Autor: Gorčin

Bosna i Hercegovina je prava riznica ljubavne lirike. Naročit ton toj lirici daje specifičan oblik ljubavne pjesme – sevdalinka. Po svom porijeklu sevdalinka je pjesma nastala u muslimanskoj varoškoj sredini. Ali vrlo brzo ona je, kao poetski izraz “istočnjačko-slovenskog” sevdaha, kako je kazao Jovan Skerlić, postala opšta svojina i sastavni dio nacionalne kulture u širem smislu. Od ljubavne pjesme uopšte sevdalinka se razlikuje dosta specifičnim ljubavnim osjećanjem. To je, najčešće, gorko osjećanje neispunjene ljubavi, čežnje koja je po intenzitetu ravna jakom bolu, potrebe za ljepotom čije je djejstvo gotovo uvijek fatalno. Dert, koji sevdalinke često pominju, jeste naročito suševno stanje…

Govoreći općenito o Crkvi bosanskoj može se s punim pravom reći da je ona pripadala dualističkom pokretu rasprostranjenom na velikom prostoru od  Male Azije, preko Balkana i Italije do južne Francuske i srednje Evrope. S obzirom na činjenicu da su sami krstjani isticali svoje pravovjerje i apostolsko podrijetlo svoje vjere, “vjere bosanske”, može se s razlogom upozoriti da to upućuje na njihovu pripadnost kršćanstvu unutar koga su se postupno izdvojili u posebnu crkvenu organizaciju. Na vezu s prethodnim stanjem upućuje njezin nazin Crkva bosanska, koji potpuno odgovara nazivu katoličke Bosanske biskupije (ecclesia bosnensis) unutar koje je nastala od njezinih slavenskih…

Odbačen u vrtlogu, daleko od Sarajeva, od skladnih bez broja u zaletu bijelih minareta što izbijaju iz drvoreda topola, klanjajućih meditacija, onih ikonostasa opaljenih stoljetnim tamjanom, daleko od hladne i bistre Miljacke poput djevojačke duše, uhvatio sam se slabina moje rodne francuske provincije. Osamljen na svojoj strmini “na bodljama” iznad starog Slobodnog grada, sjedišta Frans-Komte, dok se sav preznojavam od neprijateljsko vojske, doušnika i denuncijatora režima na svim stranama – nisam ništa zaboravio. Osjetio sam još više – u isto vrijeme njene fizičke odsutnosti, žalosni paradoks – duhovno prisustvo moje drage Bosne… Moja arhivska istraživanja u toku duge sezone već…

Mi već skoro trideset godina živimo pod jednim oštrim i nemilosrdnim apsolutističkim režimom. U tom dugom i mračnom vremenu narod je naš mnogo zala i nevolja preturio preko svoje dobrosetne glave. Narodna duša i tijelo pretrpili su mnoga gonjenja i nepravde, vapijući i cvileći u svojoj nečuvenoj potištenosti i nemoći kao rijetko koji narod. Krici i jauci pogažene i uvrijeđene narodne duše i muškog ponosa ispunjavali su svojim drhtavim i nemilim zvucima i odjecima zemlju našu i vazduh naš. Naš kulturni i politički život razvijao se i razvija se pod pritiskom tuđinske neprijateljske struje. Naš narod u tom svom razvijanju…

Glede društvene vrste robova, u dubrovačkim statutima među robovima nalazimo dječake, djevojčice, mladiće i djevojke, ali i odrasle ljude. Valja primijetiti da u ranom razdoblju, potkraj XIII. stojleća, nalazimo početak prodaje djece nejake dobi, koji se nazivaju anime, a prodaja takve djece u dalmatinskim gradovima traje sve do XV. stoljeća. Anime su pretežito bile mlade djevojčice do 10 godina ili nešto starije, koje su se „na rok“ prodavale i kupovale, poglavito zbog njihova siromašnog socijalnog stanja. Takve bi anime većim dijelom bile dopremane iz Bosne, od bosanskih krstjana, koje bi se olako kvalificiralo kao „patarinam, paganam, infidelem et incredulam fidei…

(Godine 1589. je kroz naše zemlje na putu za Carigrad prošao Englez po imenu Foks. I on se kretao tada uobičajenim Dubrovačkim drumom – preko Foče, Novog Pazara i Niša…) Dubrovnik krasan je gradić i vrlo bogat. U ovom gradu ima lijepa crkva koju je sagradio jedan engleski kralj, ali zašto ju je taj kralj sagradio, nismo mogli saznati. U ovom mjestu unajmili smo jednog janičara turske straže da nas prati do Carigrada, plativši za njega i njegovog konja pedeset talira. U ovom gradu spavali smo u kući nekog Engleza, g. Vilijama Robinsona, čovjeka od puno riječi, ali sporog na…

