Autor: Gorčin

„Mnoštvenost kojoj stremi postmoderna labirintna enciklopedija prirođena je pluralnosti interliterarne bosanskohercegovačke zajednice, a u njoj bi se, bez sumnje, u drugostepenom preispitivanju, povijest književnosti odvojila od podređenosti aktuelnim nalozima bilo kojeg oblika vladajuće političke ideologije u čije je ralje znala dopasti kada se pokušavala ostvariti u svojoj sintentičnoj formi.” Ovim riječima Enver Kazaz zaključuje ogled ‘Neprijatelj ili susjed u kući'¸ nagoviještavajući put kojim teorija bosanskohercegovačke književnosti može i mora da ide ukoliko želi da se konačno uspostavi kao istinit pojam, a ne tek puko nabrajanje ili laičko politiziranje tekstova i konteksta. Ta i takva situacija nije ograničena samo na književnost…

Dobro je znana i često publicirana činjenica da nakon dolaska Turaka u umjetničkoj obradi metala nastupa sveopće miješanje stilova. Moja je namjera da ukažem na postojanje prepoznatljiva stila obrade metala u bosanskom kraljevstvu, prije turske najezde; radi se, dakle, o gledištu koji nije općeprihvaćeno. Kako postavka o kulturnom jedinstvu Bosne i Hercegovine u danima bosanskog kraljevstva također nije općeprihvaćena (izuzmemo li ovdje manuskripte Crkve bosanske i fenomen stećaka), autori koji su zamijetili udio hercegovačkih motiva u oblikovanju kasnijeg otomanskog stila nisu uvidjeli da su nastali za Kraljevine Bosne; štaviše – katkad bi tvrdili da nakon dolaska Turaka umjetnička obrada metala…

Svaki narod ima svoje priče, a osim njihove sadržine zanimaće znanost ponajviše ta okolnost, kako se isti, slični ili srodni motivi u razno vrijeme i na raznim mjestima pomiljaju, koji su često tako odijeljeni jedan od drugoga, da nam je nedokučivo shvatiti, kako je mogao isti motiv nastati tu i tamo. Možda je susljednosti tradicije u mnogim takvim slučajevima naglo prekinuta, pa nam je time nestala veza, koja ih megjusobno veže, a možda je bivalo, da se isti motiv pojavio na dva mjesta spontano, a da nije bilo izmegju njih nikakove sveze. Takovi motivi predstavljaju nam folklorističke zagonetke, koje, ako…

Ni u vrijeme troipogodišnje srpske opsade Sarajevo nije prekidalo svoj slikarski, književni, glazbeni, kazališni, uopće svekoliki umjetnički i kulturni život. Otpor umjetnosti prema barbarstvu dokazivan je skoro svakodnevno. Njezin se duh nije gasio čak ni onda kad se grad činio potpuno mrtvim, zaustavljen u svakoj svojoj žili, svakom svom otkucaju, bez ijednog otkucaja mirnodopske svakodnevnice. U takvim uvjetima misliti umjetnički moglo je značiti sve samo ne i promišljenost, potpunu pribranost i okrenutost nečemu od čega je najmanje ovisio ljudski život i čime se najmanje hranila njegova stvarnost. Suočen sa zlom kataklizmičnih razmjera, umjetnik je u Sarajevu imao samo jednu mogućnost:…

U današnjem trenutku u kome pluralizam „individualnih mitologija“ nije samo neminovna posledica bezbroj različitih umetničkih ličnosti iz toliko različitih kulturnih sredina, već, pre svega, svesnog stava, potrebe da se iziđe iz „škole“, „pokreta“, kolektivne sheme u prostor ličnog, intimnog; u kome je protivljenje opštoj poetici postalo, paradoksalno, opšta poetika nove vrste – pruža se mogućnost da se mnogi umetnici redefinišu i osmotre sa te šire, više ne tako rigidne ravni. To je potrebno i pri današnjem tumačenju, ili „produktivnom dovršavanju“, grafičkog opusa Dževada Hoze. Pri tom pokušaju već na prvi pogled zapažamo da je ono što je u Hozinom delu…

Malo ima naroda, a da ne bi – imenito niži slojevi – imali bilo koju biljku, ili životinju, s kojom ne bi bile svezane kojekakve priče i uspomene na stara vremena. Tako su – ako se ne varam, jer to učeni ljudi kud i kamo bolje znaju, – Grci štovali maslinu, Slovjeni lipu, stari Germani hrast, a na istoku se, osobito megju Arapima, još i danas u veliko štuje datula. Ta ko ne zna, kakva sve svojstva Arapin pripisuje svojoj datuli! Ko ne zna, da se tolike divne arapske priče pod datulom rodiše, a nekoje su pače za nju svezane!…

