez straha stanuju u zemljama moga Carstva. Neka se nastane u svojim manastirima i neka niko, ni moje visoko Veličanstvo, ni iko od mojih vezira,…

U Butmiru su nađene 72 manje ili više oštećene ljudske figure od pečene zemlje i izvjestan broj životinjskih figura. Ljudske statuete su tako izvedene da se na njima lako razlikuju i neke rasne osobine. Po ovim osobinama izdvajaju se u stvari tri glavne skupine statueta: a) sa negroidnim, b) sa armenoidnim i c) sa europeidnim (alpskim) rasnim karakteristikama. a)      Negroidne osobine statuete zapažene su na nekoliko sačuvanih glava. Kod njih se zapažaju jako ispupčeno čelo, spljošten nos, koso postavljene obrve i napolje isturene oči, kovrčava kosa i slično. Sve su to izrazite negroidne karakteristike, koje su vjerno prenesene na izrađene…

Na jednoj polovici Europe leži goropadne velikoće orijaš. Njegovo tjeme kuplje se u sinjem morju Adrije; a njegove goleme noge upiraju se kroz sjeverni led i snijeg na zidine Kininske; u krepkoj, kroz srdce turskoga carstva spruženoj desnici nosi Crno morje, a vu lijevoj kroz srdce Njemačke zemlje rastegnjenoj ruci drži Baltik. Njegva glava jest srednja Ilirska, ovjenčana cvijetjem toploga juga; njegova prsa Vugerska; grudi Planine hrvatske; njegovo srce je pod starimi Tatrami; njegov želudac ravnina Polska, a trbuh i noge neizmjerni prostori ruski. – I taj orijaš jest naš narod – narod vu Europi največji – narod slavjanski; jerbo…

Pri oceni istorijske uloge Stefana Vukčića Kosače ne sme se ispustiti iz vida problem postanka Hercegovine. Za hercega Stefana se vezuje postanak Hercegovine. To je najznačajniji i neizbrisivi trag koji je Stefan Vukčić ostavio u istoriji naših naroda. Ujedno i jedinstven slučaj kod nas da jedna ličnost nametne svoje ime velikoj oblasti naše zemlje. Tačnije rečeno, ne svoje ime, nego svoju titulu, nerazdvojno sraslu sa imenom. Pa i taj slučaj je samo prividan. Za postanak Hercegovine se ne može pripisati naročito zasluga samom hercegu Stefanu. Herceška titula nije bila od odlučnog značaja. U vreme kad se Stefan rodio, vladao je…

Prateći, nedovoljno redovno i revnosno nažalost, polemike u „Oslobođenju“ koje bih, radi identifikacije, mogao imenovati „ i bogu mrskom borbom oko bogumila i stećaka“, znajući o toj temi i borbi ponešto i otprije, ne mogu a ne reći kako imam utisak, kako vidim svojim očima i razumijem svojom glavom da se ovdje sasvim malo radi o znanstvenoj, i po metodologiji i po ciljevima, već je na djelu pseudopolitička, još prije – polemika sa sasvim nevješto kamufliranim pa ponekad čak i neskrivenim, da tako kažem – revizionističko-nacionalističkim motivima i namjerama. Malo je tu, sasvim malo stećaka i pravog, istinski dobronamjernog, svekorisnog…