Tokom rata u Bosni, paljena je kuća za kućom. Strijelci su sa brda metodološki granatirali kuću za kućom uz ulice sela i gradova. Put kroz Bosnu nakon rata dokazuje koliko je neizmjerno ovo uništenje. Izgoreni zidovi kuća razbacani su po okolnim brdima. Prazne ljuske kuća nalaze se sa svih strana. Zašto je protiv stanovnika Bosne nasilje korišteno upravo na ovaj način ? Obratimo pažnju na značaj doma u radu kulturne antroploginje Tone Bringa: Često je bilo potrebno deset do dvadeset godina da se završi savremena kuća. Tek kada shvatimo količinu i dužinu teškog rada i truda koji su porodice uložile…

Tako pojam post-moderne – koju razumijem sa svom umnom kritikom moderne ili ciničnog uma, autoritarne ideje, a ne u njenom pervertiranom liku, u kojem ona vlastohlepno pribavlja sebi pravo koje osporava moderni i njenoj metafizici – ulazi ovdje u Berberovom slikarstvu na legitiman način; sa plodnim uvidima. Svojim slikama doseže ono što je istina, što je filologijski moguće i dopustivo. Berberova filozofija inter/kulturalnosti vrhuni, preuzima trag onog najvišeg u evropskoj umjetnosti, napose u slikarstvu. Interkulturalnost, to je ono sretanje svjetla sa svjetlom, nakviših izraza vrijednosti, koji kazuju da je samo ono što je neponovljivo, u stvari, ponovljivo, na stvaralački način.…

Prva i najosnovnija onto-politička pretpostavka dekonstrukcijske misli jeste koncept performativnog ustrojstva identiteta. Umjesto posmatranja identiteta – koji je neizbježan preduslov egzistencije – kao određenog intencionalnom ljudskom aktivnošću ili dodjeljenog od strane vanljudskih sila, ideja performativnosti ukazuje na „praksu ponavljanja i pozivanja kojom diskurs proizvodi efekte koje imenuje.“ Nužno je međutim biti pažljiv u razlikovanju ovog pristupa od koncepta ‘konstrukcije’. Zalaganje za središnjost performativnog ustrojstva identiteta razlikuje se od tvrdnje da je potrebno zastupati neki oblik konstruktivizma, često artikulisanog u obliku stava da je „sve društveno konstruisano“. Kao što je argumentovala Judith Butler, konstruktivistički argumenti mahom funkcionišu na dva načina. U…

Ako ne možemo kontinuitetu našeg jezika „srpskohrvatske recenzije“ – počev od najstarijih glagoljskih spomenika Bosne i Hercegovine i cijele južnoslavenske teritorije, Marijanskog evanđelja, Grškovićeva i Mihanovićeva odlomka, te spomenika ćirilićne pismenosti, poput Humačke ploče (X vijek), nadgrobnih i ktitorskih epigrafa iz Travunije i srednje Bosne i Miroslavljeva evanđelja, pa preko različitih drugih crkvenih rukopisa, manuskripta i nekanoskih apokrifa i molitvi, vladarskih zapisa, te bogumilskih nadgrobnih epigrafa, preko latiničnih crkvenih zapisa, sve do Matije Divkovića, koji 1611 i Hevajie (1631) naglašavaju da pišu „bosanskim“ jezikom, kako se uostalom kod mnogih značajnih autora srpskih i hrvatskih, kao „bosanski“ označavao jezik Srba i…

II Poslije ćemo te povesti u dvorište, noseći Ispred nas tvoje aureole žar. I pri toj, od nebeskog sjaja svijeći, Pokazat ćemo ti pusti naš hambar. I staje prazne, u kojima se suše Otkosi davni, ko cvijeće na groblju. U ponoći tu dođu mrtvih konja duše. Čuješ ih kako nevidljivu zob zoblju. Pokazat ćemo ti i stado magle bijele, Koje se provlači kroz živicu svježu. O Isuse, to naše ovce izgorjele, mrtve dolaze i u tor liježu. Onda ćemo konja jedinog upregnuti, Da te provozamo kroz naš mali grad. Nad njim se nebo nisko uvijek muti. Pod njim prigušeno tutnji…

Godine 1967. objavio je zbirku pesama Kameni spavač i izjavio: Nisam mnogo napisao. Čini mi se da sam dobro pisao. Htio bih da pišem još manje. I još bolje… Hercegovina, u kojoj je rođen (1917), dala je pečat čitavom njegovom stvaralaštvu. Nju ćete naći u svim njegovim knjigama: Vidovopoljskoj noći, Plivačici, Povratku, Koljenima za madonu, Okrutnostima kruga, Minijaturama, Ostrvima, Kamenom spavaču, njegovoj najpoznatijoj knjizi, iz koje je čitav niz pesama preveden i objavljen u Italiji, Poljskoj, Čehoslovačkoj, Nemačkoj, Turskoj, Francuskoj, kao i na gotovo sve jezike naših naroda. Sa Makom Dizdarom razgovarao sam u više navrata, a ovaj razgovor je…