Autor: Gorčin

Mi već skoro trideset godina živimo pod jednim oštrim i nemilosrdnim apsolutističkim režimom. U tom dugom i mračnom vremenu narod je naš mnogo zala i nevolja preturio preko svoje dobrosetne glave. Narodna duša i tijelo pretrpili su mnoga gonjenja i nepravde, vapijući i cvileći u svojoj nečuvenoj potištenosti i nemoći kao rijetko koji narod. Krici i jauci pogažene i uvrijeđene narodne duše i muškog ponosa ispunjavali su svojim drhtavim i nemilim zvucima i odjecima zemlju našu i vazduh naš. Naš kulturni i politički život razvijao se i razvija se pod pritiskom tuđinske neprijateljske struje. Naš narod u tom svom razvijanju…

Glede društvene vrste robova, u dubrovačkim statutima među robovima nalazimo dječake, djevojčice, mladiće i djevojke, ali i odrasle ljude. Valja primijetiti da u ranom razdoblju, potkraj XIII. stojleća, nalazimo početak prodaje djece nejake dobi, koji se nazivaju anime, a prodaja takve djece u dalmatinskim gradovima traje sve do XV. stoljeća. Anime su pretežito bile mlade djevojčice do 10 godina ili nešto starije, koje su se „na rok“ prodavale i kupovale, poglavito zbog njihova siromašnog socijalnog stanja. Takve bi anime većim dijelom bile dopremane iz Bosne, od bosanskih krstjana, koje bi se olako kvalificiralo kao „patarinam, paganam, infidelem et incredulam fidei…

(Godine 1589. je kroz naše zemlje na putu za Carigrad prošao Englez po imenu Foks. I on se kretao tada uobičajenim Dubrovačkim drumom – preko Foče, Novog Pazara i Niša…) Dubrovnik krasan je gradić i vrlo bogat. U ovom gradu ima lijepa crkva koju je sagradio jedan engleski kralj, ali zašto ju je taj kralj sagradio, nismo mogli saznati. U ovom mjestu unajmili smo jednog janičara turske straže da nas prati do Carigrada, plativši za njega i njegovog konja pedeset talira. U ovom gradu spavali smo u kući nekog Engleza, g. Vilijama Robinsona, čovjeka od puno riječi, ali sporog na…

Tokom rata u Bosni, paljena je kuća za kućom. Strijelci su sa brda metodološki granatirali kuću za kućom uz ulice sela i gradova. Put kroz Bosnu nakon rata dokazuje koliko je neizmjerno ovo uništenje. Izgoreni zidovi kuća razbacani su po okolnim brdima. Prazne ljuske kuća nalaze se sa svih strana. Zašto je protiv stanovnika Bosne nasilje korišteno upravo na ovaj način ? Obratimo pažnju na značaj doma u radu kulturne antroploginje Tone Bringa: Često je bilo potrebno deset do dvadeset godina da se završi savremena kuća. Tek kada shvatimo količinu i dužinu teškog rada i truda koji su porodice uložile…

Tako pojam post-moderne – koju razumijem sa svom umnom kritikom moderne ili ciničnog uma, autoritarne ideje, a ne u njenom pervertiranom liku, u kojem ona vlastohlepno pribavlja sebi pravo koje osporava moderni i njenoj metafizici – ulazi ovdje u Berberovom slikarstvu na legitiman način; sa plodnim uvidima. Svojim slikama doseže ono što je istina, što je filologijski moguće i dopustivo. Berberova filozofija inter/kulturalnosti vrhuni, preuzima trag onog najvišeg u evropskoj umjetnosti, napose u slikarstvu. Interkulturalnost, to je ono sretanje svjetla sa svjetlom, nakviših izraza vrijednosti, koji kazuju da je samo ono što je neponovljivo, u stvari, ponovljivo, na stvaralački način.…

Prva i najosnovnija onto-politička pretpostavka dekonstrukcijske misli jeste koncept performativnog ustrojstva identiteta. Umjesto posmatranja identiteta – koji je neizbježan preduslov egzistencije – kao određenog intencionalnom ljudskom aktivnošću ili dodjeljenog od strane vanljudskih sila, ideja performativnosti ukazuje na „praksu ponavljanja i pozivanja kojom diskurs proizvodi efekte koje imenuje.“ Nužno je međutim biti pažljiv u razlikovanju ovog pristupa od koncepta ‘konstrukcije’. Zalaganje za središnjost performativnog ustrojstva identiteta razlikuje se od tvrdnje da je potrebno zastupati neki oblik konstruktivizma, često artikulisanog u obliku stava da je „sve društveno konstruisano“. Kao što je argumentovala Judith Butler, konstruktivistički argumenti mahom funkcionišu na dva načina. U…