Imali su iza sebe 16 godina karijere, 21 singl ploču, četiri kompilacijska albuma – i niti jedan jedini autorski studijski album. I, svejedno, Indexi su u to vrijeme bili najveće domaće muzičko ime na sceni. Kad to više niko nije očekivao, u septembru 1978. objavili su ‘Modru rijeku’. Ne samo svoj napokon prvi album, već i jedno od ključnih i antologijskih djela ovdašnjeg rocka. Uz 30-godišnjicu ‘Modre rijeke’, ovo je priča o tom albumu. Na Opatijskom festivalu ‘78 Indexi su nastupili s pjesmom Ranka Rihtmana “Sviđaš mi se”. Iako su već skoro u potpunosti ušli u šlagerske vode, još se…

Prostor zemlje među rijekama: Savom, Unom, Drinom i Morem Jadarskim od stoljeća IX naziva se „Bosna“. Od najdavnašnjih vremena spadala je Bosna na Veliku Iliriju – Illyricum magnum, koja imadijaše svoje kralje. Ovi kad budu od Rimljana predobiveni, Iliriju razdijele na različite države. Bosna spadaše u Panoniju drugu konzularsku. Augustus pridruži se Dalmaciji. Po razdjeljenju rimskog carstva, godine poslije Isuskristova narođenja 379, na istočno i zapadno, Bosna potpade pod istočno, tj. grčko carstvo. Oslabivši obadva carstva, u Bosnu i druge ilirske države najprije provale divlji narod Goti, stoljeća V; sljedećeg, pak, stoljeća VI, Gote protjeraju Avari i s ilirskim zemljama…

Vjerske prilike su se snažno odražavale na društvene odnose u periodu bosanske državne samostalnosti. Stanovništvo je bilo kršćansko, s tom razlikom što je jedan dio pripadao zapadnoj – rimskoj crkvi, drugi, manji dio istočnoj – pravoslavnoj, a najveći dio tzv. bosanskoj crkvi koja je bila heretička. Ne postoje ni potpuni ni sasvim naučno provjereni podaci o stanju u tome pogledu, ali se ipak osnovne stvari mogu formulisati. Do druge polovine XI v. svu brigu o širenju i održavanju rimokatoličke crkve imala je biskupija u Splitu, koja se samo spominje, a nije poznato ni gdje joj je bilo sjedište ni ko…

Stvaranjem organizovane feudalne države, a pogotovo stvaranjem uslova za razvoj privrede za vrijeme Kulina bana, može se govoriti i o kulturnim djelatnostima u srednjovjekovnoj Bosni. U to vrijeme pada dolazak i boravak zlatarskih majstora braće Mateja i Aristodija. Najnoviji podaci govore i o djelovanju Draže Ohmučanina, vjerovatno našeg prvog domaćeg arhitekte. On je gradio mauzolej velikom sudiji Kulina bana – Građeši, u Podbrežju kod Zenice. U Muhašinovićima kod Visokog nađeni su ostaci crkve koju je podigao Kulin. O banovim dvorcima, utvrđenim gradovima i drugim građevinama ne samo iz doba Kulina bana nego sve do XIV v., nemamo podataka. Vjerovatno su…

U Bosni od X do XII v. karakteristične su česte i velike promjene u kojima su se smjenjivali strani i domaći gospodari. U XII v. počinje širenje Mađara na Balkansko područje, pri čemu su oni zauzeli Ramu, a vjerovatno i još neke krajeve Bosne, gdje njihova vlast, sa manjim prekidima, traje više od dva vijeka. Od domaćih vladara najprije se javlja ban Borić kao mađarski vazal, zatim u Bosni kraće vrijeme vlada Vizantija, a onda dolazi period Kulina bana (1180. – 1204. g.) Najnovija istraživanja govore nam o tome da je na Kulinovom dvoru postojala i institucija Velikog sudije, koja…

§1. Hercegovac je kao godi braća njegova, grane slavenskog plemena, sireč: Dalmatinac, Albanez, Crnogorac, Bošnjak, Srbin, Horvat, Bugarin i dr., značaja blagodetelna, temperamenta ognjena, tela krepka i živa, vozrasta po većoj časti golema, izuzimajući u Gornjoj Hercegovini okol’ Posušja, Levna, Duvna i Kupresa živeće, tako nazvane Revenjaše, koji su telom manji, no što se jačine tiče, drugim ravni. Svi su gostoljubivi, za pušku, ćordu i drugo oružje sposobni, za četovanje, osobito u bregovitim stranama prikladni, i trudoljubivi. §2. Odelo. Ko je vidio Crnogorce, taj znade, kako se i Hercegovac nosi. No kome obstojateljstva nisu dopustila, toga viditi, onomu za ljubav…