Ako ne možemo kontinuitetu našeg jezika „srpskohrvatske recenzije“ – počev od najstarijih glagoljskih spomenika Bosne i Hercegovine i cijele južnoslavenske teritorije, Marijanskog evanđelja, Grškovićeva i Mihanovićeva odlomka, te spomenika ćirilićne pismenosti, poput Humačke ploče (X vijek), nadgrobnih i ktitorskih epigrafa iz Travunije i srednje Bosne i Miroslavljeva evanđelja, pa preko različitih drugih crkvenih rukopisa, manuskripta i nekanoskih apokrifa i molitvi, vladarskih zapisa, te bogumilskih nadgrobnih epigrafa, preko latiničnih crkvenih zapisa, sve do Matije Divkovića, koji 1611 i Hevajie (1631) naglašavaju da pišu „bosanskim“ jezikom, kako se uostalom kod mnogih značajnih autora srpskih i hrvatskih, kao „bosanski“ označavao jezik Srba i…

II Poslije ćemo te povesti u dvorište, noseći Ispred nas tvoje aureole žar. I pri toj, od nebeskog sjaja svijeći, Pokazat ćemo ti pusti naš hambar. I staje prazne, u kojima se suše Otkosi davni, ko cvijeće na groblju. U ponoći tu dođu mrtvih konja duše. Čuješ ih kako nevidljivu zob zoblju. Pokazat ćemo ti i stado magle bijele, Koje se provlači kroz živicu svježu. O Isuse, to naše ovce izgorjele, mrtve dolaze i u tor liježu. Onda ćemo konja jedinog upregnuti, Da te provozamo kroz naš mali grad. Nad njim se nebo nisko uvijek muti. Pod njim prigušeno tutnji…

Godine 1967. objavio je zbirku pesama Kameni spavač i izjavio: Nisam mnogo napisao. Čini mi se da sam dobro pisao. Htio bih da pišem još manje. I još bolje… Hercegovina, u kojoj je rođen (1917), dala je pečat čitavom njegovom stvaralaštvu. Nju ćete naći u svim njegovim knjigama: Vidovopoljskoj noći, Plivačici, Povratku, Koljenima za madonu, Okrutnostima kruga, Minijaturama, Ostrvima, Kamenom spavaču, njegovoj najpoznatijoj knjizi, iz koje je čitav niz pesama preveden i objavljen u Italiji, Poljskoj, Čehoslovačkoj, Nemačkoj, Turskoj, Francuskoj, kao i na gotovo sve jezike naših naroda. Sa Makom Dizdarom razgovarao sam u više navrata, a ovaj razgovor je…

„Mnoštvenost kojoj stremi postmoderna labirintna enciklopedija prirođena je pluralnosti interliterarne bosanskohercegovačke zajednice, a u njoj bi se, bez sumnje, u drugostepenom preispitivanju, povijest književnosti odvojila od podređenosti aktuelnim nalozima bilo kojeg oblika vladajuće političke ideologije u čije je ralje znala dopasti kada se pokušavala ostvariti u svojoj sintentičnoj formi.” Ovim riječima Enver Kazaz zaključuje ogled ‘Neprijatelj ili susjed u kući'¸ nagoviještavajući put kojim teorija bosanskohercegovačke književnosti može i mora da ide ukoliko želi da se konačno uspostavi kao istinit pojam, a ne tek puko nabrajanje ili laičko politiziranje tekstova i konteksta. Ta i takva situacija nije ograničena samo na književnost…

Dobro je znana i često publicirana činjenica da nakon dolaska Turaka u umjetničkoj obradi metala nastupa sveopće miješanje stilova. Moja je namjera da ukažem na postojanje prepoznatljiva stila obrade metala u bosanskom kraljevstvu, prije turske najezde; radi se, dakle, o gledištu koji nije općeprihvaćeno. Kako postavka o kulturnom jedinstvu Bosne i Hercegovine u danima bosanskog kraljevstva također nije općeprihvaćena (izuzmemo li ovdje manuskripte Crkve bosanske i fenomen stećaka), autori koji su zamijetili udio hercegovačkih motiva u oblikovanju kasnijeg otomanskog stila nisu uvidjeli da su nastali za Kraljevine Bosne; štaviše – katkad bi tvrdili da nakon dolaska Turaka umjetnička obrada metala…

Svaki narod ima svoje priče, a osim njihove sadržine zanimaće znanost ponajviše ta okolnost, kako se isti, slični ili srodni motivi u razno vrijeme i na raznim mjestima pomiljaju, koji su često tako odijeljeni jedan od drugoga, da nam je nedokučivo shvatiti, kako je mogao isti motiv nastati tu i tamo. Možda je susljednosti tradicije u mnogim takvim slučajevima naglo prekinuta, pa nam je time nestala veza, koja ih megjusobno veže, a možda je bivalo, da se isti motiv pojavio na dva mjesta spontano, a da nije bilo izmegju njih nikakove sveze. Takovi motivi predstavljaju nam folklorističke zagonetke, koje, ako…